Lucija Vuković: Bukovčeva ostavština u Cavtatu obvezuje nas da dobro skrbimo o njoj

Još samo par dana i iza nas će biti moćna izložba velikog hrvatskog umjetnika Vlaha Bukovca koja obrađuje njegovo pariško razdoblje (1877. – 1893). Na spomen Bukovca mislimo da znamo sve, da smo dosta toga vidjeli, još pogotovo ako smo posjetili njegovu rodnu kuću u Cavtatu i usput obišli neka njegova remek djela u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik. Bukovca se generalno voli, njime se ponosi i hvali. Koliko malo smo ga poznavali (u smislu viđenih djela) otkrila nam je jedna od najljepših izložaba koje je Zagreb dao Hrvatima od kad je Hrvatske. Vlaho Bukovac 1/3 – pariško razdoblje izložba je koja je donijela Bukovca pred nas pomalo nespremne, pred nas koji smo bili uvjereni kako “baš dobro poznajemo njegov opus”.

Možete godinama gledati kako se drugi penju na Kilimandžaro i osjećati trnce, ali živi ćete se osjetiti jedino kada i vi sami budete osjećali planinu pod nogama, u ušima, nosu i očima. Jednako je s monumentalnim platnom Isus prijatelj malenih (3 x 4,40 m) iz 1888., ali i s Bukovčevim pejzažima iz Fontainebleaua, njegovim aktovima i svim onim slikama koje rijetko imamo priliku vidjeti. Morate stajati ispred njih, gledati Bukovčeve poteze kako žive u punini ispred vas i osjećati se čovjekom. I zamislite – vidjeli smo samo jednu trećinu onoga što nam Klovićevi dvori pripremaju u narednim godinama. U njihovoj organizaciji uz višu kustosicu Klovićevih dvora Petru Vugrinec glavna akterica je Lucija Vuković, kustosica iz Kuće Bukovac u Cavtatu. Uoči zatvaranja izložbe s Lucijom smo porazgovarali o ostavštini umjetnika kojem posvećuje najviše vremena u životu.

Isus prijatelj malenih, Muzej Franjevačkog samostana, Tomislavgrad. Nagrađena na Pariškom salonu 1888. Arhiva GKD

Izložba se pokazala kao velika uspješnica. Prvenstveno zbog Bukovčevih djela koja nikad nismo imali priliku vidjeti. Kada govorimo o Bukovcu općenito, odnosno o mjestu gdje su pohranjena njegova djela malo tko zna gdje se čuvaju i tko se brine za većinu njegovog opusa. Koliko predmeta se nalazi u zbirci u Kući Bukovac? Koliko uopće poznatih Vlahovih djela postoji?

Izložba je rezultat suradnje Kuće Bukovac (Muzeji i galerije Konavala) iz Cavtata, kao ishodišnog mjesta memorije na slikara Vlaha Bukovca koje čuva njegovu vrijednu ostavštinu, i Galerije Klovićevi dvori iz Zagreba, kao jedne od naših najvećih muzejsko-galerijskih ustanova koja može pružiti svu potrebnu infrastrukturu u organizaciji ovako zahtjevnog projekta, u svakom smislu. Predstavljena su Bukovčeva djela koja se do sad nisu mogla vidjeti u Hrvatskoj, ali i rezultati novijih istraživanja koje su jednim dijelom iznjedrile suradnje Kuće Bukovac s našim i međunarodnim stručnjacima koji se bave Vlahom Bukovcem.

Muzejski koncept kakav ima Kuća Bukovac prepoznat je od Artist’s Studio Museum Network, europske mreže kuća-muzeja u kojoj se Kuća Bukovac nalazi uz bok Rembrandtovom, Delacroixovom, Rodinovom muzeju ili, u Hrvatskoj – Meštrovićevom.

Bukovčeva djela nalaze se u velikom broju hrvatskih muzeja, nalazimo ih i u inozemnim institucijama te u privatnim zbirkama. U Kući Bukovac je sačuvana ostavština Vlaha Bukovca, ono što je činilo neodvojivi dio njegove rodne kuće u Cavtatu u kojoj je tijekom života periodično boravio – djela od onih najranijih dječjih radova do posljednjeg Autoportreta iz 1922. godine. Radi se o djelima koja su bila uz Bukovca cijelog njegovog života. Sačuvana je i arhiva koju su nakon Bukovčeve smrti njegovi nasljednici marljivo sistematizirali, kao i veliki dio inventara kuće i ateljea te osobni slikarevi predmeti. Utoliko je ova zbirka drukčija od ostalih muzejskih zbirki u kojima se nalaze djela Vlaha Bukovca, ona nam pruža svojevrstan presjek Bukovčevog života i djelovanja.

