“Mediteran oblikuje ljude, ljudi oblikuju njega”: Zavirite u nagrađeni koncept Milana Šabića

Što je zapravo Mediteran te kako živi kad ga krajem ljeta napuste turisti, a kičasti suveniri i razglednice završe u kutijama čekajući novu sezonu? Pixsellov fotoreporter i član Fotokluba Split Milan Šabić tom se temom pozabavio u seriji fotografija “Mediteran” i, najblaže rečeno, izazvao oduševljenje – na nedavnom natječaju “Kultura u fokusu” pobijedio je u kategoriji “Serija/umjetnički koncept”, a onda je, u teškoj konkurenciji, proglašen i ukupnim pobjednikom natječaja.

“Serija Mediteran nastala je kao moj odgovor na problem romantizacije Mediterana koji se gotovo isključivo prikazuje kao šarena i sunčana destinacija, svojevrstan kič, često ignorirajući život koji tu postoji i u manje privlačnim mjesecima, i koji je zapravo neraskidiv sa samim prostorom. Za središnji motiv odabrao sam ključne točke splitske kulture i kulturne baštine, prepoznatljive vizure koje su dio samog identiteta grada, te ih strogo ograničio kvadratnim formatom kako bih stvorio prozor u samo taj mali dio Mediterana”, priča nam Milan Šabić o nagrađenoj splitskoj foto-priči.

Mediteran

Prev 1 of 8 Next

“Višestruko eksponirajući svaku lokaciju kroz samo nekoliko minuta na fotografiji nastaje otisak mnoštva ljudi, svojevrsnih duhova koji opisuju statične spomenike i arhitekturu. Stvara se neraskidiva veza prostora i ljudi koji ‘teku’ njime, čime dolazim do osnovne misli serije, a to je da je Mediteran oblikovan ljudima jednako kao što su ljudi koji ga čine oblikovani njime. Finalne fotografije graniče s kičem što upravo i jest intencija, a koncept je osobito relevantan upravo sada u doba globalne pandemije kada su nam takvi prizori nezamislivi, što je na koncu stručni žiri natječaja Kulture u fokusu i prepoznao”, kaže nam i dodaje da njegovom Mediteranu ovo nije prvo priznanje.

Jedino se kvalitetom i kritičkim promišljanjem svakog fotografskog zadatka može uzdignuti iznad mora masovno produciranog sadržaja i ustaljenih formi.

“Serija Mediteran prvi je put nagrađena na međunarodnom festivalu fotografije Split Format 2019. godine, gdje je osvojila drugo mjesto, upravo zbog nekonvencionalnog pristupa temi. Slična iskustva imam i s drugim natječajima, gdje često eksperimentiram s tehničkim konceptima, idejama i mogućnostima fotoaparata kao alata za stvaranje narativa. Nagrađen sam i za seriju autoportreta nastalih možda najstarijom fotografskom tehnikom, camerom obscurom. Upravo zbog takvih eksperimenata cijenim nagrade jer su znak prepoznavanja i uvažavanja drukčijeg pristupa”, govori nam Šabić.

U svom radu najviše voli svakodnevne, opipljive, ljudske i životne teme. Jedno od formativnih iskustava bila je knjiga koja mu je u ruke došla za vrijeme studija na Dizajnu vizualnih komunikacija, a bavi se fotoreporterima koji su izvještavali sa svjetskih ratišta i zemalja trećeg svijeta. “Te fotografije su ostavile snažan utisak na mene, u isto vrijeme dok sam na faksu učio o stolicama koje vrijede tisuće dolara. Nisam znao što s tim osjećajima. Danas znam da je takav nesrazmjer i kontrast života ogroman neuspjeh politike, a i morala. U svijetu u kojem još uvijek postoje glad i siromaštvo, pojedinci imaju milijarde dolara na računu. Etika je postala fusnota u globalnom narativu. Smatram da mi je dužnost biti kritičan u svom radu, u okviru mogućnosti, sposobnosti i znanja. Danas, eto, nisam dizajner, nego fotoreporter. Narav posla je takva da snimam sve što se od mene traži, često i svakojake ‘zvijezde’, utjecajnike i slične. Uz zdravu dozu cinizma, naravno”, kaže Šabić.

“Teret” Alena Marića: Prva izložba mladog fotografa testament je patnji, ali i izdržljivosti

Upravo ta zdrava doza cinizma pokazala se kao uspješan recept u još jednom njegovom projektu, seriji fotografija “Advent”, na koju je, priznaje, osobito ponosan. “Ta je serija nastala kao direktna kontra samim propozicijama natječaja za koji je snimana, a prema kojima su trebale biti nagrađivane pojedinačne fotografije. Ideja natječaja koji su raspisali Turistička zajednica grada Splita i Fotoklub Split bila je dokumentirati svu raskoš i ugođaj božićnih svečanosti u Splitu koje svake godine u predbožićno doba obogate kulturni i zabavni sadržaj grada. Ja sam odlučio napraviti upravo suprotno. Iznimno mi je nagrađena cijela serija, iako sam kontrastnom crno-bijelom tehnikom pokazao tugu i jad koje najčešće ignoriramo zaslijepljeni blještavilom božićnih ukrasa. Žiri je jednoglasno odlučio da bi bilo neumjesno i štetno lektorirati to djelo, te su izložili i nagradili cijelu seriju”, priča nam splitski fotograf.

Advent

Prev 1 of 10 Next

Zahvaljujući napretku tehnologije, danas svatko misli da je fotograf – jer u džepu ima gigapiksel mašinu o kojoj su neke prethodne generacije mogle samo sanjati. Ipak, poplava “fotografa” i onih koji to žele postati po Šabićevu mišljenju zapravo ugrožava dokumentarnu fotografiju, a cijeloj priči ne pomaže ni nevjerojatna brzina kojom fotografije danas obilaze svijet i nalaze put do korisnika.

Smatram da mi je dužnost biti kritičan u svom radu, u okviru mogućnosti, sposobnosti i znanja.

“Dokumentarna, novinska fotografija koja je moje primarno područje rada u samoj svojoj osnovi namijenjena je masovnoj konzumaciji. Zbog potrebe za što bržim plasmanom vijesti, pa tako i fotografije, vrlo često pati kvaliteta. Često vrijedi pravilo da je bolje imati nekakvu fotografiju nego nikakvu, pa danas u medijima prolazi apsolutno sve, svi imamo kamere u džepu i svaki događaj je zabilježen isti tren kada se i dogodi, mnogo prije nego fotoreporter stigne na lokaciju. Moderni društveni mediji, a i mediji općenito, stvorili su poplavu fotografija kojoj nema kraja, čime je uloga profesionalnog fotografa znatno smanjena, možda i ugrožena. Jedino se kvalitetom i kritičkim promišljanjem svakog fotografskog zadatka može uzdignuti iznad mora masovno produciranog sadržaja i ustaljenih formi, pa čvrsto vjerujem da je dokumentarni karakter fotografije spojiv s umjetničkim aspektom. Dapače, ne samo spojiv, nego esencijalan za opstanak dokumentarne fotografije”, zaključuje.