Više od 40 filmskih i televizijskih uloga, Zlatna arena i brojne međunarodne nagrade samo su dio bogatog portfolija Leone Paraminski, glumice koja oduvijek priznaje da je pasionirana obožavateljica filmske umjetnosti. Trenutno je možemo gledati u hit seriji “Sjenke nad Balkanom”, a ako u izolaciji imate vremena za domaći film, barem i u desetak odličnih ostvarenja hrvatske kinematografije.
A što voli Leona? Kad smo je zamolili za preporuke, odlučila se za ostvarenja koja su je donekle formirala kao umjetnicu, ali i gledatelja. “Ima toliko dobrih filmova, tesko je izabrati samo pet… Ali, eto, ja bih preporučila filmsku lektiru, klasike”, kaže nam glumica.
1) Sve od Andreja Tarkovskog
Ruski redatelj Andrej Tarkovski vjerojatno je jedan od najvećih režisera svih vremena i utjecao je na rad mnogih sjajnih redatelja današnjice. Njegovi filmovi nisu za svakoga, nije lagan za gledanje, ali njegov stil je fascinantan. Volio je vrlo duge kadrove, imao predivne dijaloge, obrađivao metafizičke i spirtualne teme na vrlo poetičan i dubok način. Njegov cijeli opus bi trebalo pogledati.
Filmove Andreja Tarkovskog besplatno možete pogledati ovdje
2) “8 i pol” (Federico Fellini, 1963.)
Kreativno, maštovito, ludo, inspirativno! Sjajno snimljeno!
3) “Konformist” (Bernardo Bertolucci, 1970.)
Ako, poput mene, volite gledati političke trilere, dajte ovom klasiku šansu koji je iz nekog drugog vremena, da, ali koji još uvijek rezonira sa danasnjim. Sjajni vizuali i maestralno pričanje priče isprepleteno s flashbackovima.
4) “Persona” (Ingmar Bergman, 1966.)
Uvijek je bio moj ljubimac, ne samo zbog ovog filma. Mračan, detaljan, slojevit, metaforičan, s divnom estetikom. “Persona” je film kakv bih voljela snimiti prije penzije! Sjajne glumačke izvedbe Liv Ullmann i Bibi Andersson.
5) “Lomeći valove” (Lars von Trier, 1996.)
Najteže sam se odlučila za ovaj peti jer ima toliko dobrih španjolskih, francuskih, američkih filmova koji su klasici, ovaj nije. Ali uvijek je imao posebno mjesto u mojoj filmoteci zbog maestralne izvedbe Emily Watson. I Trierove režije koja je melankolična, ali snažna.
