Marš u Irsku! Hrvatska vas ne treba

Napokon se ostvarilo zloguko proročanstvo prvaka liberalne misli u Hrvata – sviđa Vam se neki neprofitni medij? Pa donirajte mu! Ova je godina s obzirom na nedopustivo kašnjenje raspisivanja natječaja “Mediji u zajednici” Europskoga socijalnog fonda, koji bi se trebao provesti do kraja 2020., bila u znaku traženja potpore naših kolega u vidu masovnoga financiranja. Veliki broj redakcija nije mogao isplatiti novinare pa vjerojatno nisu ni imali izbora. Jedna od takvih redakcija jest i naša. Bez obzira na nezavidnu financijsku situaciju, nismo pribjegle masovnome financiranju iz više razloga – jedan od njih je da ste nam izdvajanjem iz poreza već platili sadržaj, a drugi je da smo debelo svjesne gdje živimo, u zemlji gdje su odlazak na kazališnu predstavu ili kupnja knjige neviđen luksuz. Naš medij vidimo kao kulturu zbližavanja živjeli vi u Erdutu ili na Prevlaci.

Financiramo se sredstvima Ministarstva kulture, Grada Zagreba, povremeno Grada Dubrovnika, oglašavanjem, vašim donacijama, članarinama i od prodaje knjiga iz naše biblioteke. Pogledavši rezultate ovogodišnjih Javnih potreba u kulturi teško se ne zapitati kako je određenim medijskim mastodonima financijska potpora stabilna kano klisurina, dok se manji  i usko specijalizirani mediji poput dokumentarni.net, pogledaj.to, Artosa ili voxfeminae.net osipaju kao dječje kule u pijesku. Našoj kulturi na krilima baštine i ideologije ne trebaju drukčiji glasovi, a bome ni moderne tendencije. Najbolje je odmah zaplesati kolo s pleterom oko vrata.

Ove su godine elektroničke publikacije dobile siću od 675 000 kuna koja je raspoređena na svega osamnaest portala. Arteist je dobio okruglu nulu, iako smo od početka 2018. proširili broj suradnika, ojačali temate i bili na kulturnim događanjima od Vukovara, Rijeke pa sve do Dubrovnika i Boke. Kao i obično, poruka naše birokracije je jasna – ne radi, ne isplati se. Naravno, najviše su profitirali mediji koji se bave književnošću, mi smo s praćenjem poezije i ”marginalnih” zbivanja tu sitni i nebitni.

Kome još uostalom trebaju mladi obrazovani, stručni autori koji su samo ove godine za Arteist napisali oko 250 autorskih članaka? Matematičkim leksikom oko dvadeset članaka mjesečno, a to znači da u prosjeku čitate pet autorskih članaka tjedno. Manijački smo radili – otvorili Arteistov natječaj za kratku priču, pratili kulturne događaje izvan PR centara, razvaljivali u književnosti, analitično i kritično secirali događaje oko Meštrovićevog paviljona, ali i oko slučaja odbačene kolekcije starih i vrijednih klavira obitelji Gašparović, intervjuirali mlade umjetnike, poznate glazbenike, pratili festivale od INmusica do Krležinog festivala… Kada su svi tužno šutjeli o smrti Josipa Biffela objavili smo izniman nekrolog. Tražili smo odgovore i priče te se usudili s Aleksandrom Musićem zagrebati u srž društvenih anomalija.

Živimo u društvu prepunom anomalija. Zanimljivo, Ministarstvo kulture više je puta pokazalo nevoljkost hvatanja u koštac s neprofitnim medijima (iako se za profitne kroz različite dotacije i oslobađanje PDV-a redovite izdvaja više od stotinu milijuna kuna), pa je onda možda najbolje prestati kukati i početi delati. Kažu da je u Irskoj ekipa!

Anđela Vidović i Anita Ruso

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More