Moraju li političari i pisci znati engleski?

Ingrid AntičevićStojka me jutros rano na kavi u kantini Filozofskog krenula iskušavat:

– Ajde reci mi na engleskom: „Ja jako volim pit kavu bez šećera“.

– Aj lajk drink kofi… Eto.

– Okej. Bez šećera. To nisi rekao.

– Šugar…

– Je šečer. Ali reci kavu bez šećera.

Naprezao sam se da se domislim kako bi se moglo reći bez, ali ništa mi nije padalo na pamet.

– Ne mogu shvatit da još nisi naučio ni osnove engleskog… Ne mogu shvatit na koji si se način progurao na treću godinu. Fakat počinjem vjerovat da si se preko novinarskih krugova upleo među tajne službe, da te one guraju iz godine u godinu, a da ti zauzvrat cinkariš nas studente… Pišeš im izvještaje o nama…

– Aha, ti izvještaji bi bili dosadniji od hrvatske dokumentarističke proze o domovinskom ratu. Koliko ste jogurta pojeli u menzi… Ko se ispobljuvao jer se pohlepno preždero onih smrznutih Ledo lignji što ih petkom kad je post pohaju u menzi, jer kad ih se dobro ispoha ne kuži se da im je istekao rok trajanja – zijevnuo sam.

– Kad-tad će ti se obit o glavu to odbijanje da svladaš bar osnove engleskog… Pa jel vidiš kako se sad izruguju Karamarku jer na sastanku s Merkelicom nije znao beknut riječ engleskog… Prije njega trajno se osramotila Ingrid Antičević u europskom parlamentu… Kako misliš bit pisac bez znanja engleskog… Recimo pozovu te na frankfurtski sajam knjiga… Tamo se neki njemački izdavač zainteresira za tvoju knjigu, a ti nisi u stanju dvije riječi progovorit s njim. U startu će te odjebat.

– Puca mi. Bljuje mi se od hrvatskih književnih sajmova, festivala… A kamoli da još počnem ić na te strane sajmove… Pa se još miješat s tim inozemnim knjiškim smorovima koji su vjerojatno još stoput ogavniji od nas tu u Hrvatskoj. Do kraja bi si zatrovo život. Ugušio bih se u tim govnima. Pohlepan nakav jesam, još bih došao u iskušenje da napišem roman u kojem bih simulirao da mi je djed bio Jevrej… I onda bi počeo štancat romane o stradanjima Jevreja u nadi da ću se s tim kao mali jadni Hrvat puno lakše probit u inozemstvu koje više ne puši priče o domovinskom ratu, ako ih je ikad i pušilo… – srknuo sam kavu iz koje se pušilo.

– Sve na kraju okreneš na neki cinizam… Lakše je sipati otrov po svemu, nego sjest i naučit taj jebeni engleski koji danas govore već i djeca u vrtiću…

– Ja želim zaboravit i ova dva jezika koja znam, hrvatski i srpski. Nakon tridesete ljudi ionako melju samo smeće… gdje su šta fino pojeli, di su se uguzili… kolko im je post na fejsbuku imo lajkova… Da, želim zaboravit i hrvatski… Ionako sam oduvijek mrzio hrvatsku gramatiku… Od svih stranih jezika jedino želim naučit šutnju. Otvorit ću i školu stranih jezika: brzi tečaj šutnje. Kolike bi političare spasilo da su naučili taj jezik šutnje! Mislav Bago ti postavi mikrofon pod čvalje, postavi ti provokativno pitanje, a tim samo šutke zuriš bezizražajno u njega. To bi ga totalno sjebalo… A ti bi postao miljenik naroda… Danas kad svako neki kurac hoće prosrat pred kamerama, ovaj šuti… To je Elbek dosta dobro patentiro. Na početku je, kad bi ga tv novinari nešto pitali, šutio po čitave dvije minute. To ga totalno diglo… Svi su mislili, ovo je neki totalni rasturač… Tko zna šta taj zapravo misli… Sigurno nešto genijalno. Na tom mom tečaju dosta bi profitirali i muški koji ne znaju zbarit žensku. Naučio bi ih da ih jezikom tišine možeš bolje zbarit nego da im udvaraš na francuskom ili talijanskom. Ženska se dosta popali kad tip nezainteresirano šuti… Počne je kopkat što on to zapravo misli… Kakvo blago krije u sebi… I odmah poželi što prije tim njegovim vlastitim ključem otključati tajnu njegovih odaja…

– Koliko možeš mljet… Imam osjećaj da ćeš ti čak prije naučit engleski nego tišinu – prekinula me Stojka.

Postiđen, zagledao sam se u njenu blago bebasto isturenu gornju usnu nalik Karamarkovoj.

– Ta tvoja usta… Najbolje izgledaju kad šutiš – rekao sam joj.

Na što se ona baš namjerno široko osmijehnula pokazujući svoje nove blistavo bijele krunice pomoću kojih joj je vješta zubarka uspjela složiti da joj zubi djeluju skoro pa ravni.

– Jednostavno ti ne pristaje osmijeh. Toliko si dugo zbog krivog zuba držala zatvorena usta da sada kad se široko nasmiješ djeluješ kao kad bi Vaništa na one svoje reducirane crteže običnom grafitnom olovkom počeo nanositi kistom kričave boje… – nadosolio sam.

I onda zadovoljno srknuo kavu. Činilo mi se da sam joj sasvim efektno uzvratio to što mi se rugala zbog neznanja engleskog.

Književna Groupie

KUPI GROUPIE ZA 69 KUNA! Naruči Književnu Groupie, kultnu knjigu Pavla Svirca, o kojemuu superlativima piše i The Guardian, i plati je po akcijskoj cijeni od 69 kuna. Komplet od oba nastavka, (na genijalnih i zabavnih 520 stranica), sad je dostupno za samo 139 kuna, a uz besplatnu ekspresnu dostavu poklanjamo i zgodni arteistov blokić. Naruči na info@arteist.hr!

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...