Kriška života naših otaca

Priča se odvija na rubu propaloga rudarskog gradića u Belgiji

Obitelji često žive u prešutnim dogovorima da se različiti problemi, transgresije, odstupanja od normi ne spominju u korist nekoga zamišljenog mira, prividnoga većeg dobra. Njihovi članovi komuniciraju nošeni svojevrsnim automatizmom, koncentrirani na trenutačnu situaciju, vođeni smiješkom i dobrim ponašanjem, dok se u pozadini gomilaju neriješene situacije. No, što se dogodi kad problemi stari čak i pola stoljeća izađu na površinu?

”Makarone!” scenarista Vincenta Zabusa i crtača Thomasa Campia objavljuje Dupuis 2016., a hrvatsko je izdanje predstavila Fibra u ožujku. Na stotinjak stranica strip progovara o međugeneracijskim odnosima, obitelji, svrhovitosti egzistencije, životu u tuđini, osobnim traumama, (ne)mogućnosti izbora. Progovara i o zatomljivanju emocija u muškaraca, onom ”kupljenju u sebi” koje prepoznajemo u naših djedova i očeva, dok se prema vani emitira čvrstoća i disciplina. Temelj za narativnu gradnju, koja je prije stripovskog uprizorenja zaživjela kao lutkarska predstava u kazalištu za mlade, scenarist pronalazi u priči o djedu njegove prijateljice. Protagonisti ”Makarona!” tri su generacije muškaraca, talijanski emigrant u Belgiji i njegovi potomci čije su ličnosti oblikovane osobnom poviješću i njihovim položajem u društvu.

Radnja prati jedanaestogodišnjeg dječaka Romea kojeg otac tijekom ljetnih praznika ostavlja u belgijskoj provinciji kod osornog, senilnošću i bolešću načetog djeda. Romeo je tako za Zabusa istodobno vodič i neupućeni protagonist preko kojeg čitatelj upoznaje svijet ”starog daveža” Ottavia. Nekadašnji prisilno unovačeni Mussolinijev vojnik i dugogodišnji rudar sve je podredio preživljavanju i obitelji. Romeov obrazovani otac uživa plodove Ottavijeve žrtve pa stoga ne čudi kako generaciju odmaknuti Romeo odlazak djedu na njegovo skromno imanje doživljava kao kaznu i gnjavažu.

Romeo bahato dječački otpisuje Ottavia kao čangrizavog, paranoidnog starca, ne računajući na to da se iza njegova oštra ponašanja kriju daleko dublji, traumatičniji razlozi. Jednako je krut prema ocu koji mu nema snage reći da ga je ostavio kod djeda dok traži novi smještaj jer se rastavlja od njegove majke. Nemogućnost komuniciranja iz koje proizlazi nerazumijevanje među protagonistima temelj je priče. Romeo se mijenja tek kad vidi staračku slabost i bolest svojeg djeda, a ta ih njegova spoznaja nepovratno zbliži. ”Stari davež” nakon tog otkrića Romeu postaje ljudskiji i djed unuku počinje pričati o svojem životu otvorenije nego prije.

Odnos Romea i Ottavia trebao bi biti dobro poznat mnogim čitateljima odraslima uz djedove i bake iz generacija rođenih između dvaju svjetskih ratova. Prije naleta modernizacije i procvata tijekom šezdesetih i sedamdesetih, Europa je bila puna takvih Ottavia, ljudi koji su kao adolescenti bili zahvaćeni ratnim vihorom, a kao mladi odrasli neimaštinom. Njihove odluke bile su sve samo ne njihove, često donošene u korist pukog preživljavanja. Premda ”Makaroni!” tematiziraju talijansku emigraciju u Belgiji zbog kojih strip i nosi naslov po pogrdnom izrazu za došljake, Ottavio ne žali samo za rodnim krajem. On žali i za prilikom za život kakav je želio, koja mu je oduzeta bez njegova znanja. Njegovoj supruzi Belgija je bila obećana zemlja, no njemu je zatvor, ne zato što je Italija u tom trenutku bila bolja, nego zato što mu je Belgija, baš kao i prije toga vojska, određena sudbinom na koju nije mogao utjecati.

U jednom od emocionalno najmoćnijih trenutaka stripa, otkriva se žrtva koju je Ottavio podnio za svojeg sina. On Romeu o tome govori nevoljko, kao o nečemu što se jednostavno moralo napraviti, događaju lišenog neke veće važnosti, potvrđujući time stoički karakter i opisujući načine snalaženja u životu koji Romeova generacija ne može niti posve razumjeti. Ottavijeva šutnja bila je glasnija od njegovih riječi. Šutnju je najlakše protumačiti, a najteže razumjeti. Romeo konačno spoznaje upravo to, da se iza njegovog ”starog daveža” krila tuga koju on nikad neće morati proživjeti, i to upravo zahvaljujući Ottaviju i njegovim odricanjima. Pomalo sirov i ograničen oskudnim uvjetima života, Ottavio je svojim potomcima ostavio ono što sam nije imao, mogućnost izbora.

Uz pomoć sjajnog crteža Thomasa Campija, Zabus ovu jednostavnu priču pušta da ”diše”, ne zatrpavajući je gomilom naracije. Stripom dominiraju veliki Campijevi kadrovi, ponekad i bez riječi teksta unutar nekoliko stranica. Junaci i njihove realistične fizionomije začinjene blagom notom karikaturalnosti uronjeni su u pažljivo osmišljen okoliš šarenila koje igra ulogu dodatnog protagonista. Fabula slijedi jednostavnu, ali čvrstu strukturu, a upravo kontrast između relativno minimalističkog scenarija i raskošne ilustracije stvara atmosferu koja čitatelja postupno uvlači u emocionalni svijet Zabusovih junaka.

”Makaroni!” su kriška života, priča u kojoj možemo prepoznati mnoge naše obitelji. Važnost razgovora i dijeljenja, razumijevanja tuđih odluka, empatije, odrastanja i starenja tu prosijavaju u sličici o tri generacije posve različitih muškaraca. Najvažnije, priča je to o prihvaćanju i otvaranju za različita iskustva koja nas, iako ih možda ne razumijemo u potpunosti, nepovratno promijene nabolje.

Karlo Rafaneli   

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...