Godine 2004. završena je sveobuhvatna obnova Kuće Bukovac, uz veliku podršku Ministarstva kulture RH i Općine Konavle, kada je dovršen dugogodišnji proces njene muzealizacije te je ona, po tadašnjim muzejskim standardima, pretvorena u suvremeni muzejski prostor poštujući oznake povijesne građevine u kojoj je muzej smješten. Ne zaboravimo da su u to vrijeme otkriveni i najvećim dijelom prezentirani Bukovčevi zidni oslici koji su jedinstveni fenomen unutar Bukovčevog opusa te zahtijevaju stalnu brigu. Zatečena zbirka zahtijevala je obradu i zaštitu pa je u zadanim uvjetima od 2004. godine do danas izvedeno nekoliko kampanja restauracije zidnih oslika, izvedeni su konzervatorsko-restauratorski radovi na svim crtežima iz zbirke, predmeti od papira pohranjeni su u za njih izrađene arhivske kutije i preventivno zaštićeni, restaurirani su predmeti od drva koji ranije nisu bili u muzejskom postavu. Naravno, tu posao nije završen, a potrebno je novim ulaganjima pratiti tehničke standarde kako bi se zgradi i zbirci pružila što kvalitetnija skrb. Bukovčevu ostavštinu čini više od 200 njegovih djela. Evidentirano je preko 1000 Bukovčevih slika, no često svjedočimo pronalasku novih.

Restauriranje fresaka u Bukovčevoj rodnoj kući u Cavtatu. Foto: Kuća Bukovac

Kakve su priprema za ovako jednu logistički zahtjevnu izložbu, odnosno ciklus izložbi u kojem djela dolaze s raznih strana svijeta? Koliko koštaju posudbe tako vrijednih djela?

Inicijalni poziv za suradnju na trogodišnjem ciklusu izložbi Vlaha Bukovca, kroz tri faze njegovog stvaralaštva, došao je od kolegice Petre Vugrinec, više kustosice Galerije Klovićevi dvori u travnju 2016. godine. Intenzivan rad na realizaciji prvog dijela ciklusa trajao je oko godinu dana. Tome su prethodili pripremni radovi u vidu osmišljavanja koncepta, što je uključivalo odabir i pozive koautorima na izložbi te izbor djela koja smo željeli predstaviti.

U Kući Bukovac je sačuvana ostavština Vlaha Bukovca koja uključuje djela od onih najranijih dječjih radova do posljednjeg Autoportreta iz 1922. godine. Radi se o djelima koja su bila uz Bukovca cijelog njegovog života.

Petra Vugrinec je, kao i svaki ozbiljan istraživač koji se bavi Bukovčevim djelom, pripremajući se za jedan od svojih ranijih projekata, dio svog vremena ostavila i u Kući Bukovac, proučavajući arhivu te je imala priliku upoznati se i s našim istraživanjima. Kako Galerija Klovićevi dvori kroz svoje izložbene projekte uvijek nastoji donijeti i neke nove priloge hrvatskoj povijesti umjetnosti, a i muzeološkoj praksi, vjerojatno je već tada nastala ideja za ovakvu suradnju.

U troškove posudbe nekog djela spadao je trošak njegovog osiguranja i transporta. Visina tog troška ovisi o procjeni djela i mjestu gdje se ono nalazi. Shodno tome, u slučaju naše izložbe, najveći iznosi izdvojeni su za osiguranje i transport djela posuđenih iz Engleske i Francuske, koja su ovdje po prvi put predstavljena hrvatskoj publici u kontekstu Bukovčevog pariškog razdoblja. Budući da djela nisu posuđivana iz privatnih fundacija, već iz javnih institucija i od privatnih osoba koja djela posjeduju kao dio obiteljskog nasljeđa ili umjetničke zbirke, ostalih troškova kod posudbi nije bilo.

Kako Kuća Bukovac promovira / brendira Bukovca i ima li za to potporu Konavoskih muzeja pod čiju upravu spada? Je li Bukovac prepoznat kao bard našeg slikarstva u inozemstvu?

Smatram da se Bukovca promovira upravo kroz muzejske istraživačko-izložbene programe koji prezentiraju kvalitetu njegovog djelovanja. Rad Kuće Bukovac neodvojiv je i zavisan od djelovanja ili podrške kreatora kulturnih politika. Bukovac premašuje lokalne okvire i zajedničko je kulturno dobro.

Kuća Bukovac mjesto je susreta i kontakata naših i stranih stručnjaka te imaoca djela Vlaha Bukovca, u Hrvatskoj i inozemstvu. Kroz svoj dosadašnji rad pratili smo sve veće zanimanje stranih stručnjaka za Bukovca. Razultati tih istraživanja predstavljani su kroz projekte našeg muzeja (npr. izložbe Donacija Glen i Imaginativni svjetovi-Bukovčevi ateljei, program međunarodne suradnje Vlaho Bukovac u kontekstu češke povijesti umjetnosti) te njihovom integracijom u izložbu u Klovićevim dvorima gdje su predstavljeni široj publici, kroz tekstove u katalogu naših i stranih stručnjaka, njihovo sudjelovanje na izložbi, kroz nove podatke o pojedinim dijelovima Bukovčevog opusa i nova ili rijetko izlagana djela.

Nasljednica obitelji Vicars, engleskih trgovaca umjetninama koji su odigrali ključnu ulogu u početku Bukovčevog boravka i rada u Velikoj Britaniji za izložbu je posudila Portret gospođe Edwarda Vicarsa, majke braće Vicars, koji nikada ranije nije bio izlagan. Po prvi put predstavljen je upravo u Hrvatskoj.

