“Ljudsko lice i tijelo moje su slikarsko platno”

Martina Vukasović
Režirajući operu Tajni brak u rujnu u kazalištu Mala scena u Zagrebu imala sam priliku upoznati Martinu Vukasović te se upoznati s njezinim radom. Zajedno s kolegicom Vlatkom Krpan bila je zadužena za šminkanje glumaca.

Ova mlada mlada umjetnica fascinirala me širokom paletom svoga djelovanja te poduzetničkim duhom. Naime, ona se aktivno bavi plesom te je pokrenula Atelier Sellier, koji ima prostor u Lučkom u Zagrebu. Odlučila sam doznati zbog čega se odlučila oslikavati tijela, gdje se sve školovala te kako je spojila ples sa vizualnom umjetnošću.

Kako si se kao mlada akademska slikarica odlučila upustiti u oslikavanje lica i tijela, a ne platna?

Oslikana lica i tijela oduvijek mi je bilo fascinantno vidjeti na filmovima i u povijesnim knjigama. Ta grana umjetnosti potječe iz najranijeg doba. Vrlo poznata tradicija plemena je ukrašavanje lica i tijela zbog raznoraznih vjerskih, ceremonijalnih i drugih obreda. Na taj način body i face painting postali su prava umjetnost koja se kod nas još nije razvila kako treba. Upravo zbog navedenih razloga ljudsko tijelo postaje tema proučavanja u mojem radu kroz školovanje i nakon toga. Ljudsko tijelo postaje glavni medij preko kojega prenosim zamisao, ideju i informaciju. Ljudsko lice i tijelo postaju moje slikarsko platno.

Završila si Primjenjenu, pa ALU i zatim si pohađala Kryolanov vizažistički tečaj, međutim ono što je posebno zanimljivo je da si radila i kao instruktorica plesa i to onih orijentalnih. O čemu se točno radi?

Sa 16 godina postala sam velika ljubiteljica standardnih i latino plesova te orijentalnog trbušnog plesa. Orijentalni je ples u to vrijeme tek pristigao u Hrvatsku, pa je iste 2007. godine organiziran i prvi veliki Orient festival na kojem sam sudjelovala, natjecala se i osvojila titulu prve Miss Orienta u junior kategoriji. Iste godine postala sam voditeljica orijentalnih plesova i plesnih fuzija u plesnoj školi “Zuzana“ u Zagrebu. Uz plesnu poduku ponosim se mnogobrojnim plesnim show nastupima u Hrvatskoj a i nešto šire. I danas radim individualnu plesnu poduku i show nastupe orijentalnog tipa. Posebno bih istaknula ples polinezijskog tipa, Tahiti Belly Dance, čija me je duša posebno oduševila, te ga zbog toga guram i prenosim dalje.

Jesu li oslikana ženska tijela orijentalnih plesačica utjecala na tvoj vizažistički stil?

Trbušne plesačice koje su utjecale na moj stil nisu ukrašavale svoja tijela bodypaintingom kao što to rade plesačice orijentalnih indijskih kultura. Trbušne plesačice imaju vrlo zanimljiv i prepoznatljiv make up. To je vrsta orijentalnog make up-a sa naglašenim izvučenim linijama tuša i sa mističnim bojama sjenila i ruževa. Takav make up je svakako utjecao na moj stil zbog čestih šminkanja orijentalnih plesačica za nastupe. Tu se opet vraćamo na facepainting gdje moja make up umjetnost dobiva inspiraciju kroz glazbu, film ali i prirodu. Tada licu pristupam kroz slikarstvo, čime make up počinje dobivati jednu sasvim novu dimenziju.

Ruby

Fotografiraš li svoje radove te planiraš li predstaviti svoje radove kroz izložbu?

Svoje radove redovito fotografiram i snimam, te objavljujem na svojim stranicama i društvenim mrežama. Što se izložbi tiče, uz sudjelovanje na par skupnih izložbi, nastavak je u planu sa jednom zanimljivom tematskom izložbom, no o tome ćemo naknadno razgovarati.

Pokrenula si AtelierSellier. O kakvom se točno projektu radi?

Atelier Sellier je koncept koji spaja 5 umjetničkih smjerova kojima se bavim: likovnu umjetnost, umjetnost oslikavanja zida, make up, bodypainting i plesnu umjetnost. To su područja kojima se bavim cijeli svoj život, te ih kroz Atelier Sellier kombiniram i spajam u jednu jedinstvenu cjelinu. Osim štafelajnog slikarstva, u vrijeme školovanja sam se počela baviti i zidnim slikarstvom, tj. slikanjem murala. Osim što je jedna od najstarijih i najtrajnijih umjetnosti, zidna umjetnost omogućuje mi veći prostor i površinu za rad. Svaki mural je izazov za sebe jer je i svaki prostor drugačiji, te se svojim motivima i bojama i načinom izvedbe mora u njega uklopiti.

