“Mediteran oblikuje ljude, ljudi oblikuju njega”: Zavirite u nagrađeni koncept Milana Šabića

"Mediteran se gotovo isključivo prikazuje kao šarena i sunčana destinacija, svojevrstan kič, a često se ignorira život koji tu postoji i u manje privlačnim mjesecima, i koji je zapravo neraskidiv sa samim prostorom", kaže nam Šabić o seriji fotografija koju je ovih dana nagradio Fotoklub Split.

Što je zapravo Mediteran te kako živi kad ga krajem ljeta napuste turisti, a kičasti suveniri i razglednice završe u kutijama čekajući novu sezonu? Pixsellov fotoreporter i član Fotokluba Split Milan Šabić tom se temom pozabavio u seriji fotografija “Mediteran” i, najblaže rečeno, izazvao oduševljenje – na nedavnom natječaju “Kultura u fokusu” pobijedio je u kategoriji “Serija/umjetnički koncept”, a onda je, u teškoj konkurenciji, proglašen i ukupnim pobjednikom natječaja.

“Serija Mediteran nastala je kao moj odgovor na problem romantizacije Mediterana koji se gotovo isključivo prikazuje kao šarena i sunčana destinacija, svojevrstan kič, često ignorirajući život koji tu postoji i u manje privlačnim mjesecima, i koji je zapravo neraskidiv sa samim prostorom. Za središnji motiv odabrao sam ključne točke splitske kulture i kulturne baštine, prepoznatljive vizure koje su dio samog identiteta grada, te ih strogo ograničio kvadratnim formatom kako bih stvorio prozor u samo taj mali dio Mediterana”, priča nam Milan Šabić o nagrađenoj splitskoj foto-priči.

“Višestruko eksponirajući svaku lokaciju kroz samo nekoliko minuta na fotografiji nastaje otisak mnoštva ljudi, svojevrsnih duhova koji opisuju statične spomenike i arhitekturu. Stvara se neraskidiva veza prostora i ljudi koji ‘teku’ njime, čime dolazim do osnovne misli serije, a to je da je Mediteran oblikovan ljudima jednako kao što su ljudi koji ga čine oblikovani njime. Finalne fotografije graniče s kičem što upravo i jest intencija, a koncept je osobito relevantan upravo sada u doba globalne pandemije kada su nam takvi prizori nezamislivi, što je na koncu stručni žiri natječaja Kulture u fokusu i prepoznao”, kaže nam i dodaje da njegovom Mediteranu ovo nije prvo priznanje.

Jedino se kvalitetom i kritičkim promišljanjem svakog fotografskog zadatka može uzdignuti iznad mora masovno produciranog sadržaja i ustaljenih formi.

“Serija Mediteran prvi je put nagrađena na međunarodnom festivalu fotografije Split Format 2019. godine, gdje je osvojila drugo mjesto, upravo zbog nekonvencionalnog pristupa temi. Slična iskustva imam i s drugim natječajima, gdje često eksperimentiram s tehničkim konceptima, idejama i mogućnostima fotoaparata kao alata za stvaranje narativa. Nagrađen sam i za seriju autoportreta nastalih možda najstarijom fotografskom tehnikom, camerom obscurom. Upravo zbog takvih eksperimenata cijenim nagrade jer su znak prepoznavanja i uvažavanja drukčijeg pristupa”, govori nam Šabić.

Šabić je prošle godine nagrađen za seriju fotografija “Advent”

U svom radu najviše voli svakodnevne, opipljive, ljudske i životne teme. Jedno od formativnih iskustava bila je knjiga koja mu je u ruke došla za vrijeme studija na Dizajnu vizualnih komunikacija, a bavi se fotoreporterima koji su izvještavali sa svjetskih ratišta i zemalja trećeg svijeta. “Te fotografije su ostavile snažan utisak na mene, u isto vrijeme dok sam na faksu učio o stolicama koje vrijede tisuće dolara. Nisam znao što s tim osjećajima. Danas znam da je takav nesrazmjer i kontrast života ogroman neuspjeh politike, a i morala. U svijetu u kojem još uvijek postoje glad i siromaštvo, pojedinci imaju milijarde dolara na računu. Etika je postala fusnota u globalnom narativu. Smatram da mi je dužnost biti kritičan u svom radu, u okviru mogućnosti, sposobnosti i znanja. Danas, eto, nisam dizajner, nego fotoreporter. Narav posla je takva da snimam sve što se od mene traži, često i svakojake ‘zvijezde’, utjecajnike i slične. Uz zdravu dozu cinizma, naravno”, kaže Šabić.

“Teret” Alena Marića: Prva izložba mladog fotografa testament je patnji, ali i izdržljivosti

Upravo ta zdrava doza cinizma pokazala se kao uspješan recept u još jednom njegovom projektu, seriji fotografija “Advent”, na koju je, priznaje, osobito ponosan. “Ta je serija nastala kao direktna kontra samim propozicijama natječaja za koji je snimana, a prema kojima su trebale biti nagrađivane pojedinačne fotografije. Ideja natječaja koji su raspisali Turistička zajednica grada Splita i Fotoklub Split bila je dokumentirati svu raskoš i ugođaj božićnih svečanosti u Splitu koje svake godine u predbožićno doba obogate kulturni i zabavni sadržaj grada. Ja sam odlučio napraviti upravo suprotno. Iznimno mi je nagrađena cijela serija, iako sam kontrastnom crno-bijelom tehnikom pokazao tugu i jad koje najčešće ignoriramo zaslijepljeni blještavilom božićnih ukrasa. Žiri je jednoglasno odlučio da bi bilo neumjesno i štetno lektorirati to djelo, te su izložili i nagradili cijelu seriju”, priča nam splitski fotograf.

Zahvaljujući napretku tehnologije, danas svatko misli da je fotograf – jer u džepu ima gigapiksel mašinu o kojoj su neke prethodne generacije mogle samo sanjati. Ipak, poplava “fotografa” i onih koji to žele postati po Šabićevu mišljenju zapravo ugrožava dokumentarnu fotografiju, a cijeloj priči ne pomaže ni nevjerojatna brzina kojom fotografije danas obilaze svijet i nalaze put do korisnika.

Smatram da mi je dužnost biti kritičan u svom radu, u okviru mogućnosti, sposobnosti i znanja.

“Dokumentarna, novinska fotografija koja je moje primarno područje rada u samoj svojoj osnovi namijenjena je masovnoj konzumaciji. Zbog potrebe za što bržim plasmanom vijesti, pa tako i fotografije, vrlo često pati kvaliteta. Često vrijedi pravilo da je bolje imati nekakvu fotografiju nego nikakvu, pa danas u medijima prolazi apsolutno sve, svi imamo kamere u džepu i svaki događaj je zabilježen isti tren kada se i dogodi, mnogo prije nego fotoreporter stigne na lokaciju. Moderni društveni mediji, a i mediji općenito, stvorili su poplavu fotografija kojoj nema kraja, čime je uloga profesionalnog fotografa znatno smanjena, možda i ugrožena. Jedino se kvalitetom i kritičkim promišljanjem svakog fotografskog zadatka može uzdignuti iznad mora masovno produciranog sadržaja i ustaljenih formi, pa čvrsto vjerujem da je dokumentarni karakter fotografije spojiv s umjetničkim aspektom. Dapače, ne samo spojiv, nego esencijalan za opstanak dokumentarne fotografije”, zaključuje.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More