Maja Sever o stanju na HRT-u: “Zanimljivo je da muški voditelji nikad nisu stari”

S dugogodišnjom novinarkom HRT-a i osobom koja se (na svoju štetu) ne ustručava reći ono što misli popričali smo o novom slučaju Ljiljane Sauche i navodnoj dobnoj diskriminaciji koja se sve češće spominje u kontekstu državne televizije.

Trenutak u kojem Hrvatska Radiotelevizija ponosno predstavlja svoju novu jesensku shemu začinjen je situacijama koje svjedoče o mnogočemu, ali, nažalost, ne i o njihovoj programskoj svježini. HRT je prvo prije nekoliko dana objavio krivo ime čovjeka optuženog za gospodarski kriminal – pomiješali su imena uhićenih u aferi Janaf te objavili da je, umjesto Kreše Peteka, uhićen i zastupnik u Zagrebačkoj skupštini Renato Petek. Toliko o Informativnom programu s kredibilitetom. Ali gafovi se događaju.

Zatim se javnosti neočekivano obratila HRT-ova dugogodišnja novinarka, voditeljica i urednica Ljiljana Saucha, posljednjih deset godina javnosti najpoznatija kao zaštitno lice emisije “Vijesti iz kulture”. Kao i mnogi prije nje, za micanje iz televizijskog etera doznala je telefonskim pozivom. “Kada sam u četvrtak 17. rujna odradila Vijesti iz kulture, nisam znala da će mi to biti zadnje ovakvo pojavljivanje na ekranu u 37 godina dugoj HTV karijeri. U petak sam doznala da Vijesti iz kulture više ne vodim jer žele mlade ljude na ekranu! Sve je to ‘novo normalno’ jer imam do mirovine još 14 mjeseci”, napisala je Saucha na svom Facebook profilu. Na upit Slobodne Dalmacije razmišlja li o pravnim postupcima, odgovorila je tek – “Kao da će se nešto riješiti”.

Nakon što se u medijima potegnula tema zamjene “starih lica”, očitovao se i HRT, doduše, vrlo šturo i bez pristajanja na priče o dobnoj diskriminaciji, nazivajući novi programski potez – uobičajenom praksom.

Ipak, ovaj potez neopisivo podsjeća na još jedno HRT-ovo “programsko osvježenje”, točnije, micanje Ljiljane Vinković s mjesta voditeljice emisije “Dobro jutro, Hrvatska” u veljači ove godine. Zbog stresa uzrokovanog naprasnim prekidom suradnje, Vinković je, naveliko se piše, završila na bolovanju, a u medijima je ovog ljeta zbog slične situacije završio i Branko Uvodić. Dugogodišnji voditelj emisije “Lijepom našom” putem SMS poruke je, naime, doznao da mu emisija zbog pandemije prestaje sa snimanjem te da se ne zna hoće li se vratiti u program. Uvodić je retoriku razočaranja i tretmana starijih zaposlenika ipak promijenio, jer je u međuvremenu doznao da mu se emisija vrlo vjerojatno vraća u eter.

To je samo dio priče koja svjedoči o tretmanu kojeg na državnoj televiziji imaju njezini zreliji zaposlenici, pogotovo žene. Za mišljenje o svemu zato smo upitali ženu, dugogodišnju zaposlenicu HRT-a, poznatu novinarku te predsjednicu Sindikata novinara Hrvatske. Iako ističe da podržava mlade snage koje dolaze te da neke stvari ne smije komentirati zbog pravila kuće, Maja Sever ipak je idealni sugovornik na ovu temu, na koncu, kao i osoba koja je sličnu situaciju, nažalost, i sama prošla.

