Šestinske nošnje i Dior – moda šezdesetih u Zagrebu

Mondena Zagrepčanka u šezdesetim godinama prošlog stoljeća prati strane žurnale, čita modne kritike prvih domaćih kritičarki, ide na prve modne revije u hotel Esplanade, Klub književnika i na Zagrebački velesajam, odlazi u šoping u Trst i Graz gdje nabavlja dio garderobe, a drugi dio šiva u salonima zagrebačkih modistica kao što su Žuži Jelinek, Tilde Stepinski i druge. Gleda ona i prve modne kampanje objavljene s prvim profesionalnim manekenkama Nušom Marović i Irenom UhlMnogo toga ”prvog” za razvoj modne industrije dogodilo se u šezdesetim godinama. Doba je to postupne liberalizacije i lakšeg putovanja u inozemstvu odakle lakše dolaze informacije i trendovi.

Doba je to i kontrasta, objašnjava nam Maja Arčabić, kustosica zbirke mode, modnog pribora i tekstila Muzeja grada Zagreba. Istodobno su se na ulicama Zagreba mogle vidjeti žene u šestinskim narodnim nošnjama i one u Diorovim haljinama: ”Mogle su se susresti Šestinčanke koje su na Langovom trgu i Ratkajevom prolazu još u pedesetima i šezdesetima prikupljale rublje i nosile ga u Šestine na pranje. Mnoge su šestinske obitelji imale svoje konte, gradske obiteljima kojima su kao stalnim mušterijama pružali uslugu pranja rublja.”

Vesna Kincl Murtić kupuje Diorovu plesnu haljinu od organdija i čipke za vrijeme boravka u Parizu na Svjetskom natjecanju frizera koja je danas dio fundusa Muzeja. Vesna Kincl bila je europski i svjetski prvak, a pobijedila je čak i čuvenog Vidal Sasoona, frizera koji je prvi afirmirao bob frizuru. To govori kako se nisu samo slijepo slijedili svjetski trendovi u Zagrebu, nego i nadmašivali.

Opisani kontrast prestaje biti vidljiv izumom strojeva za pranje rublja s kojima Šestinjanke gube posao, odnosno dobivaju slobodno vrijeme. Prve perilice su bile poluautomatske – prale su, ali se ručno cijedilo rublje pomoću drvenih valjaka. Takvi strojevi olakšali su ženama život i darovali im nešto više slobodnog vremena. To slobodno vrijeme mogle su iskoristiti, recimo, proučavajući modne časopise, gledajući revije i odlazeći u butike i modne salone. Primjerice onaj Žuži Jelinek, prave majstorice PR-a i marketinga. Iako možda nije bila najbolja krojačica, bila je najsposobnija za samopromociju. Prva je šivala svoje etikete, putovala po svijetu i prezentirala svoje modele, a neki od njezinih komada i danas se čuvaju u zbirci mode Muzeja.

”Posebno je zanimljiv plavi kostim iz salona Žuži Jelinek. Šivala ga je za putovanje u SAD mladoj cvjećarki Maji Štrban iz salona cvijeća Herzmansky, kamo je išla kao pobjednica natjecanja prezentirati djelatnost Interflore, europskog udruženja cvjećara. Zanimljivo je kako je tadašnji američki tisak oduševljeno pisao kako je iz Jugoslavije došla mlada i šarmantna djevojka, lijepo obučena u odjeću šivanu po mjeri što su si tamo mogli priuštiti isključivo imućniji građani”, otkriva kustosica.

Šezdesete su razdoblje i kada Mary Quant lansira mini suknju koja postaje planetarni modni hit. Svaka mlada djevojka koja je  držala do sebe i pratila modu, nosila je haljine iznad koljena (poželjno je bilo barem deset centimetara). Takva je i haljina iz fundusa koju je nosila i jedna poznata dama, operetna diva Ruža Cvjetinčanin. Crvena haljina siluete tipične za 60-te šivana je po mjeri za nju. Mnogo je predmeta u depoima koji su pripadali i drugim poznatim Zagrepčankama, poput modnih dodataka koje su bili vlasništvo Alme Baley, prve Zagrepčanke s vozačkom dozvolom koju je dobila 1914. godine. Njezini šeširi su prave male skulpture od tkanina i perja, a torbice su načinjene od različitih vrsta koža, pa tako i od one riblje.

Svaki odjevni predmet priča životnu priču o osobi koja ga je nosila, ali i zrcali život grada, dokument je određenog vremena, društvenog, političkog i ekonomskog konteksta.  Ali ono što je možda zanimljivije od konteksta su male priče običnih ljudi koje čitamo iz njihovih odjevnih predmeta, a govore najčešće o sretnoj i nesretnoj ljubavi. Primjerice, svoj je dom u Muzeju grada Zagreba našlo traper odijelo, tipično za kraj šezdesetih i početak sedamdesetih godina koje je spomen na ljubavnu priču bračnog para Pretišanac:

”Donirala nam ga je gospođa Blaženka Pretišanac, a sačuvala ga je kao uspomenu na prvi zajednički izlazak sa svojim suprugom. Odijelo je dio konfekcije iz tvornice Mura, dok je košulja proizvod tvornice Kamensko.”

Priču o neuzvraćenoj ljubavi priča zeleni čipkasti kombine tvornice trikotaže Nada Dimić. Sačuvan je u izvornoj kutiji s etiketom proizvodnje iz travnja 1962. godine. U njemu je još uvijek posjetnica darovatelja, naslovljena na jednu Zrinku. Zrinka evidentno nije bila oduševljena udvaračem, pa kombine nije nikada ni raspakirala.

Kustosica Maja Arčabić pokazuje nam još jedan nikad nošen predmet – najlon čarape za haltere koje su stigle iz Sjedinjenih Američkih Država: ”Darovala nam ih je jedna gospođa čija je majka to dobila na dar od svojeg supruga po povratku iz SAD-a. Koliko su joj bile značajne govori to što je ona čekala posebnu priliku da ih odjene, ali ta posebna prilika nije nikad došla.”

Zagrepčani će 2018. godine imati priliku vidjeti uživo neke od ovih eksponata koji će biti dio izložbe Moda i odijevanje 1960-tih godina u Zagrebu koja je u pripremi u Muzeju grada Zagreba. Izložba je to kroz koju će se putem mode, ispričati priča o cjelokupnom duhu vremena tog desetljeća. Predmeti za izložbu se još uvijek sakupljaju kaže nam Maja Arčabić, jedna od autora koncepcije izložbe:

”Pozvala bih čitatelje, ukoliko imaju predmete iz šezdesetih godina, da nam se jave, bili bismo zahvalni. Lakše dolazimo do ženske odjeće, češće se čuva svečana, manje dnevna, jer je to predmet svakodnevne uporabe koji se troši.”

Zato im takvi predmeti nedostaju, kao i traperice koje je u šezdesetim godinama počela proizvoditi zagrebačka tvornica Pobjeda, prva u bivšoj Jugoslaviji. Stoga zavirite malo na svoje tavane i podrume, i neka vaša priča ili ona vaših predaka, postane dijelom ove izložbe.

Maruša Stamać

Foto: Fundus MZG

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...