Milost kujama!

FOTO: Azil Prijatelji Čakovec
Kad u Indiji ili na nekom drugom nama predalekom kraju svijeta dvojica divljaka siluju ženu to u Hrvatskoj postaje vijest koja prekida sve programe, prevedeno na razumljiv hrvatski jezik, brejking njuz. Bože, kakvi divljaci žive tamo daleko i predaleko?

Kad u Hrvatskoj raspomamljeni mužjak koji je u slobodno vrijeme policajac, Mario Slabinjac, iz automatskog oružja ubije bivšu ženu Blaženku Slabinjac i njenog partnera Ivicu Hajdukovića to i nije neka vijest.

Naše vladare nije uzbudila čak ni činjenica da je dugogodišnji zlostavljač pucao na automobil u kome je bilo i troje djece. Razumljivo. U Hrvatskoj žene imaju status štakora. Dok provode život u kanalizacijskoj cijevi nikome ne smetaju, kad požele izaći na svjetlo tresnu ih po glavi. Kod nas je ubijanje žena istovremeno i nacionalni sport i deratizacija.

Zašto je to tako? Zato jer građanke Hrvatske nikad nisu digle glas prosvjeda. One misle, u njih ne ubrajam sebe i nekoliko meni sličnih, da je naš ropski status nešto što se podrazumijeva. Moramo biti sretne ako nas partner samo tresne a ne i ubije jer nismo vrijedne ni osmrtnice čije će objavljivanje platiti naš, najzad zadovoljeni, ubojica.

Same smo krive. Ne pružamo otpor. Slabinjac je godinama maltretirao ženu i urbi et orbi najavio da će je ubiti. Zašto to pokojna Blaženka nije ozbiljno shvatila? Mogla je ubiti ona njega kad je znala da joj baš nitko neće pružiti zaštitu. Nije to učinila jer je u Hrvatskoj ubijanje kućnog ubojice društveno neprihvatljivo.

Sjetimo se slučaja Magaš. Magašica je ubila muža, ostala je bez djeteta, zabranjen joj je bio ulazak u Zadar a istina o liku i djelu njenog “uglednog” muža nikad nije izašla na svjetlo dana. Ne bi se uklopila u priču. Zato smo mjesecima čitali kako se “udana žena i majka” usudila otići na ples bez muža. Ipak, ako mi same ne uzmemo svoj nož u svoje ruke baš nam nitko neće pomoći.

Da je Blaženka Slabinjac ubila svinju odrobijala bi ga i djeca bi imala majku. Ovako…Svi hrvatski napaljeni mužjaci koji svoje žene drže komadima mesa, nečim što im služi da bi im uručilo svoju plaću, kuhalo, pralo i rađalo djecu moj će recept dočekati zapjenjene njuške. Za miloga boga. Imamo sudove, suce, sutkinje, centre za socijalni rad, policiju, uljuđena smo zemlja.

Hrvatska? Uljuđena zemlja? Da jesmo, nakon ovog tko zna koga po redu ubojstva žene koja je samo pokušala napustiti hrvatskog policajca ministar unutarnjih poslova, onaj Ostojić, ponudio bi ostavku. Predsjednik vlade, onaj Milanović, bi je prihvatio. Koja sam ja glupača.

Nisu hrvatske žene homoseksualci. Nisu hrvatske žene ni oni koji mrze homoseksualce. Jedino te dvije grupe građana uznemiruju našu vlast. Prvima treba osigurati uvjete za paradu, drugima onemogućiti da se referendumom izbore da pravo na brak imaju samo žena i muškarac. Zašto je to tako? Zato jer žene u čitavom svijetu, što otvoreno što prikriveno, osim iznimaka koje potvrđuju pravilo, imaju status predmeta sa ograničenim rokom trajanja.

Danas se u Hrvatskoj desilo nešto strašno. Nepoznat netko zlostavljao je kuju. Omotao joj je par hulahopki oko vrata. Danima je crkavala gladna, žedna ujedana od buha i krpelja. Možemo li tako u Evropu, zapomažu portali? Ne možemo. Pod hitno treba zaštiti kuje koje imaju četiri noge.

Vedrana Rudan

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...