Nastrane knjige za debeli hlad

Svaka je od ovih ljetnih lektira neprimjerena i promiče raznorazne kreativne nastranosti

Savršeno ljetno štivo u Arteistovoj redakciji nije baš posve za razbibrigu, a ni za mozak na pašu. Ono je barem kako sugeriraju neki od preporučenih naslova – za svako godišnje doba. Uostalom kao nekad iz rukopisa, iz čitanja možete dobiti i uvid s kakvom osobom, odnosno njezinim estetskim preferencijama, imate posla. Pomodni, feministički ili klasični ukus, a možda baš i ništa od toga. Uvijek valja navoditi na krivi trag. Kod nas nema karkaševske praznine u očima zbog nepročitanih knjiga. Preporuke nisu u nikakvoj sprezi s izdavaštvom i nemaju takvu namjeru. Odraz su subjektivnog i trenutačnog stanja na kantunalu naših novinara i urednika.

Preporuke Karla Rafanelija, glazbenog kroničara i kritičara

”Već nekoliko godina imam običaj pratiti dobitnike Bookerove nagrade za književnost, a nedavno sam dovršio prošlogodišnju Milkman sjevernoirske spisateljice Anne Burns. Smješten u njezin zavičaj krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih, doba političkog sukoba katolika i protestanata poznat kao The Troubles, roman ruši niz uobičajenih pretpostavki o historijskoj fikciji, žanru čiji su izdanci česti favoriti i laureati te nagrade. Priča prati neimenovanu osamnaestogodišnju djevojku koju stalno prati naslovni mljekar, stariji oženjeni muškarac.

To generira niz glasina s kojima se paranoidna junakinja u paranoidnom vremenu mora nositi. Burns prati ovu naizgled jednostavnu priču inovativnim stilom koji savršeno paše duhu vremena koji opisuje. U romanu, naime, nema osobnih imena pa su svi likovi opisani zanimanjima ili srodstvom s pripovjedačicom. Premda taj stilski odabir donekle otežava čitanje, jednako tako doprinosi atmosferi neprestane sumnje u sebe i okolinu, uz vrlo suptilno naglašen strah od intimnosti. Uz sve navedeno, Burns koristi i niz crnohumornih detalja koji doprinose životnosti i živahnosti narativa.”

”Jednako tako posvećujem sve više vremena publicističkim naslovima, posebno onima koji se bave društveno-kulturnim i političkim pitanja. Kapitalistički realizam nažalost pokojnog britanskog autora Marka Fishera obujmom je mala, ali idejama i konceptima bogata knjižica čiji utjecaj samo raste desetak godina od objavljivanja. Podnaslovljena Zar nema alternative? u pitanju je knjiga koja premisu gradi na poznatom citatu lakše je zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma, koji se pripisuje istodobno Slavoju Žižeku i Fredricu Jamesonu. Fisher kapitalistički realizam definira kao koncepciju kapitalizma kao jedinog održivog ekonomskog sistema, a njegovu dominaciju povezuje s rastom neoliberalnih politika u osamdesetim godinama. U pitanju je naizgled pesimistični koncept jer karakterizira sadašnjicu kao rezignirano stanje u kojem svaki otpor biva na kraju kompromitiran od strane dominantne ideologije. No, kao i većina njegovih drugih, većinski popkulturnih zapisa, Kapitalistički realizam zrači duboko promišljenom ljudskošću i stalnim propitivanjem.”

Preporuke Anđele Vidović, kazališne kritičarke i izvršne urednice Arteista

”Svaku se godinu, valjda iz neke čudne opsesivne gradnje sustava, posvetim autoru ili samoj temi koja mi trenutačno ne da mira. Ova je u znaku gubitaka i sjećanja – no, ne samo u smislu fizičkog gubitka osobe i neizbježne boli, nego i u širem smislu odrastanja i sazrijevanja. Stoga sam već prešla solidan dio opusa nama relativno nepoznate ikone američkog literarnog novinarstva, Joan Didion. Njezin možda najbolji roman o kalifornijskoj ispraznosti življenja, u kojoj trenutačno uživaju i dobrostojeći Hrvati, jest stariji Play It as It Lays (1970). Protagonistica Maria, glumica na početku tridesetih budi se na psihijatriji. Iz višeglasnih gotovo filmski kadroviranih zapisa doznajemo kako je uopće završila tamo. Jedan od možda najboljih feminističkih romana, no kod nas potpuno izvan radara.”

”Druga autorica čiji opus iščitavam jest Australka Helen Garner. Nerijetko autobiografska i usmjerena na stvarne slučajeve, poput taman završene This House of Grief, stalno izmiče ustaljenim kategorijama i podsjeća na usamljenog Capotea, samo na cesti za Geelong i bez osjećaja krivnje. Iznimna u zapažanju ljudskih stanja, od posvemašnje običnosti i krivnje, iz ničega stvara dojmljiv zaplet. Prije odlaska na jug na tematskom tragu planiram i nekako doći do romana Krvotok pisca mlađe generacije Darka Šeparovića. Kupnja ili posuđivanje izvan zone promocije čini se kao nemoguća misija…”

Preporuke Matije Štahana, suradnika više medija i naše povremene akvizicije

“Nalik bizarnom snu nad udžbenikom astrofizike, novele Itala Calvina okupljene pod zajedničkim nazivom Kozmikomike – poput gotovo svih njegovih djela, od glasovita romana Ako jedne zimske noći neki putnik nadalje – spajaju više naizgled oprečnih komponenti u jedno, široj javnosti nepoznato remek-djelce, prožeto hladnom znanstvenošću i djetinjom zaigranošću. Glavni junak neizgovoriva imena Qfwfq, star otprilike kao i sȃm svemir, proživljujući kroza zbirku transformacije od anorganskoga do organskog oblika života i natrag, svjedoči o malenim događajima na marginama Velikoga praska, za vrijeme formiranja galaksija te tijekom razvitka života na Zemlji. Bilo da se nalazi u ulozi bića koje migrira iz vode na kopno ili pračestice koja pluta svemirom dok se milijunima milenija ne zbiva ništa značajno, Qfwfqa ponajviše zaokupljaju njegov ljubavni i društveni život. Pitko, a duboko.”

”Umjesto Stranca, koji je inače idealno štivo za plažu, pogotovo ako ste vlasnik vatrenog oružja, ove sezone valjalo bi posegnuti za kratkim romanom iz kasne faze Alberta Camusa, naslova Pad. Promišljajući narav pravednosti te opravdanost institucionaliziranog kažnjavanja prijestupnika, glavni lik suca pokajnika Jean-Baptistea Clamencea kroz niz monoloških poglavlja, kao u kakvome izmaštanome krimiću gdje su istražitelj i počinitelj jedna te ista osoba, sustavno razotkriva vlastitu biografiju. Igra mačke i miša koju Clamence zapodijeva sa svojim sugovornikom kroz niz se pravnih, povijesnih, etičkih, metafizičkih i kulturoloških ekskursa preslikava na odnos Camusa i čitatelja. Manje pitko! Ali nije plitko.”

Marin Raster

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More