Magdalena Vodopija: No pasaran!

Prošao je treći, možda i četvrti dan pulskog Sajma knjiga, a ja i HTV-ova novinarka Danijela Stanojević nismo imali nikakav intimniji kontakt, iako dijelimo istu hotelsku sobu.

Možda je i bolje tako, ne želim imati nikakvu grižnju savjesti prema Stojki, mi smo sad kao nekakav ljubavni par, zašto da se odmah zabijam u druge žene.

Danijela se ujutro, prije nego ode na svoje novinarske zadatke, preda mnom oblači, isprobava grudnjake, košulje u kojima će djelovati što primamljivije pred kamerama. Doduše, napravila je pogrešku; prije Pule nije otišla na depilaciju, a mogla je besplatno kod onog mog doktora Močinića kojem sam dao dvadeset knjiga za dva paketa tretmana, a Stojka je iskoristila samo jedan, za skidanje celulitnih naslaga. Doktor Močinić mogao joj je bezbolno počupati dlačice na nogama kao što je nekad moja pokojna baka Anka učinkovitim, čvrstim trzajima čupala perje s umrtvljenih, bezglavih kokoši.

Kad Danijela ode raditi, ja bezveze lunjam po Puli. Na Sajam skoro uopće pa ne odlazim, već znam napamet sve knjige natrpane u ta dva skučena paviljona u pulskom zadružnom domu. Recimo da sam se podosta zbližio i s direktoricom Sajma Magdalenom Vodopijom s kojom prošle godine nisam baš bio u najboljim odnosima; porječkali smo se nešto oko knjiga Orhana Pamuka, ona je tvrdila da su divne, a ja da su teško, dosadno sranje.

Danas popodne nabasao sam na Magdalenu u pečenjarnici srdela na pulskoj tržnici koju je do najsitnijeg detalja opisao Radenko Vadanjel u svom romanu Dnevnik besposličara. Magdalena tamo skoro svaki dan, baš kao i ja, objeduje te jeftine, pržene srdele, samo što ona naruči i grah salatu, a ja prilog uzmem s nečijeg tuđeg ostavljenog tanjura. Svi uvijek ostave skoro dopola te priloge na tanjurima, kao i riblje glavice koje valjda jedini ja pojedem, zajedno sa sitnim ribljim očima, u naivnoj nadi da će mi to vratiti vid oslabljen pomnim čitanjem svih nastavaka trilogije Tabu Sibile Petlevski.

Dok smo jeli, govorio sam Magdaleni kako mi se čini da je ove godine opet čitav Sajam u znaku Nives Celzijus. Nervozno je trznula glavom.

– Znači, baš ste se zainatili da joj nećete uručiti Kiklopa… Cijenim to. Rijetki se danas drže svojih principa – protegnuo sam se do susjednog stola da dohvatim tanjur s gotovo netaknutom kupus salatom, bila je za moj ukus malo previše pobiberena, ali ipak sam je uzeo.

– Nema šanse da ta dobije Kiklopa dok sam ja živa, pa makar mi poslali oklopna kola sa specijalnim policijotima.

– Ali zašto joj ne uručite tu nagradu, pa da se to već jednom skine s dnevnog reda? Možete na dodjeli napraviti kao neku ironičnu zajebanciju, da se vidi da joj s prezirom uručujete. Može se kengur Đilko ponuždit u tom trenutku, ili tako nešto.

– Neću. Muka mi je od svega toga, ali neću.

– Možda se podsvjesno bojite da bi ljude bolio kurac za Kiklop kad bi se ta trakavica s Nives jednom zauvijek okončala. A i ti jadni pisci koji svake godine dobivaju taj šugavi Kiklop ne bi se imali čime naslađivat, u stilu jadan sam i bijedan, ali bar imam ono što Nives Celzijus nikad neće imati, uzalud joj pare i velike dojke…

– Rezonirate kao da ste i vi s nekog trač portala, Indeksa na primjer.

– Istina, Marinko Božić je oduvijek bio moj uzor, ali nigdje nisam vidio većih tračera od pisaca, pogotovo muških pisaca. Minutu razgovaraju kao nešto o književnosti, a onda počnu jedni druge tračati gore nego one dokone majke po parkovima. Čim se jedan digne i ode, onda njega istračaju, da je teški debil, da su mu romani zakurac, da je otužni, netalentirani grebator, da mu je penis manji od Žmegačevog naliv pera.

– Mene ne zanimaju pisci, mene zanimaju njihovi romani, priče – ispljunula je Magdalena srdelinu počućanu glavicu na tanjur; skotrljala se pored razgnječenog zrna graha.

– Ali i ti njihovi romani… Sve je to jedna lijepa riznica tračeva – rekao sam. – Uzmite na primjer ovaj Kovačev zadnji roman, objavljen netom uoči Sajma…

– Mislite Vrijeme koje se udaljava? To je roman-memoar – znalački će Magdalena.

– Da… Prolistao sam ga, u njemu ima hrpa stvarnih imena i prezimena, dosta se spominje Danilo Kiš… Ima jedna scena u kojoj se Kiš pripit dere: „Nije isto govoriti o lutki kao slikarskoj rekviziti i jebati lutku u krčmi“. Pa to je paprenije od Nivesine ispovijedne knjige „Gola istina“ koju je također mogla okvalificirati kao roman memoar.

– Vi izjednačavate Vrijeme koje se udaljava s Golom istinom? Vi ste, oprostite na izrazu, idiot.

– Razlika je zapravo samo u stilu, a ne kaže se bezveze da stil razlikuje književnost od trača. Što bi Proust bio bez stila? Baba koja olajava visoko pariško društvo… Dostojevski bi pak bio olajavač Turgenjeva. Tetkasti Hemingvej je u Pokretnom prazniku gadno istračo Fitzgeralda, isto na spiku veličine penisa, tvrdio je da Fitzgerald ima manjeg nego grčki kipovi, a Gertrudu Stein je opiso kao otužnu lejzbu koja se ponižava pred svojim ljubavnicama. Profesor Koščec je pak u Wonderlandu podosta opsceno opisao one naše profe na Filozofskom i zamalo zbog tog popušio otkaz… A Nives je isto tako u Goloj istini udarila po Dudi Riperu, ne bez određenog nadahnuća…

– Evo, sad ste priznali da smatrate da Gola istina može stati uz bok svim tim knjigama. U tom slučaju nemam s vama više šta razgovarati… I sad sam se sjetila… Prošle godine ste mi Pamukovu prozu uspoređivali s povjetarcem koji zanjuhuje sparušene stidne dlake neke turske starice. Vi ste degutantan. Ne bih se čudila da ste vi i Čadež bili Nivesini ghost writeri, da ste joj vas dvojica pisali Golu istinu i onu drugu knjigu, o nogometu… – Magdalena je demonstrativno ustala od stola.

– Doviđenja – pozdravio sam je i odmah odmjerio par čitavih srdela koje je ostavila na tanjuru.

– No pasaran – Podigla je ona dva prsta u zrak, kao Čegec na fotki u zadnjem broju časopisa Tema u kojem, koliko sam shvatio, poziva na nekakvu revoluciju, nisam točno shvatio kakvu.

 Književna Groupie

*Kupi Književnu groupie! Po povlaštenoj cijeni od 69 kuna, hit knjigu Pavla Svirca možete naručiti na info@arteist.hr, s naznakom „Arteist za Groupie“. Dostava u Zagrebu je besplatna i vrši se isti dan.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More