Spora moda Marije Kulušić: “Održivost mora postati imperativ današnjice”

Jeste li ikad čuli za slow fashion? Promovira ga hvaljena dizajnerica Marija Kulušić, a uključuje reciklirane materijale i ekološko promišljanje u kojem odjeću ne kupujemo svaki tjedan.

“Pretrpani smo jeftinom modom i mislim da se moramo okrenutim ovakvim rješenjima”, svojim radom već godinama poručuje Marija Kulušić, modna dizajnerica koja je pozornost ljubitelja mode, ali i ekologije, privukla kolekcijama od recikliranog materijala u kojima na svim mogućim poljima surađuje s prirodom. Tako je njezina posljednja kolekcija, nadahnuta božicom Minervom, izrađena od tkanine ručno bojane prirodnim bojilima, poput onih korištenih u baroku, dok su zemljani i zlaćani tonovi postignuti taninskim spojevima iz raznih biljaka. Ispiranjem i pranjem tonovi blijede te odjevni predmeti s vremenom lagano mijenjaju boju, sve dok ne izblijede do bijele koja se nalazi na donjoj odjeći.

Unikatno-ekscentrična Nika Tom: “Svakom komadu pristupam nježno i ponizno”

Njezin i slični koncepti spadaju u slow fashion, odnosno, sporu modu, koja zagovara dobru kvalitetu, čisti okoliš i poštenje za potrošače, ali i proizvođače. Principi su slični kao i kod spore hrane u odnosu na brzu, a dizajneri neprestano pronalaze strategije i rješenja kako bi materijale ponovno koristili i usporili globalni konzumerizam koji je postao velika prijetnja našem planetu.

“Iz mnogo razloga sam odlučila biti dio slow fashiona. Prvenstveno jer se osjećam odgovornom kao dizajner prema okolini, počela sam sagledavati širu sliku svog djelovanja na okolinu, prirodu i slično. Odlučila sam proizvoditi manje kolekcije, jednom do dvaput godišnje, posvetila se prirodnim metodama bojenja tkanina (općenito uglavnom koristim prirodna vlakna), recikliranju i ručnom radu”, priča nam Marija Kulušić i dodaje da je na našim prostorima takvo razmišljanje još uvijek na samom početku.

“Rekla bih da se na našim prostorima tek zagrebla površina ove teme, a kupci još uvijek nisu dovoljno educirani i proći će još dobar period vremena da se ovaj problem u potpunosti ne osvijesti. A fast fashion će prednjačiti u društvu kakvo imamo danas ili dokle god kupac ne promjeni taj sklop”, kaže Marija koja upravo radi na novoj kolekciji, još izazovnijoj zahvaljujući nabavci materijala usred pandemije.

“Bilo je i još uvijek je dosta izazovno doći do resursa u vrijeme korone, no cijela situacija me navela da razmislim što mi je trenutno dostupno u okolini te da djelujem u skladu s tim i osmislim rad s postojećim materijalima”, priča nam dizajnerica koja posljednjih nekoliko kolekcija nije, poput većine kolega, predstavila na nekom od domaćih modnih tjedana.

“Moda je u posljednjih nekoliko godina jurila munjevitom brzinom i enormnom proizvodnjom te nas dovela do situacije u kojoj smo svi prezasićeni viđenim. Tu kvantitetu dizajnera i brendova na našim prostorima uglavnom nije pratila kvaliteta, no ima iznimaka koje nisu mogle opstati na našem tržištu radi premalo interesa i estetike koja nije toliko zastupljena i komercijalizirana. Po mom mišljenju, i jedan tjedan mode u Hrvatskoj bilo bi teško popuniti dizajnerski zanimljivim brendovima. Drugi problem je što je taj cijeli sistem postavljen tako da dizajneri izlažu na tjednu mode publici u kojoj ne sjede kupci koji su ključni za opstanak jednog branda”, kaže nam Marija.

Da bi njezina odjeća došla do publike, nakon kreiranja u sebi “pali” poslovnu ženu i bavi se manje joj dragim, ali itekako važnim segmentima posla. “Birokracija mi je oduvijek predstavljala jednu vrstu utega, ali sam svejedno s te strane vrlo odgovorna i sve svoje dužnosti rješavam. Dio gdje radim na svom dizajnu i proces stvaranja kolekcije mi je zadovoljstvo, a poslovni aspekt gledam kao nešto što moram odraditi kako bi sve ostalo funkcioniralo”, kaže nam dizajnerica koju na modnoj sceni hvale na sva zvona, istovremeno je nazivajući – samozatajnom.

Moda je u posljednjih nekoliko godina jurila munjevitom brzinom i enormnom proizvodnjom te nas dovela do situacije u kojoj smo svi prezasićeni viđenim

“Lijepo je čuti pozitivne i ohrabrujuće povratne informacije pa se u jednu ruku osjećam odgovornom da zadovoljim, no ne dopuštam da previše utječu na mene i vrlo sam prizemna te rijetko u potpunosti zadovoljna onime što napravim. Mjesta za napredak uvijek ima, gledam na sve kao jedan proces učenja”, zaključuje, a nekim novim, nadolazećim modnim imenima preporučuje dobar stari recept s puno truda i što manje prodavanja magle: “Jedino što bih izdvojila kao bitno je rad, spremnost na puno rada i odricanja, ostalo dođe s vremenom!”.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More