“Ma Rainey: Majka bluesa”: Drama o glazbi i traumama s blistavom glumačkom postavom

Nedavno preminuli glumac Chadwick Boseman ovom je izvedbom ostvario ulogu karijere, suočavajući nas sa svom boli i težinom koje u sebi nosi nevjerojatno strastven i talentirani glazbenik.

Ma Rainey: Majka Bluesa (Ma Rainey’s Black Bottom, 2020., 94 min)
Režija: George C. Wolfe
Scenarij: Ruben Santiago-Hudson
Glume: Viola Davis, Chadwick Boseman, Glynn Turman, Colman Domingo, Michael Potts

Krajem prosinca svjetlo dana ugledala je već naveliko i naširoko hvaljena drama “Ma Rainey: Majka bluesa” (“Ma Rainey’s Black Bottom”), posebna ne samo zbog društveno relevantnih tematika koje obrađuje, već i zbog prisustva umjetnika koji se njome, mimo svoje volje, oprostio od gledatelja. Riječ je o puno prerano preminulom glumcu Chadwicku Bosemanu koji je umro krajem kolovoza 2020. godine nakon višegodišnje borbe protiv raka debelog crijeva. Poznata Crna pantera iz Marvelova filmskog svemira svojom je posljednjom ulogom ostavila neizbrisiv trag u svijetu kinematografije, a u prilog tome svakako ide šuškanje kako je posthumna nominacija za Oskara, ako ne i sama pobjeda, sigurna stvar.

Film “Ma Rainey” temeljen je na istoimenoj kazališnoj predstavi iz 1984. godine, koju potpisuje pokojni američki dramaturg August Wilson. Dotični je ostao najviše zapamćen po svojih deset dramskih tekstova poznatih pod nazivom “The Pittsburgh Cycle”, u kojima je zabilježio iskustva i nasljeđe afroameričke zajednice tijekom dvadesetog stoljeća. Glumac Denzel Washington, ovaj put u ulozi producenta, prvotno je s HBO-om ugovorio adaptaciju devet Wilsonovih drama, no taj dogovor je 2019. prebačen na Netflix. U redateljskoj stolici filmske verzije Wilsonove “Ma Rainey” našao se dramaturg, kazališni i filmski redatelj te dvostruki dobitnik nagrade Tony George C. Wolfe, a u cipele naslovne junakinje uskočila je oskarovka Viola Davis.

I dok je protagonistica predloška i filmske adaptacije bila stvarna osoba, sporedni likovi su fiktivni, kao i priča koju svi zajedno kroje. U filmu pratimo Ma Rainey, legendarnu majku bluesa, koja 1927. sa svojim pratećim bendom u studiju snima pjesme za idući album. Njen menadžer Irvin i producent Mel bijelci su kojima nije stalo do nje kao do osobe, već ih isključivo zanima kako najbolje unovčiti njen glas, kao što Ma u jednom trenutku deziluzionirano saopćava svom sugovorniku. Iz tog razloga, Ma je britka, oštra i bez dlake na jeziku, nespremna raditi kompromise kada je u pitanju njena glazba, ali zato itekako voljna boriti se za svaki, pa i najmanji, komadić kreativne autonomije, svjesna toga da dok god album nije snimljen do kraja, njenim će prohtjevima morati biti udovoljeno. I tako na jednoj fronti gledamo Ma i njeno zauzimanje za sebe, svoje potrebe i stvaralaštvo, a na drugoj promatramo njenog mladog trubača Leveeja Greena (Chadwick Boseman), samopouzdanog i entuzijastičnog glazbenika koji sanja velike snove, ali i nosi strašan teret iz prošlosti koji neminovno utječe na sve njegove odluke.

“Ma Rainey” film je koji na pametan, pronicljiv i životan način prikazuje bolnu življenu stvarnost Afroamerikanaca čiju kulturu i čije nasljeđe slavi.

“Ma Rainey” odvija se gotovo u potpunosti u studiju i njegovih nekoliko prostorija, omogućujući priči da se organski razvija iz razgovora likova i njihovih kompleksnih međuodnosa. Više nam nije ni potrebno – jer taj mikrokozmos studijskog snimanja u koji nas se uvodi sasvim je dostatan poligon za uprizorenje svih tematika koje su sačinjavale kolektivnu stvarnost Afroamerikanaca dvadesetih godina prošlog stoljeća a koje su, nažalost, danas aktualnije nego ikad. Prvenstveno je riječ o realnosti rasizma koji je duboko utkan u samo tkivo društva, time ponirući u svaki segment života onih ljudskih bića koje zahvaća. Iznimno je bolno promatrati sve njegove manifestacije, znajući da se, suštinski, promijenilo znatno manje toga nego što bismo voljeli vjerovati. Svi članovi glumačke postave doslovno postaju likovi koje tumače, s nevjerojatnom lakoćom nas transportirajući u življenu stvarnost ljudi kojima posljedice rasne diskriminacije sačinjavaju sastavni dio postojanja.

Boseman i Davis moćan su glumački tandem koji bez problema vlada ekranom (Foto: Netflix)

Samo jedna od manifestacija rasizma koja se tematski provlači kroz 94 minute Wolfeove adaptacije svakako je bjelačka eksploatacija crnih glazbenika, koju doživljavamo ne samo kroz protagonističinu perspektivu, već i kroz Leveejevu. Boseman je ovom izvedbom ostvario ulogu karijere, suočavajući nas sa svom boli i težinom koje u sebi nosi nevjerojatno strastven i talentiran crni glazbenik prepun s jedne strane opravdanog bijesa, a s druge iskrene vjere u mogućnost samoaktualizacije. Bosemanova ranjivost onoliko je duboka koliko je sama njegova pojava eksplozivna. On i Davis moćan su glumački tandem koji bez problema vlada ekranom, bilo da nastupaju odvojeno ili u zajedničkim scenama, kojih relativno malo ima.

“Sound of Metal”: Suptilna drama o gubitku sluha i prihvaćanju nove stvarnosti

“Ma Rainey” film je koji na pametan, pronicljiv i životan način prikazuje bolnu življenu stvarnost Afroamerikanaca čiju kulturu i čije nasljeđe slavi. Ovo je film o traumi, i kolektivnoj i pojedinačnoj, koja nije ograničena na jedan specifičan događaj, već se kontinuirano odigrava, time postajući sastavni i neizostavni dio života ljudi koji je nose. Na trenutke duhovita i zabavna, na momente iznimno teška, priča koju “Ma Rainey” iznosi cijelo je vrijeme duboko tragična.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More