S dvije Zlatne arene, dvije nagrade hrvatskog glumišta i još dvadesetak drugih priznanja, Nataša Janjić Medančić spada u one glumice za koje se domaći redatelji doslovno – otimaju. Od 2005. godine, kad se u filmu “Volim te” prvi put pojavila na velikom platnu, sve do danas, u svom glumačkom portfoliju ima više od trideset filmskih i televizijskih uloga, a kad tome dodamo činjenicu da je pravi strastveni fan filmske umjetnosti, imamo savršenu sugovornicu na temu dobrih filmskih preporuka.
Dobar film za Natašu je onaj koji u gledatelju, među ostalim, ostavlja prostor za vlastita tumačenja i propitkivanja, a njezin današnji odabir isprepleten je jakim društvenim porukama, upečatljivim ženskim ulogama i, naravno, daškom nostalgije.
1) “Život drugih” (Florian Henckel von Donnersmarck, 2006.)
“Radnja prati jedan uspješan umjetnički par i komunističku tajnu policiju koja ih prisluškuje u Istočnom Berlinu osamdesetih godina. Dobitnik je niza nagrada, između ostalog i Oscara za strani film. Jedan je to od mojih omiljenih filmova, govori o tome kako cenzura ubija umjetnost, a paralelno i o snazi umjetnosti koja i stiješnjena može utjecati na svije(s)t. Ova priča je zbog čitavog političkog konteksta mogla jednostavno nastati i kod nas. Posljednja scena – poezija!”
2) “Dekalog” (Krzysztof Kieślowski, 1989.)
“Ovdje nije riječ o jednom filmu, već o deset TV filmova u trajanju od 10 sati, sjajnog poljskog redatelja koji obrađuju motive Deset Božjih zapovijedi. Opet izdvajam europski film, sniman na jeziku koji gotovo da podsjeća na naš i utoliko je blizak. Moćne priče, ironične, ali duboko čovječne, nakon kojih dugo razmišljaš.”
3) “Blue Jasmine” (Woody Allen, 2013.)
“Obožavam Woodyja Allena, njegove sjajne i gorkohumorne karakterizacije likova i odnosa, a Cate Blanchett još i više. Ovo je jedna od onih uloga kojoj se nada svaka glumica, a važna je i zato što, kako je i sama Blanchett istaknula primajući za nju Oscara, dokazuje kako i filmovi sa ženama u naslovnim ulogama koji prikazuju svijet i probleme iz ženske perspektive mogu biti jednako važni i uspješni kao i oni u kojima glavne uloge igraju muškarci.”
4) “Krupna riba” (Tim Burton, 2003.)
“Osim zbog fantastičnog Burtonova svijeta, ovaj film izdvajam zbog vječne obiteljske teme naslijeđa kojeg ostavljamo svojoj djeci i onog kojeg ostavljaju roditelji nama, kao i o tome što je istina koja nas oblikuje. Katkad ne mora biti istinita niti stvarna, a opet, kao takva, može biti stvarnija i istinitija od istine same.”
5) “Nacionalna klasa” (Goran Marković, 1979.)
“Ne mogu ne spomenuti barem jedan od kultnih jugoslovenskih filmova na kojima smo odrastali, a od mnogih genijalnih, koji ne stanu u ove retke, odlučila sam se, eto, baš za ovaj. Zbog neodoljivog mladog Dragana Nikolića, zbog mjuze, zbog vibre, zbog… Znaju svi koji su gledali.”