Ljubio sam pred katedralom

Odurno mamuran, ležao sam i slušao s kazete Azrin album “Kao jučer”.

Baš je Đoni pjevao stih Igrat ću pred tobom opet ulogu pjesnika kad mi je zazvonio mobitel. Stara. Nije me zvala od Badnjaka, bila je uvrijeđena što nisam došao u Đakovo na Božić, i sad me odlučila nazvat u najgori mogući trenutak kad sam mrzio ljude i život, a pogotovo nju, mater, koja me u osječkom rodilištu i izbacila iz sebe zajedno s prljavom, plodnom vodom na ovaj govnjivi planet na koji sam greškom došao. Ja sam zapravo kao Mali Princ trebao biti na svom zasebnom planetu bez ljudi, sam sa svojom osjetljivom ružom. Jedno vrijeme me stari i zvao Mali Princ, ali to me zajebavao zbog mikroskopskog penisa u ono predškolsko vrijeme kad se sumnjalo da imam fimozu. Kasnije, kad mi je stara u toploj vodi uspjela prevući kožicu preko glavića, pimpek mi se počeo normalno razvijat i u pubertetu je dostigao solidnih šesnaest centimetara ako sam ga mjerio zajedno s testisima koji su mi uvijek bili ko dinje.

Morao sam joj se javiti. Nekim prigušenim glasom dala mi je do znanja da me jučer na Dnevniku Nove TV vidjela skoro u krupnom planu kako se na gej prosvjedu nazvanom “Ljubi bližnjeg svog” ispred Katedrale žvalim s nekim tipom. Prošaptala je kako me stari već krenuo sjekirom ubit u Zagreb, ali ga je ona onda nakljukala šljivovicom i sedativima pa se strovalio na otoman u kuhinji i još se do sad nije probudio. Postojala je mogućnost i da je klinički mrtav, što bi možda i bilo najbolje za sve nas.

VEZANI ČLANCI

– Ma znam… To se nisam ljubio zapravo.

Onda sam joj objasnio da sam to namjerno sa slikarom Markom Tadićem otišao na taj prosvjed gejeva protiv antigej propagande katoličkih svećenika.

– Marka nisu uvrstili u nekakav popis magazina “Time Out” među 115 vodećih ljudi hrvatske kulture, pa smo bijesni otišli pred Katedralu da se ispromoviramo pred kamerama. Nakon tog žvaljenja Tadića će ga valjda počet shvaćat malo ozbiljnije u umjetničkim krugovima. A i meni će to koristit ako budem išao tražit posao u “Jutarnji list”. Gejevi i lejzbe, čuo sam od Egide, kod njih imaju deset put veće honorare od biseksualaca.

Nisam joj spomenuo da smo  Tadić i ja na taj prosvjed otišli mrtvi pijani iz Limba i da sam se, osim sa Tadićem, ispred Katedrale u deliričnom transu ljubio i sa gej aktivistom i književnim kritičarem Goranom Duhačekom, ali to je, koliko se sjećam, zabilježila samo kamera televizije Z1, koju ne hvataju u Slavoniji. Prešutio sam joj i da su me Utikači gađali trulim jajima jer im se tjednima nisam odazivao na pozive da radimo na našem manifestu našeg književnog pokreta i novim nastavcima podlistka “Povratak u dolinu gejeva”, i što sam se došao promovirat na njihov teren. Ukrali su ta jaja prosvjednicima protiv gej prosvjeda.

– Ajme, sine moj… Neću ti držat nikakve prodike, znam da su nova vremena i da se drukčije gleda na stvari… uostalom i mi slobodoumnije cure na medicini smo se na tulmima znale poljubit u usta… Ali znaš svog oca, zadrt je ko svinja…

– Ništa mi ne može bit gore nego kad me on u nastupu pijane grižnje savjesti znao baliti po licu jer mi je htio nadoknaditi to što mi kao malom skoro nikad nije pružao nježnost… Fuj, dah mu je smrdio na trule šljive i na nešto gore od stajskog gnoja – prisjetio sam se naglas.

– Ma znam, ta jadna životinja… Ne bih ti ni zamjerala da si uz takvog oca i zbilja postao homoseksualac… Jesi li? Možeš mi iskreno reć, ja se neću ljutit.

– Nisam… Nažalost. Bilo bi mi bolje da jesam.

– Zašto, sine? Što, nemaš sreće s djevojkama?

– Otprilike.

– Pa jesi išao još koji put kod moje prije s fakulteta, Krizmanićke? Ona bi ti sigurno pomogla, ona je najveći stručnjak za te probleme na ovim prostorima, vjeruj mami.

– Nisam. Ne podnosim onu njezinu mačku što mi je taj prvi put kad sam bio, skakala iznad glave i skoro me popišala.

– Da, Mirjana je uvijek bila slaba na mačke. Zbog njih je na drugoj godini zamalo izgubila sobu u domu… Jer je potajno u kutiji držala nekog ošugavljenog mačića…

– Moram sad ić, mama. Moram učit, ispitni rokovi mi počinju za dest dana.

– Ajde, ajde… – radosno će majka. – Ako uspiješ položit prvu godinu, možeš što se mene tiče, možeš se i oženit za tog tvog slikara, ja ću vam bit kuma i kupit ću vam mercedes… I ništa se ne boj tate, ja ću njega sredit, slabić je to veliki…

– Okej, mama. Čujemo se, pozdravi Slavicu.

– Hoću sine, čuvaj se, jedi puno voća i uči. Za učenje ti je dobro pojest čokolade, kaže Doktor Oz.

Prekinuo sam liniju. Otišao sam do firžidera i natočio si rasola u prljavu čašu iz koje je Čadež pio vinjak “Glembaj” dok smo prije pet dana tu kod mene zajedno gledali Vrdoljakove  “Glembajeve” na HTV-u. Stari Glembaj podsjećao me na finiju varijantu mog starog. On mi je, kao i stari Glembaj svom razmaženom sinu Leoneu, često znao prigovarati da sam svu tu svoju trulu krv, beskičmenjaštvo i moralnu iskvarenost pokupio od starinih Radočaja koji su se u Slavoniju “vlakom bez voznog reda” dovukli iz neke krševite, incestuozne, vlaške pripizdine gdje je još do Drugog Svjetskog rata bilo normalno da jedni druge orobljavaju uskočkim kuburama i buzdovanima naslijeđenim od ovcojebskih predaka. Sad će, pomislio sam, po Đakovu širiti i da sam to svoje pederstvo pokupio od starinih Radočaja. Nadam se da su u Đakovu skinsi izumrli zajedno s pankerima, inače sam gadno najebo kad se vratim tamo na ljeto ili kad već.

Od rasola mi je bilo malo bolje u želucu. Štulić je upravo pjevao s krcketavog kazetofona: Ništa se ne događa kad si dolje i kad si sam. I kad noći vuku podsvjest sve do sjećanja. Kolebao sam se da li da nazovem Tadića i pitam ga kako je on podnio ono jučer pred Katedralom. Možda nam takav pokušaj medijske promocije i nije bila baš najbolja ideja. Bumo videli, kako kažu purgeri.

Književna Groupie

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More