prvo slovo kulture

Nitko u Hrvatskoj ne radi ovo što radi Mak Melcher

Malo koji umjetnik može reći da njegova djela doslovno žive, a Mak Melcher, mladi umjetnik koji pažnju privlači svojim reljefima od gline, jedan je od njih: događalo se da je na površini svojih radova, danima nakon što su izloženi u galerijskom prostoru, pronalazio prkosnu zelenu travku koja bi izvirila iz raspucale zemlje i izvila se prema svjetlu. Takva mala čudesa očekuju se i na njegovoj aktualnoj izložbi u Radničkoj galeriji u Zagrebu, koju je ispunio velikim reljefima od gline,  donesene ravno iz glinokopa. Radi se o gotovo pola tone materijala. Izložba je znakovito naslovljena sintagmom Kiparska platna.

Arteist je pratio proces nastajanja Melcherovih radova i proljetos, kad je izlagao u Galeriji 3,14 u Martićevoj ulici, za trajanja festivala Zagreb Design District. Savršena prilika za time lapse video: proces počinje nekoliko dana prije otvorenja, u galeriji, na licu mjesta, gdje umjetnik modelira rad. Tako je radio i na 32. Salonu mladih, kad je ovim neobičnim radovima osvojio treću nagradu, ali i na zapaženim izložbama u Salonu Izidor Kršnjavi (2013.) i u Galeriji Vladimir Bužančić (Metamorfoze, 2012.).

– Nitko u Hrvatskoj ne radi ovo što radi Mak Melher, kaže povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Anita Ruso.

Njegova posljednja djela vidjela je u Galeriji 3,14 i u HDLU-u na izložbi Materičnost u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti početkom ljeta.

– Glina koju Mak aplicira na jutu fascinantno se troši i osipa. Kad stojimo pred njegovim djelom suočeni smo većinom s nekom vrstom prostorne instalacije koja ponekad naginje slikarstvu, a ponekad kiparstvu. Dimenzije tih instalacija su ogromne, a njihova krhkost je u sukobu i s dimenzijama i s prividnom čvrstoćom materije. Vrijeme mu istodobno škodi i čini dobro. Melcherova umjetnost je začudna jer je on tako ludo udubljen u nešto što je tako nestalno i što se doslovno rasipa i tako nestaje. Ti grumeni gline koji se odvajaju od cjeline podsjećaju me na dinamiku ljudske kože koja se s godinama suče u sebe. Možda je prejednostavno, ali egzistencijalizam se nameće kao njegova filozofija, kaže Anita Ruso.

Proces traje dulje od same izložbe: modeliranje gline započinje prije otvorenja, a nastavlja se u danima i tjednima njezina trajanja; sušenjem se boja, kompozicija i tekstura drastično mijenjaju, pojavljuju se živopisne pukotine iz kojih možete čitati kao iz taloga na dnu šalice kave.

Kustosa Melcherove izložbe u Radničkoj galeriji, Feđu Gavrilovića, ovi radovi podsjećaju na strukture Glihinih gromača, na fotografiju Zemlja žeđa Milana Pavića (iz 1953.), ili na opore teksture enformela.

– Materija je jedino sa čime smo suočeni pred ovim radom, živa materija gline, to meso zemlje od kojega su u različitim mitologijama inkarnirani ljudi. Njoj je pušteno da diše, da puca, da se suši i na kraju da otpada, dopušten joj je neometan životni ciklus u galerijskom prostoru, pri čemu je umjetnikova intervencija minimalna – on je tek nanio slojeve na zid, poslao tu gomilu zemlje u život, i dalje, prema neizbježnom osipanju i krahu, ističe Gavrilović, koji nudi i zanimljive mitološke reference kao koordinate Melcherova rada, uspoređujući ga s “lončarima naše rase”, drevnim bogovima.

Melcherove instalacije nikad nisu trajnog karaktera. Glina je nabacana na držače i prepuštena na milost i nemilost vremenu. Ne postoji način da se radovi prenesu u drugi prostor, a da se pritom ne unište.

Mak Melcher rođen je u Mostaru, a 2008. godine diplomirao kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi, a dobitnik je nagrade na natječaju za spomenik hrvatskim braniteljima u Belom Manastiru 2011. godine, te treće nagrade na 32. Salonu mladih.

Maja Hrgović

Komentiraj ovaj tekst!

Primajte teme iz kulture
u vaš inbox

Prijavite se za primanje arteistovog newslettera i jednom tjedno ćete dobiti najzanimljivije teme iz kulture.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...