Gdje je, po vašem iskustvu, korijen te navike u kojoj se HRT sa svojim iskusnim i dugogodišnjim zaposlenicima iz važnih projekata, čak i zaposlenja općenito, oprašta SMS porukama?
Ja sam saznala da emisija koju sam radila 14 godina više nije u programu tako da su pred mene bacili shemu na papiru i čekali da tražim gdje je “Hrvatska uživo”. Pa sam gledala Prvi program i pitala – što su nam promijenili ime? Odgovor je bio – ne, pa sam gledala Drugi program, pa Treći i na kraju Četvrti. To je trajalo nekoliko minuta i onda sam shvatila da nas nema. Nismo razgovarali o odluci, nismo razgovarali o tome što ću dalje raditi… Onda me nazvao Aco Stanković i pitao hoću li k njemu. Još danas se jako dobro sjećam te tišine dok sam gledala po papirima i nikad u životu neću shvatiti kako se netko tako može odnositi prema kolegama. Ispričala sam svoj slučaj jer znam taj osjećaj i to, nažalost, nije novost.

Gospođa Saucha svojim je odgovorom jednom portalu jasno dala do znanja da ne vidi smisla u pravnoj bitci. Ipak, neki su medijski itekako praćeni sporovi protiv HRT-a riješeni u korist zaposlenika. Zašto i kako se stvara atmosfera da je “borba nemoguća”?
Većina pravnih sporova zapravo završava u korist zaposlenika. Sud je i nakon otkaza vratio većinu kolega jer su postupci otkaza bili neopravdani ili nezakoniti. Ali to je dugotrajan i naporan proces. Ljudi su tijekom procesa bez prihoda, bez posla. Pogledajte Hrvoja Zovka. Dvije godine je na sudu. Vraćen je nakon prvog stupnja, pa pravomoćno nakon drugog stupnja i HRT je sad opet HRT tražio reviziju na Vrhovnom sudu. I neizvjesnost se nastavlja. Teško je to izdržati.

Nakon svega, kakva atmosfera vlada u “ženskim voditeljskim redovima” državne televizije? Gleda li se na ovo kao na slučajnost ili voditeljice odbrojavaju svoje dane “TV atraktivnosti” po principima trenutnih urednika?
Važno je reći da zaista nemam ništa protiv mladih kolega, mladih kolegica koje vode emisije ili vijesti. Smatram da HRT-u treba mladih ljudi koji će promijeniti neke stvari, ali ne mogu se ljudi micati s ekrana zato što su stari. I da… Zanimljivo da muški voditelji nikad nisu stari. Jer muškarci su tu zbog iskustva i pameti, a žene trebaju biti lijepe i mlade? Ne razumijem. A svi vrlo dobro znaju da to nije praksa u medijima u europskim zemljama. Voditeljice starije od 30 uobičajena su pojava, što naravno ne isključuje i angažman mladih ljudi.

Borba tu, ako smijem primijetiti, nije isključivo “ženska” – i neki su muški zreliji voditelji “otpravljeni” SMS-om. Čak su i TV legende poput Mlakara i Helge barem tiho napomenule da je izostao službeni neki pozdrav ili zahvala.
Više sam u životu o televiziji naučila od razgovora u hodniku ili kod aparata za kavu od pokojnog barbe Branka Lentića, nego u slinim knjigama. I od Helge koja bi u šminki samo onako smireno objasnila da nešto može i bolje i kako. Nije samo u pitanju zahvala, pitanje je da i u svakoj životnoj dobi ljudi mogu pridonijeti i pomoći da naš proizvod bude bolji i kvalitetniji. Iskustvo i znanje su dosta važna komponenta u svakom poslu, pa tako i u ovom našem medijskom.

Jeste li osobno umorni od te bitke? Postiže li se išta javnim dijalogom koji se pokušava pokrenuti na tu i slične teme?
Ono što umara jest spoznaja da ne pobjeđuju bolji. Nije teško priznati poraz kad vidiš da je zamjena kvalitetnija, služi javnom interesu, privlači gledatelje, ali na žalost to uglavnom nije tako. Ali nisam umorna. Mislim da se ipak neke stvari mogu promijeniti. A i imamo li drugog izbora?

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More