Lukša Peko i fra Vendelin Karačić – Pra Didaku u čast

Lukša Peko dubrovački je likovni umjetnik koji se izražava u različitim tehnikama: od akrilika, preko ulja na drvu i na platnu do grafičkih mapa. Pretposljednja njegova  grafička mapa predstavljena je 2017., tijekom obilježavanja 450. obljetnice smrti Marina Držića u izdavačkoj djelatnosti Doma Marina Držića. Početkom prosinca 2019. predstavljena je u Franjevačkoj galeriji Široki Brijeg njegova najnovija pjesničko-grafička mapa od 10 listova otisnuta u 44 primjerka. Koautor mape, fra Vendelin Karačić potpisuje deset pjesama od kojih svaka odgovara jednoj Pekovoj grafici.

Mapa je nazvana “Fra Didak Buntić – Herojsko djelo hercegovačkog fratra u jeku Prvog svjetskog rata”, a posvećena je poznatom franjevcu iz Hercegovine koji je život posvetio prosvjetiteljskom i humanitarnom radu svog hercegovačkog hrvatskog naroda. Njegova poznata akcija tijekom 1917. godine u kojoj je od gladi spasio 15 000 djece odvevši ih u Slavoniju njegov je humanitarni rad učinila poznatim daleko izvan granica Hercegovine.

„Sve je u Fra Didakovoj ličnosti hercegovačko, sve u njemu i iznad njega je Hercegovina, ona je nadpojam kojega je njegova produhovljena, odlučna, hrabra i radišna osoba dio; njegovo je ime, zahvaljujući okolnostima u kojima je djelovao, poigramo li se riječima, postalo istoznačnicom sintagme „hercegovački kamen“ – čvrsto, jasno i trajno. Dati ploda iz kamena kudikamo je izazovnije, skromnije i teže od odlaska za plodnim njivama.“, iz predgovora kataloga Marina Ivanovića.

Grafike za ovu mapu Lukša Peko izradio je tehnikom linoreza kojom se ne može postići suptilnost detalja. Ona je donekle gruba i teška kao i sam hercegovački prostor koji je u jeku Prvog svjetskog rata bio teško pogođen glađu. Gola borba za život izrečene u slobodnim stihovima fra Vendelina duboko dira čitatelja koji je ujedno promatrač scena s Pekovih linoreza. Arhaični jezik kojim pjesnik progovara još nas snažnije uvlači u svijet teške zbilje s kojom se nije lako poistovjetiti. Kao da su autori toga bili svjesni pa su udružili svoje snage riječi i slike nebili nam prikazali svu dubinu i ozbiljnost te, ne baš tako davne prošlosti.

Tija večer
moli se pod murvom
priporuke zaredala Mlada
onim dosad nove nadodala
svetom Anti i Gospo blaženoj po tri Očenaša
otkako joj odvedoše dicu
put daleke Slavonije
di će kruva imat u izobilju…
Fra Vendelin Karačić, iz pjesme „Molenje pod murvom“

Za razliku od Pekovih grafičkih mapa izrađenih u tehnici bakropisa i suhe igle (Vrt bez dobi, Kad su golubovi umirali, Marin Držić-Lukša Peko) ova mapa ne odražava teme i prostore pitomog dubrovačkog zavičaja. Njezine su teme, od onih duhovnih do onih koje se tiču svakodnevnog života isprepletene u krševitu krajoliku koji nadopunjuje fra Vendelinovu poeziju pritom je ne ilustrirajući. Tvrdoća, nemilost i suhoća progovaraju iz Pekovih poteza. Nema tu nježnosti, nema mekoće, nema snovitosti ni suvišnih detalja. Špicasti detalji planina, krutost u prikazu zemlje siromašne zemljom, a bogate kamenjarom, surovost i sirovost ondašnjih prilika čine nas empatičnim promatračem koji se divi djelu jednog junaka kakav je bio fra Didak Buntić.

Ovo djelo nastalo u suradnji Lukše Peka, fra Vendelina Karačića i Marina Ivanovića pripada u potpunosti nekom minulom vremenu ali nas se svejedno, gotovo na osobnoj razini tiče. Njegova umjetnička i gotovo dokumentarna vrijednost itekako su dobrodošle u vremenima posvemašnjeg razarajućeg individualizma i duhovne gladi.

Anita Ruso

Izložba će biti otvorena do nedjelje, 9. veljače 2020. godine.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More