Kultura danas postoji samo kao roba

“Večer sa srpskim piscima” priredilo je sinoć u zagrebačkoj knjižnici Bogdan Ogrizović Hrvatsko društvo pisaca (HDP) koje danas u svome gornjogradskom sjedištu obilježava desetu obljetnicu.

–          Mi književni kritičari okupljamo se u Srbiji kao neko društvo iz šupe. Književna kritika danas skoro pa i nema nikakvu važnost i polako nestaje, a po mom mišljenju ona ni bi trebala biti glavni posrednik između pisaca i publike. Književne pak časopise čitamo samo mi koji se bavimo književnošću. Kultura danas postoji samo kao roba, objavljuje se i reklamira jedino ono što bi se moglo prodati u nešto više primjeraka – rekla je Jasmina Vrbavac, književna kritičarka koja na RTS-u vodi televizijsku emisiju “Vavilon” posvećenu isključivo knjigama.

Ustvrdila je da je to možda jedina takva emisija u čitavoj Europi.

–          Imamo onaj pomalo anakroni štih kakav su nekada imale emisije o kulturi. Pravo je čudo da postojimo. Valjda zato jer nismo opasni ni po koga. Bacaju nas iz termina u termin, ali mi se ne bunimo.

Na pitanje voditeljice Darije Žilić zašto u svojoj emisiji uglavnom pozitivno ocjenjuje nove naslove, Vrbavac je odgovorila:

–          Loših knjiga danas ima na lopate, a televizijsko vrijeme dragocjeno je i skupo. Zato za gledatelje odabirem samo one knjige o kojima je vrijedno govoriti i za koje mi je stalo da ih netko pročita. Čemu na televiziji trošiti vrijeme na smeće?

Na tribini su gostovali i pisac Dejan Simonović i pjesnik Tomislav Marinković. Simonović koji ima iskustvo objavljivanja knjiga na internetu rekao je da je internet velika zamka za pisce.

–          Pisci se na internetu previše opuste i počinju objavljivati baš sve što napišu, mnogo toga što u tiskanom izdanju nikad ne bi objavili. S druge strane, i knjigu je danas tako lako i jeftino objaviti da se i u njima nakupila hrpa “internetskog smeća” – rekao je i zaključio kako nevidljivost u današnje vrijeme kad svi hoće biti vidljivi, i nije loša stvar za pisca ako je dovoljno jak da podnese tavorenje na teškoj margini.

I pjesnik Tomislav Marinković zagovornik je margine. On se u želji za samoćom i izolacijom čak preselio iz Beograda na selo. Ondje, preispitujući svoju nutrinu, uzgaja egzotične vrste biljaka. O biljkama je napisao čitavu zbirku pjesama, «Običan život» koja je na njegovo veliko iznenađenje doživjela u medijima, književnim žirijima i kod publike solidan uspjeh.

– Bit će da su se ljudi zamorili «krtim» realizmom kojima su obasipani sve ove godine, pa su se poželili i nekih posve drugačijih knjiga – zaključio je Marinković i dodao:

– U prirodi i biljkama postoji recept za život ljudi. Raznorazne vrste biljaka stoljećima rastu i žive jedne pored drugih i nimalo si ne smetaju.

Nakon tribine, u neformalnom razgovoru uz piće povele su se žestoke rasprave na temu Hrvati, Srbi, rat, krivica. Nervozna čistačica knjižnice počela je tjerati okupljene.

–          Odite van i tam nastavite diskutirati.

Lagano smo se pokupili.

 

Željko Špoljar

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More