Trenutak pred katastrofu – visoki standardi za nove lađe Lazareta

Unatoč velikim gužvama u Gradu, Lazareti uvijek odaju dojam spokojnog mjesta koje se i tijekom ljetnih mjeseci može posjetiti s guštom. Projekt  “Lazareti – Kreativna četvrt Dubrovnika” završava ove godine. U posljednjoj godini provođenja projekta kojim su kroz četiri godine obuhvaćene različite umjetničke radionice, predstavljanja knjiga, predavanja, tribine, nastupi i razna druga događanja usmjerena na domaću i stranu publiku ostvareno je i preuređenje posljednje tri lađe* slavne dubrovačke karantene. Činjenica je to koja posebno veseli Dubrovčane jer u Gradu nikada ne može biti dovoljno mjesta za odvijanje kulturnih i umjetničkih sadržaja.

Veseli stoga i činjenica da su se baš u tim novoobnovljenim lađama Lazareta našli plakati istaknutog dizajnera i ilustratora Mirka Ilića iz svih faza njegove karijere. U kustoskoj koncepciji Marka Goluba i Dejana Kršića središnja ljetna izložba “Trenutak pred katastrofu” u novom privlačnom prostoru u Lazaretima otvorena je gotovo istovremeno s novom verzijom putujuće međunarodne izložbe plakata “Tolerancija” čiji je inicijator upravo Mirko Ilić. Ovo je njeno 53. izdanje, a održana je u 24 zemlje, redovito u javnim urbanim prostorima.

“Mirko Ilić djeluje u najvažnijem hrvatskom i jugoslavenskom strip kolektivu svog vremena (Novi kvadrat), dizajnira i ilustrira za najvažnije novine svoje generacije (Polet, Studentski list, Pitanja) probivši se brzo i u mainstream (Start, Danas, Vjesnik, Studio…), radi omotnice ploča najboljih i najtiražnijih izvođača (Prljavo kazalište, Bijelo dugme, Arsen Dedić…). Putem internacionalizira svoju prisutnost (stripove mu objavljuju tada najutjecajniji strip časopisi poput francuskih Alter Alter i Metal Hurlant  te američkih Heavy Metal i Epic) i angažmane (talijanski tjednik Panorama od 1982.), da bi se, napunivši tridesetu, trajno preselio u Sjedinjene Države gdje se profilira kao jedan od najvažnijih političkih ilustratora te 1991. postaje art direktor međunarodnog izdanja magazina Time, a već godinu dana kasnije i art direktor Op-Ed stranica The New York Timesa. U New Yorku, nakon partnerstva s Alejandrom Arceom u studiju Oko & Mano prvenstveno posvećenom 3D grafici i animaciji, od 1995. vodi vlastiti studio Mirko Ilić Corp. u okviru kojeg djeluje do danas.”

Iz predgovora katalogu Marka Goluba i Dejana Kršića

Vjerojatno ga mnogi vezuju za slavni plakat Prljavog kazališta s prikazanim isplaženim jezikom i spajalicom na usnama. Domaćoj publici, posebno onoj vezanoj za Zagreb poznati su i brojni plakati koji su najavljivali predstave u Teatru &TD kasnih 70ih i ranih 80ih. Sve navedeno potpisuje Ilić.

William Shakespeare & Tom Stoppard: Hamlet, kazališni plakat, Teatar &TD, 1981.

Budući da je plakat jedno od najmoćnijih vizualnih sredstava kojim se može doprijeti do najšire i najrazličitije publike, dobro je i poželjno da se rade ovakve izložbe koje nas osvješćuju da iza plakata stoji osoba, umjetnik koji stvara u određenom vremenu i prostoru osluškujući baš to vrijeme i taj prostor. Ilićevi motivi, treba biti iskren, nisu naročito posebni. Dapače, on redovito upotrebljava prepoznatljive simbole kao što su američka zastava, Davidova zvijezda, Kip slobode, križ, rešetke i bodljikave žice, uzdignuta šaka otpora… Ovisno o tome s čim ih uparuje, koje situacije prikazuje te kako ih transformira dobiva sadržaje koji znaju biti na vrlo skliskom terenu kada je riječ o provokaciji, kontroverzi i uvredi. Unatoč tome, Ilić se trudio na tom skliskom terenu zadržati ravnotežu.