Prošloga mjeseca osmislila si Tynka, čovječuljka koji te svuda prati. Zašto si ga nazvala Tynko?

Tynko je mali čovječuljak nazvan zapravo po meni jer je Tynko jedan od mojih nadimaka. Tynko je magični prstić, moj vlastiti, koji puno radi, stvara, kreira, crta, slika… On ima svoj život. Kreativan je, zabavan i pomalo lud, što ga neprestano tjera na stvaranje novih čudesa. Tynko puno putuje i bilježi svaki svoj dan prikazujući što radi i što je novo stvorio u svojem malom životu! Tynkova crvena kapica njegov je simbol koji stalno nosi sa sobom. Tynkova misija je poticati ljude da budu svoji, da se ne boje stvarati nešto novo, da je svaki dan drugačiji i poseban te ga iz tog razloga treba živjeti punim plućima, jer, nikada se ne zna, možda se dogodi nešto čudesno!

Je li ideja za kreiranje Tynka došla iz tvoje linije za djecu?

Ideja Tynka jednim dijelom je proizišla iz moje linije za djecu, Atelier Sellier Kid‘s stuff. Tynko je mali magični prstić zanimljiv dječjoj publici. On oduševljava svojim kreativnim rješenjima. Oslikavanjem dječjih tenisica, slikanjem slikica najmanjih formata, zabavljajući djecu na rođendanima i sajmovima sa najdražim facepainting motivima. Tynko uvijek radi lude face što ga, uz njegov simbol, spomenuti crveni šeširić, čini prepoznatljivim.

Isis

Radila si za film i u kazalištu, koliko se vizažistički rad na pripremi glumaca za filmski objektiv ili kazališnu rasvjetu razlikuje od šminkanja za svakodnevnicu ili specijalne događaje?

Rad u kazalištu drugačiji je utoliko što na stageu postoji mogućnost otapanja šminke zbog jakih reflektora, međutim make up koji se za kazališne daske koristi uvijek je “teži“ i masniji, odnosno gušćih tekstrura kako bi se istaknuo pod jarkim svjetlima. Takav make up mora biti fiksiran kako bi se održao prilikom izvođenja zahtjevnijih predstava. Make up na snimanju filmova morao bi biti nešto transparentniji kako bi djelovao prirodno, osim u iznimnim slučajevima SF-a i slične tematike gdje se osim klasičnih make up-ova radi sa prostetikom, lateksom, umjetnom krvlju i slično, za postizanje željenih efekata.

Koji bi od svojih dosadašnjih projekata istaknula kao tebi posebno značajan?

Posebno značajan projekt za mene bio mi je svakako magistarski rad. Radi se o mozaiku “Isis“, koji svojom izvedbom i likovnim rješenjem donosi osvježenje mojem likovnom stvaralaštvu. “Isis“ je jedan rezultat dugogodišnjeg proučavanja pokreta kao takvog, plesa i ljudskog tijela sagledan kroz više medija. Najprije vlastitim plesnim performansom sa Isis krilima, koji se nadalje bilježi kroz video, fotografiju, pa onda skicu, crtež i sliku, kako bi se u završnoj etapi izveo u tehnici mozaika, jednoj od najtrajnijih i najstarijih slikarskih tehnika. Mozaik “Isis“ načinjen je od 1552 višebojnih kamenčića, mramora, smaltija i Murano stakla. Projekt “Isis“ se nastavlja i danas, jer opet, vlastito tijelo u pokretu, ovaj put oslikano bodypaintingom, stavljam ispred mozaika “Isis“ kako bi se uklopilo u pozadinu, odnosno stopilo sa pozadinom. Time moj projekt dobiva još jednu novu dimenziju i oživljava!

I za kraj, koji su ti planovi za budućnost?

Kao profesionalna umjetnica i plesačica, umjetnost kombiniram kroz različite forme u likovnoj umjetnosti, make up-u, bodypaintingu, facepaintingu i plesu, te u tome pronalazim užitak i stimulaciju za vlastiti rad kroz ekspresiju i kroz pokret. U nastavku daljnjeg komuniciranja vlastitog rada kroz društvene zajednice, izložbe i performanse, kroz Atelier Sellier planiram za budućnost velike projekte usko vezane za svoje područje rada.

FMV

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...