Nitko u Hrvatskoj ne radi ovo što radi Mak Melcher

Malo koji umjetnik može reći da njegova djela doslovno žive, a Mak Melcher, mladi umjetnik koji pažnju privlači svojim reljefima od gline, jedan je od njih: događalo se da je na površini svojih radova, danima nakon što su izloženi u galerijskom prostoru, pronalazio prkosnu zelenu travku koja bi izvirila iz raspucale zemlje i izvila se prema svjetlu. Takva mala čudesa očekuju se i na njegovoj aktualnoj izložbi u Radničkoj galeriji u Zagrebu, koju je ispunio velikim reljefima od gline,  donesene ravno iz glinokopa. Radi se o gotovo pola tone materijala. Izložba je znakovito naslovljena sintagmom Kiparska platna.

Arteist je pratio proces nastajanja Melcherovih radova i proljetos, kad je izlagao u Galeriji 3,14 u Martićevoj ulici, za trajanja festivala Zagreb Design District. Savršena prilika za time lapse video: proces počinje nekoliko dana prije otvorenja, u galeriji, na licu mjesta, gdje umjetnik modelira rad. Tako je radio i na 32. Salonu mladih, kad je ovim neobičnim radovima osvojio treću nagradu, ali i na zapaženim izložbama u Salonu Izidor Kršnjavi (2013.) i u Galeriji Vladimir Bužančić (Metamorfoze, 2012.).

– Nitko u Hrvatskoj ne radi ovo što radi Mak Melher, kaže povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Anita Ruso.

Njegova posljednja djela vidjela je u Galeriji 3,14 i u HDLU-u na izložbi Materičnost u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti početkom ljeta.

– Glina koju Mak aplicira na jutu fascinantno se troši i osipa. Kad stojimo pred njegovim djelom suočeni smo većinom s nekom vrstom prostorne instalacije koja ponekad naginje slikarstvu, a ponekad kiparstvu. Dimenzije tih instalacija su ogromne, a njihova krhkost je u sukobu i s dimenzijama i s prividnom čvrstoćom materije. Vrijeme mu istodobno škodi i čini dobro. Melcherova umjetnost je začudna jer je on tako ludo udubljen u nešto što je tako nestalno i što se doslovno rasipa i tako nestaje. Ti grumeni gline koji se odvajaju od cjeline podsjećaju me na dinamiku ljudske kože koja se s godinama suče u sebe. Možda je prejednostavno, ali egzistencijalizam se nameće kao njegova filozofija, kaže Anita Ruso.

Proces traje dulje od same izložbe: modeliranje gline započinje prije otvorenja, a nastavlja se u danima i tjednima njezina trajanja; sušenjem se boja, kompozicija i tekstura drastično mijenjaju, pojavljuju se živopisne pukotine iz kojih možete čitati kao iz taloga na dnu šalice kave.

Kustosa Melcherove izložbe u Radničkoj galeriji, Feđu Gavrilovića, ovi radovi podsjećaju na strukture Glihinih gromača, na fotografiju Zemlja žeđa Milana Pavića (iz 1953.), ili na opore teksture enformela.

– Materija je jedino sa čime smo suočeni pred ovim radom, živa materija gline, to meso zemlje od kojega su u različitim mitologijama inkarnirani ljudi. Njoj je pušteno da diše, da puca, da se suši i na kraju da otpada, dopušten joj je neometan životni ciklus u galerijskom prostoru, pri čemu je umjetnikova intervencija minimalna – on je tek nanio slojeve na zid, poslao tu gomilu zemlje u život, i dalje, prema neizbježnom osipanju i krahu, ističe Gavrilović, koji nudi i zanimljive mitološke reference kao koordinate Melcherova rada, uspoređujući ga s “lončarima naše rase”, drevnim bogovima.

Melcherove instalacije nikad nisu trajnog karaktera. Glina je nabacana na držače i prepuštena na milost i nemilost vremenu. Ne postoji način da se radovi prenesu u drugi prostor, a da se pritom ne unište.

Mak Melcher rođen je u Mostaru, a 2008. godine diplomirao kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na nekoliko samostalnih i skupnih izložbi, a dobitnik je nagrade na natječaju za spomenik hrvatskim braniteljima u Belom Manastiru 2011. godine, te treće nagrade na 32. Salonu mladih.

Maja Hrgović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More