”Mali požari posvuda”: Rasno i klasno pucanje po šavovima

Najnoviji televizijski proizvod Hulua istražuje težinu tajni, prirodu umjetnosti i identiteta, majčinstva te pripadnosti. Osam je epizoda miniserije snimljeno prema istoimenu romanu Celeste Ng, koji je 2017. proglašen najboljom knjigom godine na Amazonu, Goodreads Choice Awardsu, Peopleu, Washington Postu. Roman je na hrvatskom jeziku u prijevodu Mirne Čubranić objavljen 2018. u izdanju Mozaik knjige.

Mali požari posvuda (Little Fires Everywhere), 2020.

Režija: Lynn Shelton, Nzingha Stewart, Michael Weaver

Scenarij: Liz Tigelaar prema romanu Celeste Ng

Glume: Reese Witherspoon, Kerry Washington, Lexi Underwood, Joshua Jackson, Megan Stott, Lu Huang

Isprve, Mali požari posvuda izgledaju kao krimić iz predgrađa. Priča se odvija devedesetih u Shaker Heightsu, idiličnom i naizgled progresivnom predgrađu Clevelanda, gdje su određena pravila, odredbe i red nužni da njihova zajednica ostane složna i lijepa. Među prvim je prizorima izgorena kuća. Netko je zapalio niz požara unutar soba i nitko ne zna tko i zašto. Priča se nastavlja kroz sjećanja na odnose između dviju žena – Elene Richardson (Reese Witherspoon) i Mije Warren (Kerry Washington). Prva je bogata majka četvero djece i lokalna novinarka, a druga samohrana majka-umjetnica. Neraskidivo su povezane na rubu opasne opsesije. Od dolaska Mije i njezine kćeri Pearl (Lexi Underwood), životi Richardsona zauvijek se mijenjaju i na površini izlaze njihove najgore osobine. Otkrivaju se dugo čuvane tajne.

Iako podsjeća na HBO-ovu Male laži (pogotovo u prvoj i daleko snažnijoj sezoni), prije svega zbog Witherspoon koja u obje serije glumi sličan lik i producentica je, tako i zbog ispitivanja majčinstva u raznim oblicima, ženskih ambicija i obiteljskih odnosa. Mali požari posvuda pored tih tema usmjereni su i na rasne, klasne i rodne politike, migracije te heteronormativnosti. To je serija o vrlo specifičnoj demografskoj skupini i o onome što se događa kada njihov pažljivo izgrađeni svijet počne pucati po šavovima. Postavlja pitanja o tome tko je roditelj te kako rasa i klasa ulaze u te predodžbe. Elena je privilegirana, bijela žena, nesvjesna vlastita rasizma, dok je Mia crna žena fluidne seksualnosti, subverzivna umjetnica, čime je klasna podjela između nje i ostatka Shakera očigledna – od spavanja u starom automobilu do kupovine namirnica u većinski bijelom susjedstvu. Mijina rasa i seksualnost odstupaju od književnog predloška što dobro dodaje još jedan sloj u njihovu sukobu.

Drama nastaje kad u priču ulazi Bebe Chow (Lu Huang), kineska imigrantica. I to je zapravo glavna narativna linija u seriji – pravni spor oko May Ling (ili Mirabelle), djevojčice koju je napustila zbog očaja i bijede, a usvojila ju je bogata obitelj McCullough, naravno najbolji prijatelji Richardsona. Tijekom sudskog spora otvaraju se pitanja o složenoj rasnoj prošlosti Shakera te nesavršenom integracijskom pristupu, kao i zanemarivanju vlastite privilegije.

Mala slabost je vizualnosti serije – kako obuhvaća jedan period od krajem 1990-ih, više se oslanja na glazbu – soundtrack sadrže pjesme Savage Gardena, The Cardigans, Tubthumping, Fugees, Alanis Morissette, Garbage, kao i raspravu o Vagininim monolozima Eve Ensler na književnoj večeri koju organizira Elena. Ostale naznake i trendovi iz tog razdoblja skoro su nevidljivi u scenografiji (plakati iz 12 majmuna, Jerry Maguire, indie filmova po dječjim sobama). Također, preko lika Izzy Richardson serija uključuje jedan komplicirani društveni konstrukt – heteronormativnosti (u knjizi Izzina seksualnost nikada nije istražena). No ni taj njezin status odbačene buntovnice nije definiran do kraja jer se sukobi i identiteti gomilaju i postaju stereotipi.

Zanimljiv je jednako sam Shaker Heights i predgrađe općenito u kreiranju i razvoju likova u seriji i knjizi, koji daje širi spektar za analizu ženskosti i identiteta. Predgrađa, povijesno i kulturološki, promatrana su kao domena ženskosti, povezana s domaćim i obiteljskim, rutinskim i redom. Tamo gdje je grad kodiran kao muški i neuredan prostor, predgrađe, kao carstvo domaćeg i obiteljskog, kodira se kao ženski i disciplinarni prostor. Podređenost predgrađa kao svakodnevna, restriktivna oblast kućanskih poslova i odgajanja djece uspostavlja dihotomiju prigradskog/ženskog/domaćinstva za razliku od grada/muškosti/slobode. Prilagođena su Freudovoj koncepciji ženskosti kao pasivne, intelektualne praznine[1].

Simboli moderne kulture izgrađeni kao suprotnost: grad naspram predgrađa, muškarci protiv žena, predgrađa kao simboli života suvremenih Amerikanaca, ali i kao statistički opis raspodjele ljudi iz različitih rasnih i društveno-ekonomskih skupina. Tako je Shaker Heights ključan u formiranju Elenina i Mijina odnosa: ograničenosti fizičkog i mentalnog prostora u maloj zajednici i frustracije zbog vlastitog neuspjeha za nešto više od karijere u lokalnim novinama sušta su suprotnost slobodi, nomadizmu i subverzivnosti.

S druge strane, Mali požari posvuda kroz Mijinu umjetnost otvaraju pitanja o važnosti majčinstva u krizi i o tome gdje pripadamo. Odnosa materijalne stvarnosti majčinstva i kako majka-umjetnica predstavlja svoje iskustvo s granicama. Što znači biti emocionalno povezan sa svojom djecom i drugima oko sebe? Kako se razvijaju društvene uloge koje definiraju majčinstvo u kriznim vremenima?

Serija završava tamo gdje je i počela – u plamenu kuće, a dio likova pronalaze pravi put svoj happy end i neku vrstu iskupljenja, iako se klimaks čini nedovoljno snažnim, a neki dijelovi priče nisu zaokruženi i kao da je tenzija koja se stvarala oko tih narativnih linija ostala u zraku. Dok Mia i Pearl nastavljaju svoju priču negdje drugdje, u Mijin posljednji umjetnički projekt – minijaturnu repliku Shaker Heightsa napravljenu od brašna, Elena nalazi odgovore i neiskrivljenu verziju svoje stvarnosti.

Pomislila je, i godinama će često pomišljati, na onu fotografiju zlatnog pera: je li ta fotografija njezin portret ili portret njezine kćeri? Je li ona ptica koja se pokušava osloboditi ili krletka?

[1] Vidi: Susan Saegert, “Masculine Cities and Feminine Suburbs: Polarized Ideas, Contradictory Realities” (1980)

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More