 “Konteksti u kojima je Mirko Ilić djelovao (npr. jugoslavenski omladinski tisak, politički tjednici, kazališna i muzička scena, najugledniji američki magazini i novine, dizajn za film, recentnije vizualni identiteti luksuznih hotela i restorana) itekako su, svaki za sebe, oblikovali Ilićev dizajnerski i ilustratorski vokabular, dovodili ga u situaciju da redefinira svoje pozicije, da istraži i pronađe načine kako najbolje artikulirati svoje ideje za određen medij, tehnologiju, publiku, profesionalno i društveno okruženje. No gledajući same radove od polovice 70-ih do kraja 2010-ih teško možemo govoriti o nekoj umjetničkoj ili stilskoj evoluciji – gdje god da jesmo unutar Ilićevog opusa, i u kojem god mediju ili tehnici, čini se da se susrećemo sa zrelim, potpuno formiranim autorom. Štoviše, autorom koji je tijekom karijere desetke puta radikalno mijenjao pristupe i stilove, u većini njih stvarajući neku autentično prepoznatljivu vlastitu estetiku.”

Iz predgovora katalogu Marka Goluba i Dejana Kršića

Ilić je u svojoj karijeri nekako uvijek djelovao kao pokretač. Kao urednik stripa i ilustracije u Poletu potaknuo je cijelu jednu generaciju strip autora i ilustratora, a to je nastavio s magazinom Time u kojem je kao art direktor za ilustratora uzeo svog glavnog konkurenta u tehnici scratchboarda Marka Sommersa. Isto vrijedi i za nastavak njegovog djelovanja u The New York Timesu gdje su svoje vještine mogli pokazati njegovi „ex-jugoslavenski gastarbajterski kolege“ Milan Trenc i Duško Petričić.

Zbog svega rečenog očito je kako su kustosi Golub i Kršić imali pune ruke materijala koji je trebalo nekako smisleno postaviti u zahtjevnom prostoru Lazareta specifičnom po svojoj visini, ali i zidovima od klesanaca koji ne trpe bilo što na sebi. Prostor je “razlomljen” panelima koji su omogućili da se prikaže više od onoga što bi sami zidovi količinski podnijeli. Riječ je većinom o vrlo vizualno jakim porukama koje trebaju “moći disati” i uspostaviti kontakt s promatračem što je u slučaju pretrpanosti nemoguće. U tom je pogledu izložba Mirka Ilića puno bolje postavljena od izložbe Tolerancija koja se nalazi u lađi prekoputa. O samom odabiru radova za koji nisu htjeli da bude vođen biografskim natuknicama kustosi kaži kako je “Najbolje razbiti bravu — naglavce zaroniti u sav taj vizualni materijal te se prepustiti jednome od najboljih vizualnih pripovjedača i društvenih i političkih komentatora.” U ulazni prostor izloženi su plakati dok su u drugom, povišenom prostoru mjesto našle ilustracije iz art direkcija casopisa (Danas, Time, NYT) kao i umjetničke knjige.

Ilustracija za korice knjige: Bethany McLean & Joe Mocera, All the Devils Are Here, Penguin Books USA, 2010.

Pri samom početku obilaska izložbe bit će vam jasno da ne gledate ni retrospektivu ni tematsku izložbu. Izložba praktički kreće od kraja donoseći nam odabrane radove nastale tijekom posljednjih desetak godina. Oni su poslužili kao orijentir za odabir ostalih Ilićevih djela koje kustosi drže antologijskima. Ovakav način odabira radova u jednom strahovito bogatom opusu opravdan je i dobro funkcionira u prostoru. Premda su vizualni identiteti (kojima se Ilić često bavio od kraja 90-ih) isključeni iz postava u njemu su mjesto našle knjige o dizajnu, bitan aspekt Ilićeva profesionalnog djelovanja koji rijetko dobije priliku biti  sagledan istovremeno s njegovim dizajnerskim radom.

