Kultura danas postoji samo kao roba

“Večer sa srpskim piscima” priredilo je sinoć u zagrebačkoj knjižnici Bogdan Ogrizović Hrvatsko društvo pisaca (HDP) koje danas u svome gornjogradskom sjedištu obilježava desetu obljetnicu.

–          Mi književni kritičari okupljamo se u Srbiji kao neko društvo iz šupe. Književna kritika danas skoro pa i nema nikakvu važnost i polako nestaje, a po mom mišljenju ona ni bi trebala biti glavni posrednik između pisaca i publike. Književne pak časopise čitamo samo mi koji se bavimo književnošću. Kultura danas postoji samo kao roba, objavljuje se i reklamira jedino ono što bi se moglo prodati u nešto više primjeraka – rekla je Jasmina Vrbavac, književna kritičarka koja na RTS-u vodi televizijsku emisiju “Vavilon” posvećenu isključivo knjigama.

Ustvrdila je da je to možda jedina takva emisija u čitavoj Europi.

–          Imamo onaj pomalo anakroni štih kakav su nekada imale emisije o kulturi. Pravo je čudo da postojimo. Valjda zato jer nismo opasni ni po koga. Bacaju nas iz termina u termin, ali mi se ne bunimo.

Na pitanje voditeljice Darije Žilić zašto u svojoj emisiji uglavnom pozitivno ocjenjuje nove naslove, Vrbavac je odgovorila:

–          Loših knjiga danas ima na lopate, a televizijsko vrijeme dragocjeno je i skupo. Zato za gledatelje odabirem samo one knjige o kojima je vrijedno govoriti i za koje mi je stalo da ih netko pročita. Čemu na televiziji trošiti vrijeme na smeće?

Na tribini su gostovali i pisac Dejan Simonović i pjesnik Tomislav Marinković. Simonović koji ima iskustvo objavljivanja knjiga na internetu rekao je da je internet velika zamka za pisce.

–          Pisci se na internetu previše opuste i počinju objavljivati baš sve što napišu, mnogo toga što u tiskanom izdanju nikad ne bi objavili. S druge strane, i knjigu je danas tako lako i jeftino objaviti da se i u njima nakupila hrpa “internetskog smeća” – rekao je i zaključio kako nevidljivost u današnje vrijeme kad svi hoće biti vidljivi, i nije loša stvar za pisca ako je dovoljno jak da podnese tavorenje na teškoj margini.

I pjesnik Tomislav Marinković zagovornik je margine. On se u želji za samoćom i izolacijom čak preselio iz Beograda na selo. Ondje, preispitujući svoju nutrinu, uzgaja egzotične vrste biljaka. O biljkama je napisao čitavu zbirku pjesama, «Običan život» koja je na njegovo veliko iznenađenje doživjela u medijima, književnim žirijima i kod publike solidan uspjeh.

– Bit će da su se ljudi zamorili «krtim» realizmom kojima su obasipani sve ove godine, pa su se poželili i nekih posve drugačijih knjiga – zaključio je Marinković i dodao:

– U prirodi i biljkama postoji recept za život ljudi. Raznorazne vrste biljaka stoljećima rastu i žive jedne pored drugih i nimalo si ne smetaju.

Nakon tribine, u neformalnom razgovoru uz piće povele su se žestoke rasprave na temu Hrvati, Srbi, rat, krivica. Nervozna čistačica knjižnice počela je tjerati okupljene.

–          Odite van i tam nastavite diskutirati.

Lagano smo se pokupili.

 

Željko Špoljar

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More