Lars von Trier u “Nimfomanki” ne igra na jeftina rješenja iz psihologije za početnike

U kinima se danas počinje prikazivati novi, udarnički izreklamiran novi film Larsa von Triera, „Nimfomanka“, koji je već i samim naslovim zaintrigirao široku publiku.

A film se itekako drži naslova. Grubo ispričano, pratimo životnu priču jedne žene, ovisnice o seksu, (ona je Joe, a tumači je Trierova miljenica Charlotte Gainsbourg) od njezina djetinjstva do sadašnjosti. A sadašnjost je mučna: pretučenu i napuštenu u uličici, pronalazi je stariji muškarac (Stellan Skarsgard) koji je odvodi u svoj dom i ondje joj pruža čistu odjeću i šalicu čaja. U sigurnosti njegova doma, Joe započinje pripovijedati svoju priču. Prvo poglavlje te mučne, ali i trierovski grandiozne, bujne priče događa se u nekoj garaži, u kojoj se Joe nalazi s prijateljicama i ondje se, još kao mala djevojčica, zaklinje da nikad neće miješati seks s ljubavlju, kao i da nikad neće dvaputa spavati s istim muškarcem.

Jedan od izazova koje su si djevojčice međusobno zadavale, bila je igra koja nalaže da tijekom samo jedne vožnje vlakom seksualno zadovolji što je moguće više muškaraca, a pobjednica dobiva paketić slatkiša. Čudovišna seksualna glad nije se promijenila ni kad je postala samostalna mlada žena: uz stalan posao pomno je organizirala posjete muškaraca koji su je dolazili zadovoljiti, a u jednoj večeri “obradila” bi njih deset. Mlada djevojka krhke figure i plahog glasa u suštini je bila seksualni poligon za pohotne, u većini slučajeva izrazito ljigave muškarce.

Objašnjenje za ovakve seksualne apetite gledatelj ne dobiva. Trier ne puca na jeftina rješenja iz psihologije za početnike: Joeina seksualna devijacija nije se, naime, izrodila iz problematičnog odnosa s ocem, štoviše on je bio jedini koji je mario za nju i, suprotno njezinoj hladnoj i distanciranoj majci, bio svijetla figura u njezinom odrastanju i razumijevanju svijeta.

No, „Nimfomanka“ nije zanimljiv i bitan film samo zbog intrigantne naslovne teme. Pornografska drama, preplavljena scenama eksplicitnog seksa, zapravo se bavi mnogim pitanjima etike, religije, morala, grijeha, kulture, demonskog u ljudima – pitanjima koji sežu dublje od pukog općenja. Najbolji momenti su oni u kojima Lars dopušta svojim hladnim likovima da skliznu u efektnu kafkijansku grotesku, kao kad Uma Thurman u ulozi prevarene žene i majke triju sinova koju muž želi ostaviti zbog glavne junakinje, dolazi s djecom u stan muževe ljubavnice. Samo zbog tog, neočekivano duhovitog momenta, isplati se pogledati ovaj film.

„Nimfomanka“ je zaintrigirala i zbog Trierove odluke da tarkovskijevi dugačak uradak predstavi u “skraćenoj i cenzuriranoj” verziji podijeljenoj u dva dijela. Film koji smo pogledali u utorak na novinarskoj projekciji zapravo je tek prvi dio filma, drugi ćemo morati pričekati još otprilike mjesec dana.

Katarina Hrgović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More