Ministarstvo kulture nagrađuje one koji su krajnje nekorektni prema autorima

Vulture
“Ruksak pun kulture”, edukativni program namijenjen osnovnoškolcima, srednjoškolcima i djeci vrtićke dobi, program je koji je ministrica kulture Andrea Zlatar svesrdno podržavala i rado ga promovirala u intervjuima. Izdavači i pisci za djecu i mlade ne dijele ministričin entuzijazam.

Taj je program nastavljen danas u Istri u područnoj školi Roč likovno-ilustratorskom radionicom pod vodstvom ilustratora Vibora Juhasa. Razlog zbog kojega dječji pisci sumnjičavo gledaju na “Ruksak pun kulture” je u tome što taj program izuzima knjige i književnike. Silvija Šesto, predsjednica Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade (Klub prvih pisaca), u otvorenom se pismu, upućenome “Sabirnom centru u Runjaninovoj”, oštro kritički osvrće i na program otkupa knjiga za knjižnice, što ga također provodi Ministarstvo kulture, i koji je postao jedini način preživljavanja većine izdavača. Što se tu može i treba konkretno poduzeti?

– U prvom redu mijenjati ljude koji odlučuju o potpori i otkupu. Predložili smo ispred HDKDM barem jednu osobu koja je stručna za područje književnosti za djecu, jer očito je da tamo sjede ljudi koji ne razlikuju ni književnost od banalnih priručnika. Također, treba provjeravati jesu li “nagrađeni” dužnici. Ispada doista da i Ministarstvo kulture i Ministarstvo obrazovanja “nagrađuje” one koji su krajnje nekorektni prema autorima, kaže Silvija Šesto.

U nekorektan odnos prema autorima spada i već uobičajeno objavljivanje dijelova autorskih tekstova u školskim udžbenicima, za što autori tih tekstova nisu ni na koji način plaćeni od izdavača tih udžbenika, a često ni obaviješteni o tome. Princip je ovakav: napišete roman, objavite ga, a onda dođe sastavljač nekog udžbenika ili čitanke i jednostavno prepiše dijelove vašeg romana i uvrsti ih u čitanku. Autor udžbenika bit će za taj posao plaćen neusporedivo više nego autor romana. Ta se krađa provodi masovno, već nekoliko godina, a upravo je Silvija Šesto bila ta koja je o tom problemu glasno govorila u medijima, no usprkos tome, nadležno Ministarstvo obrazovanja prešutno odobrava otimačinu intelektualnog vlasništva. Ta je prešutna podrška, očito, dala krila izdavačima udžbenika:

– Jedna moja renomirana kolegica primila je mejl u kojem izdavač udžbenika traži od nje i suglasnost da joj “za potrebe edukacije” mijenjaju originalni ulomak, te kad je tražila na pismeno ugovor, odgovoriše kako nemaju vremena “pismeno se dopisivati”. Pozdrav ministru Jovanoviću koji nas nije htio primiti, a ni pismeno se sam oglasiti. Istovremeno ZAMP izdaje slikovnice za djecu o autorskim pravima…, veli Šesto.

U svome obraćanju Ministarstvu, Šesto spominje i “karitativno udjeljivanje novčanih sredstava frendovima”, koja su jedva dostatna za izdavanje knjiga. Jesu li ta “karitativna sredstva” zapravo još gori udarac “frendovima”?

– Treba se upitati čemu služi otkup i potpora. Zbog čega su pokrenuta ta hvalevrijedna državna sredstva pomoći književnosti. U Švicarskoj se u školama čita jedna lektira godišnje, a Švicarska je zemlja kou su 2006. proglasili zemljom najveće kvalitete života u svijetu! Izgledno je da je ovaj saziv Ministarstva kulture usuglašen jedino u tehnologiji karitativnog namirenja istomišljenika, naprosto sve ispada tako. Isti je slučaj s Bolonjom, jer ne pomaže javnost, protesti ni žalovanje. Oni idu dalje, kako je govorio i Sanader, kaže Šesto koja smatra da su pisci za djecu i mlade osobito obespravljeni u djelovanju ovog ministarstva.

MH

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More