Interes stranih stručnjaka nas ne čudi jer je sam Bukovac pripadao globalnom umjetničkom i društvenom pokretu djelujući u Parizu krajem 19. stoljeća. Proučavanje njegovog rada prilog je poznavanju europske umjetnosti fin de siècle-a. Jednako je s njegovim boravkom u Pragu na početku 20. stoljeća. Prepoznavanje Bukovca u inozemstvu se događa kroz jedan dugotrajniji proces, a upravo ovakve suradnje doprinose boljoj vidljivosti njegovog opusa.

Dio postava u Kući Bukovac u Cavtatu. Foto: Kuća Bukovac

Što bi se još moglo učiniti da Kuća Bukovac postane nezaobilazno mjesto za turiste, ali povrh svega za domaće ljude?

Polazište su uvijek kvalitetna prezentacija i muzejski projekti namijenjeni različitim profilima publike, a put do cilja je sinergija muzeja i ostalih dionika u javnom i komercijalnom sektoru.

Postoji li neko Bukovčevo djelo koje ti je posebno drago?

Teško mi je na to odgovoriti. Trenutno me najviše zaokupljaju Bukovčeve studije pejzaža. Za zagrebačku izložbu restaurirana je i opremljena studija „Žena u šumi“ iz cavtatske ostavštine. Radi se o ulju na kartonu, malog formata. Bila je dugo vremena napuknuta i s rupama od čavala kojima ju je vjerojatno sam Bukovac pričvrstio na zid svog atelijera. Pripada korpusu krajolika izrađenih 1880-ih godina u šumi Fontainebleau, sa sumarnim prikazom male ženske figure u crnoj odjeći. Ove intimističke studije rađene su brzo, u dahu, impresije su prirode ili ispitivanje slikarskih problema, oslobođene od akademskih postavki koje je slikar usvojio tijekom školovanja i primjenjivao u svojim salonskim kompozicijama ili naručenim djelima. Otvaraju pitanja o mogućnostima umjetnika, njegovoj aktualnosti i modernosti u vremenu u kojem je živio.

A neka anegdota oko posudbe nekog Bukovčevog djela koja će ti ostati u pamćenju?

Prošlog ljeta Kuću Bukovac je posjetila nasljednica obitelji Vicars, engleskih trgovaca umjetninama koji su odigrali ključnu ulogu u početku Bukovčevog boravka i rada u Velikoj Britaniji gdje je ostavio dio opusa. Željela je saznati više o poznatom hrvatskom slikaru kojeg su zastupali njeni preci. Iako je inzistirala na strogoj anonimnosti i diskreciji, kasnije nas je iznenadilo njeno povjerenje i spremnost na suradnju. Podijelila je s nama podatke o obiteljskoj povijesti i nekadašnjoj tvrtki njenih predaka Vicars Bros, a za izložbu je posudila Portret gospođe Edwarda Vicarsa, majke braće Vicars, koji nikada ranije nije bio izlagan. Po prvi put predstavljen je upravo u Hrvatskoj.

Dio postava u Kući Bukovac u Cavtatu

Čitajući dojmove u knjizi posjetitelja u Bukovčevoj kući uvijek nailazim na laude, nekad imam dojam da bi bilo dobro da se kuća još opremi, da jednostavno postane muzej po mjeri suvremenog čovjeka, a onda mi se opet čini (na temelju tih lijepih riječi koje ljudi pišu) da ljudima nekad zaista odgovaraju ti jednostavni prostori, ostavljeni u svojoj autentičnosti. Postoje li neki planovi za stvaranje nešto interaktivnijeg postava?

Stalni postav muzeja spoj je dvojake prirode Kuće Bukovac, one stambene jedinice obitelji Fagioni-Bukovac, (ne)tipične cavtatske građanske kuće s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, i muzejske prezentacije Bukovčevog djela, vodeći računa o nesmetanom razgledanju zidnih oslika. Postav je naoko „rahlo“ izveden, predstavljajući fragmente zbirke, no dajući u konačnici gustu mrežu informacija. Posjetitelji prepoznaju atmosferu prostora i duh vremena kojem slikar pripada, što nije lako postići. Stalni postav otvoren je za nadopunjanje restauriranim predmetima ili onima koji su u zbirku stigli donacijama ili otkupima. Uvijek ostaje prostora za poboljšanje prezentacije, praćenje novih medija. To smo djelomično postigli uvođenjem interaktivnog audio-vodiča. Osobno smatram da bi se moglo raditi na razini muzejske komunikacije koja bi na nenametljiv način, ne remeteći prisutnu ravnotežu i autentičnost prostora, na virtualnoj razini izvedbe pružala dodatne informacije. Ovakav muzejski koncept prepoznat je od Artist’s Studio Museum Network, europske mreže kuća-muzeja u kojoj se Kuća Bukovac nalazi uz bok Rembrandtovom, Delacroixovom, Rodinovom muzeju ili, u Hrvatskoj – Meštrovićevom.

Anita Ruso

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...