Photo by: Mirko Ilić. https://mirkoilic.blogspot.com/2019/08/my-solo-show-in-lazareti-dubrovnik.html

Ilić je najčešće u suautorstvu sa Stevenom Hellerom, objavio od 2001. godine do danas devet značajnih knjiga. Genius Moves: 100 Icons of Graphic Design (2001.), Anatomy of Design (2006.), Presenting Shakespeare: 1,100 Posters from Around the World (2015.), Head to Toe: The Nude in Graphic Design (2018.) nekoliko je naslova koje između ostalih možete prolistati na samoj izložbi. Ovaj je aspekt izložbi dao posebnu taktilnu dimenziju koja ni u vremenu posvemašnje digitalizacije ne gubi svoju vrijednost: ljudi još uvijek jako vole listati papirnate knjige koje uz to vole i posjedovati kao neku vrstu umjetničkih ili dekorativnih predmeta.

„…one na neki način portretiraju i svog (ko)autora, nekog izrazito eklektičnih kreativnih utjecaja i interesa, znatiželjnog prema svemu što su radili njegovi prethodnici i suvremenici, sposobnog da procesuira i dovede u smislene međusobne veze nevjerojatnu količinu vizualnog materijala kojeg često dijele čitava desetljeća, kontinenti, kulture dizajna, nespojiva stilska polazišta stilovi i svjetonazori. Zanimljivo je zapravo da se u tim knjigama Ilić uglavnom ni ne pojavljuje kao pisac teksta (što prepušta Helleru), nego kao svojevrsni ideator, inicijator, „kustos“ i istraživač. Tematski su ta izdanja vrlo različita, ali u osnovi se sva bave pitanjem odnosa forme i značenja, odnosno kako dizajneri kreiraju značenja, a ne ih samo interpretiraju, te kako ponekad isti ili slični motivi ili slike, isti veliki simboli ili iste svakodnevne stvari i predmeti, isti sižeji, ista nastojanja, iste ideje ili forme, rezultiraju sasvim drukčijim, na svoj način autentičnim značenjima i njihovim vizualnim manifestacijama.“

Iz predgovora katalogu Marka Goluba i Dejana Kršića

Ilić se danas bavi širokim spektrom dizajnerskih poslova, od oblikovanja različitih grafičkih materijala, knjiga i CD-a, plakata, logotipa i vizualnih identiteta (podjednako za male neprofitne udruge i inicijative, kao i za niz luksuznih restorana i hotela), do animacija i špica za filmove.

“Mirko Ilić je netko tko stvari razumije na vrlo apstraktan, verbalan način, a interpretira ih na prikazivački, vizualan način u kojem sve verbalno, pa i naše tumačenje, djeluje nemoćno u artikulaciji onog što vidimo. Ilić ilustracijom, na primjer, ne „ilustrira“ događaj, tezu ili mišljenje, nego nam daje sliku koja pokreće naše razmišljanje o temi kao što zupčanik pokreće „vrijeme“ u nekom satnom mehanizmu, daje nam neočekivani rakurs na temu za koju nam se trenutak prije činilo da je dovoljno poznajemo.”

Iz predgovora katalogu Marka Goluba i Dejana Kršića

Projekt  “Lazareti – Kreativna četvrt Dubrovnika” ovom je izložbom postavio visoki standard u odabiru i prezentaciji umjetnika i njihova rada. S nestrpljenjem čekamo nastavak.

Anita Ruso

* “Projektom će se obnoviti tri lađe spomeničkog kompleksa Lazareti te će se nabaviti oprema potrebna za izvođenje kulturno-turističkih programa zanimljivih lokalnom stanovništvu i turistima. Educirat će se projektni tim o upravljanju kulturnim dobrima što će osigurati kvalitetno upravljanje i financijsku i sadržajnu održivost. Nositelj projekta je Grad Dubrovnik, a partnerstvo čine javne institucije, privatni i civilni sektor.”

Izložba “Trenutak pred katastrofu” može se razgledati do 1. listopada.

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More