‘Mlijeko u prahu vjerojatno me pretvorilo u mutanta koji jesam danas’


Foto: Dario Belić
Poznato je da loše situacije nerijetko posluže kao inspiracija za stvaranje umjetnosti. Ljudi koji žive u našoj regiji posebno su svjesni te činjenice – jer su i sami primorani sudjelovati u političkom i kulturnom životu, ili još bolje, ostacima tih života u našem okruženju.

Sada imamo gotovo cijelu generaciju umjetnika rođenih u prijelaznom razdoblju raspada bivše države, ali i onih nešto starijih koji i dalje nose taj nevidljiv trag boljih i sretnijih vremena koji se pokušavaju nositi s modernim vremenima.

Ilustrator, dizajner, umjetnički direktor festivala Sinestezija i, prema vlastitoj definiciji, “vječni apsolvent interaktivnog dizajna” na beogradskom fakultetu informacijskih tehnologija, Vanja Vikalo aka Linnch, jedan je od onih rođenih upravo u gorespomenutom prijelaznom razdoblju, zbog čega se i sam suočava s grubom realnosti baziranoj na primitivnim balastima koji zagađuju sve lijepo.

Srećom, Linnch je umjetnik koji se izdignuo iz negativnosti i neljepote, svojim radom nam pruža spokoj i nadu da je promjena ipak moguća kroz umjetnost koja otkriva njegova stajališta o ovom svijetu i okruženju u kojem živimo.

Prilično ste se rano zainteresirali za crtanje. Možete li nam reći ponešto o svojim umjetničkim počecima?

Otkad sam počeo, nisam prestao crtati i pretpostavljam da bi mnogi mogli postati umjetnički entuzijasti da ih obrazovni sustav nije gurnuo u svijet managera i producenata, ili alkoholičara. Moji najraniji crteži bili su prepuni likova, mnogi od njih bili su likovi iz crtića koje sam gledao ili igračaka kojima sam se igrao. I stripovi, naravno. Također, crteži su sadržavali priče, puno se toga događalo na samo jednom papiru. Nikad nisam bio uživljen u pejzaže, pa su mojom ranijim crtežima nedostajale pozadine. U tom se smislu moji crteži nisu posebno razvili.


Foto: Dario Belić

Rođeni ste u Mostaru, u Bosni i Hercegovini, i završili kao izbjeglica u crnogorskom Herceg Novom. Imate li osjećaj kao da ste obilježeni tom promjenom ili je smatrate svojevrsnom prednosti? U vašem radu ima mnogo ironije. Mislite li da vas vaša umjetnost odražava kao osobu više od prosječne osobe, imajući na umu vašu pozadinsku priču?

Pretpostavljam da je bilo teško. U tim vremenima malo je tko živio normalno i većinu su prehranjivali UNICEF-ovi paketi. Jedina stvar zbog koje mi je drago je ta što sam bio dijete, pa na sreću nisam u potpunosti shvaćao koliko je ta situacija bila užasna. Dok sam odrastao i osvrtao se na prošlost, počeo sam shvaćati koliko je sve bilo sjebano. U tom periodu, koji se ne razlikuje pretjerano od danas, mogli ste mi samo dati papire i kemijsku i ja bih bio miran.

Mislim da sva djeca zaslužuju čokoladu, a moja je generacija rasla bez nje. Mlijeko u prahu vjerojatno me pretvorilo u mutanta koji jesam danas. Ne osjećam se obilježeno tim periodom, drago mi je što sam to preživio i dobio novi pogled na život. U umjetnosti vidim ironiju kao oruđe, kao cinizam i kao povremeni fora način da ošinem prema nekritičnim gledateljima.

Osim crtanja bavite se i video oblikom umjetnosti. Koliko je to drugačije u odnosu na crtanje? Hoćete li se i u budućnosti nastaviti baviti s tim?

Nakon statičkog crtanja, animacija je sljedeći logičan korak. Do sada nisam osobno radio animacije, ali se nadam da će se to promijeniti u budućnosti. Ove godine po prvi puta upustio sam se u ilustriranu animaciju potpuno sam, za potrebe kratke reklame za hip hop festival Asfaltiranje, za koji sam radio vizualni identitet. Prije toga radio sam na mnogo komercijalnih projekata zajedno s Mariom Đorđevićem Noyzom i Milanom Tomićem Tomaxom, od špica za televizijske emisije, preko glazbenih videa do animacija i drugih pokretnih grafika.

Potpuno sam uživljen u interaktivni live video. Eksperimentiram s tim kad god imam priliku predstaviti to uživo. U budućnosti bih volio prikazati video live rad praćen nečijim glazbenim nastupom uživo.


Foto: Dario Belić

Recite nam nešto o radovima koje predstavljate u sklopu izložbe u prostorijama Udruge Boonika. Postoji li priča koja leži iza njih, koncept kojem ste težili?

Kada sam boravio u Zagrebu u vrijeme trajanja Muzeja ulične umjetnosti u rujnu, jednog dana sam otišao do Boonike da provjerim kako izgleda prostor te da se upoznam s ekipom. Marko Prpić – Zets pozvao me je da zajedno napravimo neko djelo, i dok smo crtali razgovarali smo o svakakvim stvarima. Tada je Marko predložio da napravim avatar, lika koji bi se neprestano ponavljao, i to mi se zaista učinila kao zgodna ideja. Nisam o tome razmišljao prije, i prije sam imao avatar, malu svinju koja lebdi i pljuca ulje. No, to je bilo davno, i pomislio sam da bi bilo zabavno smisliti novi avatar sa sadašnjim stanjem ideja kojem ću osmisliti cijeli život, od početka do kraja. Uskoro mi je na pamet pala ideja i fokusirao sam se na dizajniranje lika koji je na kraju rezultirao kreacijom BAAAD DOG-a, negativnog i letargičnog karaktera, nihilista kojeg sam postavio u različite situacije, nadajući se da će ti prizori otkriti koliko je dobar bio u trenucima prije svoje smrti. Da, on umire mlad. Rip.

Nikad nisam volio sretne završetke i superheroje u kinima, pa mi je bilo prirodnije da stvorim zlikovca, a ne heroja koji spašava svijet. S druge strane, Bad Dog i nije neki pravi zlikovac, više tip iz pozadine. Možda nije njegova krivica što je čangrizav. Tehnički, ovo je prvi put da sam se upustio u oslikavanje platna akrilnim bojama.


Foto: Dario Belić

Što od vas možemo očekivati u budućnosti? Imate li već neke planove?

Trenutačno zajedno s Noyzom razrađujemo koncept animiranog videa za crnogorsku rap grupu, Who See. Pjesma i video temelje se o stvarnoj priči o lovljenju riba uz pomoć dinamita, što se i danas događa na nekim predjelima u Crnoj Gori. Također radim na dizajnu za majice za hrvatski rap brand Dječaci. Obje stvari su u ranim fazama i bit će gotove idućeg mjeseca. U razgovorima sam za nekoliko novih izložbi, a neke od njih bit će ostvarene u bližoj budućnosti.

**
Ne propustite zatvaranje Linncheve izložbe pod nazivom Bad Dog Chronicles koje će se ovoga petka, 29. studenog održati u prostorima udruge Boonika u Veslačkoj 23. 

Ashas Adzhun

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More