Red jazza, red elektronike: Natali Dizdar preporučuje pet albuma koji su joj obilježili život

Svestrana Natali vodi nas na glazbeno putovanje na kojem su jazz, bossa nova i Red Hot Chilli Peppers nezaobilazne stanice.

Još od predstavljanja u prvom domaćem glazbenom reality showu, Natali Dizdar prepoznata je po jakom glasu, ali i jedinstvenom glazbenom stilu koji se, pogotovo u vrijeme njezinih prvih estradnih koraka, nije nimalo uklapao u tadašnje pop i radijske kalupe. Tu glazbenu fuziju po kojoj je postala poznata Natali je, otkriva nam, počela miješati još u djetinjstvu, spajajući jazz s bossa novom, a onda kasnije i s elektronikom.

Natali ovih dana započinje jednu novu glazbenu priču – sa članovima grupe Mayales osnovala je grupu Beti, do jeseni planiraju izdati prvi EP, a upravo promoviraju prvi singl “Slobodna“. I u toj se pjesmi, kao i u čitavom njezinu opusu, itekako čuju idoli koji su se prije par desetljeća našli na njezinim prvim kazetama.

1) Randy Crawford – “Naked and True” (1995.)
“Ovo je zapravo album kojeg pamtim kao prvog koji mi je definirao glazbeni ukus. Bio je na kazeti na kojoj je pisalo ‘Diana Ross’, tako da sam tek kad sam dobila internet, tamo kasnih devedesetih, shvatila da je to zapravo Randy Crawford. Antologijski. Slušala sam ga dok se traka nije izlizala, a pjesme bih i danas znala otpjevati od prve do zadnje.”

2) Air – “Moon Safari” (1998.)
“Apsolutno i bezvremensko remek-djelo koje mi je i dan danas na playlisti. Volim francusku muziku, ima tu neku suptilnost spojenu s modernističkim detaljima. Zapravo, sasvim logično za jednu tako kulturološki, artistički i povijesno bogatu zemlju.”

3) Radiohead – “OK Computer” (1997.)
“Tad kad je izišao ovaj album sam ih zapravo otkrila kao bend i uz njega provela mnoge srednjoškolske sate u svojoj sobi na repeatu. Ipak, njihov najdraži album mi je ‘In Rainbows’. Radiohead je, inače, i moj najdraži bend. Bila sam na koncertu u Berlinu prije nekoliko godina, volim njihovu melankoliju – od one rokerske s kojom su krenuli u devedesetima do generičke koja je prisutnija na posljednjim albumima.”

4) Bebel Gilberto – “Tanto Tempo” (2000.)
“Možda najslušaniji ljetni album na mojoj listi koji me uvijek centrira, opusti i vrati u neku mirnu luku. Ako bi postojao pojam estetike u glazbi, to bi za mene bio ovaj album. Prepun šuškavih mekanih ritmova i vokala, jedan od rijetkih kojeg, kad završi, samo stavim ispočetka.”

5) Matthew Herbert – “Bodily Functions” (2001.)
“Moj prvi ozbiljniji susret s elektronikom, tamo negdje početkom 2000-ih, na prvoj godini faksa. Vrlo specifičan album, tvrd i konkretan, prožet toplim vokalima Dani Siciliano. I danas još uvijek zvuči jednako originalno i svježe. ‘It’s Only’ mi je najdraža stvar.”

BONUS!

“Moram dodati još Red Hot Chili Peppers i njihov album ‘Californication’ (1999.). Samo zato što je megahit svih albuma mog vremena. Od covera do svih silnih hitova prožetim Fruscianteovim dionicama koje je nemoguće izbaciti iz glave kad ih jednom čuješ. Najbolje od pop muzike u svoj svojoj raskoši.”

Foto: Vladimira Spindler

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More