„Brexit means Brexit“, ali tek nakon četverogodišnjeg kaosa

Brexit, politički i ekonomski termin koji je u posljednje četiri godine otvorio mnoga pitanja, postaje jedan od ključnih izazova s kojima će se Hrvatska suočiti za vrijeme predsjedanja Vijećem Europske unije, uz migracijske, demografske te političke izazove u kontekstu politike proširenja.

Nedavno smo uspjeli dobiti odgovor i na osnovno pitanje koje se protezalo posljednjih godina – tko je u ovoj političkoj, društvenoj, ali i ustavnoj drami uopće souverain – britanski narod koji je prije više od tri godine izabrao Leave ili pak izvršna vlast koja je sve do nedavno trpjela teške političke poraze? Odgovor je bio nedorečen sve do povijesne pobjede Borisa Johnsona te okončanja agonije za britanske, ali i europske građane. Iako dočekan, kroz društvenu i medijsku prizmu, kao Donald Trump u Sjedinjenim Američkim Državama, ovaj ekscentrični bivši gradonačelnik Londona uspio je u naumu. Ostvario je nadmoćnu pobjedu na ponovljenim parlamentarnim izborima te u potpunosti ponizio obezglavljenu laburističku stranku.

Kako bismo sagledali Brexit kao svojevrsnu društveno-političku krizu, moramo priču vratiti na prvu veliku modernu krizu za Ujedinjenu Kraljevinu jer s istom Brexit dijeli mnoge karakteristike. Riječ je o Sueskoj krizi iz 1965. godine zbog koje je Ujedinjena Kraljevina pretrpjela međunarodno poniženje, kao što ga trpi i danas zbog dugogodišnje političke paralize uzrokovane Brexitom. Sueska kriza, poznatija u arapskom svijetu kao Trojna agresija, za cilj je imala snažno geopolitičko pozicioniranje Ujedinjene Kraljevine uz pokušaj detronizacije egipatskog predsjednika Gamala Abdela Nassera. Ishod ove krize je i više nego poznat – pritisak iniciran od strane SAD-a, SSSR-a te UN-a rezultirao je povlačenjem UK-a, uz gubitak dijela njenog međunarodnog ugleda.

Iako na prvu nepovezani, Brexit i Sueska kriza kriju isto ishodište, iste nade britanskog naroda, iste strepnje, a naposljetku i iste patnje. Simplificirano, oslabljeni umjesto osnaženi, poniženi umjesto apsolutni vladari.

Churchillov poučak

Winston Churchill jednom je rekao –Cijena veličine zove se odgovornost. Gotovo četiri godine nakon otvorena je sumnja u ispravnost odluke britanskog naroda u podršci Leave kampanje. No, odluka je donesena, a s obzirom na to da građani danas uživaju u nikad većoj demokratičnosti, povratka nakon referenduma nema. Referendum za sobom nosi i velike, drastične promjene na koje samo odgovorni i istinski lideri mogu ponuditi smjernice za budućnost. Britanci su ga donekle i dobili, unatoč već ranije navedenoj medijskoj i društvenoj opstrukciji Borisa Johnsona. Dobili su ga nakon nedavne povijesne pobjede konzervativne stranke odnosno najveće prednosti Torijevaca nad Laburistima od Drugoga svjetskoga rata kada je kormilo UK-a preuzeo upravo Churchill.

Građani su poslali poruku. Zahvaljujući nejasnim politikama oporbe Boris Johnson je stekao upravo takvu povijesnu prednost a europski trend inicira  odmicanje od isprazne socijaldemokratske paradigme te približavanje modernim opcijama.

Brexit means Brexit – već sada povijesna rečenica neuspješne britanske premijerke Therese May zapravo je najbolji pokazatelj cjelokupne kaotične situacije kojoj smo svjedočili od tog 23. lipnja 2016. godine. Brexit sada uistinu znači Brexit, doduše uz četverogodišnju paralizu. Jedno je sigurno – Ujedinjena Kraljevina sada, nakon svih mogućih scenarija uistinu napušta Europsku uniju. Oslabljena i ponižena, uz mogući fin politique. Ali i uz mogući novi zaokret koji nudi toliko osporavani Johnson kao što im je svojedobno ponudio i Churchill.

Matej Brečić

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More