Pussy power. Pjevao je Iggy Pop. Jon Spencer se referirao. Sve se miče nešto sitno ispod pupka. Hrpa je prostih rappera licnula s porno strane.
Na ovdašnjem terenu samo su nekad Nered i Stoka zaorali brazde toliko explicit lyricsa. Unatrag pet, šest, sedam godina Sett i 3ki Stil objavili su solo albume za Aquarius Records. Nakon toga nastavili uživati blagodati interneta. I snimati solo radove. E sad, slučajnog slučaja slučaj je htio da se spoje za vrijeme jedne nadnaravne pijanke. Nafrljili su basove i počeli pričati o jebanju na zabavan način. Karikirati, dijagnosticirati, zajebavati se, ne biti politički korektnim, provocirati, apsurdizirati klišeje i stereotipe hip hopa. Prvim su albumom sondirali teren (2010.), drugim (2012.) zakucali i postali najvrijednijim underground hypeom i imenom čiji su koncerti u vrijeme neimaštine rasprodani, a svirke im pohodi publika daleko šira od onih nauljenih samo na hip hop. Napraviti dva albuma o ženama, jebanju, prevarama, droljanju, mužjacima s rogovima i ženama s klitorisima većima od smokića njihovih partnera, a ne upasti u banalije, nije najlakša stvar na svijetu. Oni su pametni momci koji se zabavljaju idiotskim forama i karikažama. Feministice ih ne vole jer vrijeđaju njihove ćudoredne stavove, puritanci im mašu da nisu interesantni jer su vulgarni i prosti. Dovukli smo ih pred arbitražu arteističke javnosti da vidimo koliko su krivi.
Jeste bezobrazni? Prosti alias vulgarni. Psujete puno previše jer ne znate to pristojno reći, ne jebete pa nadomještate ili gledate previše prostih filmova?
– Vulgarno je “in”. Osvrnuli smo se oko sebe i uvidjeli da ljudi ne reagiraju na kulturno ophođenje pa smo poruku prilagodili okolini i dobili “ovo”. Kopile svih glazbenih žanrova koje smo “oplemenili” čobanskim vernakularom koji je razumljiv velikoj većini i potpuno stran ljudima koji još uvijek žive u zabludi da obitavamo u normalnom i kulturnom društvu. Neki bi rekli “intelektualna linija manjeg otpora”, a neki “jedan od načina da preneseš poruku unutar žanra koji se ionako ne shvaća ozbiljno”.
Jeste dva mala Thompsona. Ako je zabranjeno dobro je. Ili?
– Ne mislim da smo kao Thompson. Prvenstveno zato što ne živimo na povijesnoj relaciji ’41-’91, a i volimo si tepati da naša publika nije gomila krezubih troglodita koji oblače djedovu uniformu iz NDH i abecedu ne znaju dalje od slova “u”. Isto tako, ne mislim da govorimo nešto što već ionako nije prisutno u društvu, na prikriven ili direktan način. Neki ljudi ne vole čuti istinu o sebi ili ljudima oko sebe. Volimo živjeti u balonu i ponašati se da ne živimo u vulgarnom mulju, okruženi pervertitima i ženomrscima koji ono što mi karikiramo uistinu misle, žive i prakticiraju.
Trn ste u oku, srcu, dupetu feministicama. Što žene toliko ljuti kad čuju “pelcujem ti muf” ili neku od drugih “po Vuku” narodnih?
– Ne mislim da smo trn u dupetu feministicama nego ljudima koji nisu shvatili poantu. Naši tekstovi u suštini nisu drukčiji od razumnih stavova velike većine ljudi zdravog pogleda na svijet. Jedina je razlika to da smo izabrali alternativni način prenošenja iste poruke.
Što je duhovito u pjesmama Krankšvestera? Vidio sam za vrijeme jednog snimanja smijete do suza…a onda sam gledao reakcije nekih slušateljica koje su za vrijeme slušanja novog albuma plakale od tuge ne mogavši vjerovati što su čule…gdje je problem? U kome? Njima ili Vama? Ili nema problema jer suze su suze, jednako slane bile od smijeha ili tuge?
– Seljaštvo me na neki perverzan način oduvijek nasmijavalo, a ovo što mi radimo je “tužan vic” pa je u redu ako se publika u isto vrijeme i smije i plače. Pazi, ako netko to što radimo shvati kao promociju mizoginije, šovinizma i nazadnih svjetonazora, žao mi je, ali promakao im je “point”. Međutim, nemam se namjeru ispričavati zbog načina na koji smo ismijali upravo ono što nam neki imputiraju.
Napunite klub i ljudi dižu čaše i prolijevaju se pivom i pjevaju u sav glas proste pjesme i fora im je jer se psuje i priča o jebanju. Isti Vuco krkanski mentalitet? Jeste fora ko Vuco ili Mišo ili Brkovi? Ili uopće niste fora samo vas idioti bez imalo ukusa slušaju?
– Nadam se da ne, ali krkanluk (ili krkanština) je izuzetno efektan u birtaškom okruženju. Koliko god htjeli pobjeći od onog što samo deklaratorno preziremo, u srži smo Balkanci, ali to ne znači da se u isto vrijeme ne možemo zabaviti ismijavajući vlastite nedostatke i upražnjavajući “krkanstvo” u kontroliranoj atmosferi.
Kako redefinirati pojam zabave ljudima ako ih vrijeđa nešto i njihova kozmopolitička uvjerenja ako im, ups, dotakneš seksualnosti?
– Ne mislim da radimo nešto šokantno i pretjerano, ali ne želim biti licemjer i govoriti da mi je promaklo da ono što radimo nekog može šokirati ili čak uvrijediti. Međutim, namjera nije bila uvrijediti niti, kako mnogi vole isticati, “potaknuti dijalog”, već prvenstveno zabaviti. To je na prvom mjestu. No, volim da ono što radim ima i drugu dimenziju, a to je u ovom slučaju osvrt na sve što nas okružuje. Pritom ne želimo kritizirati niti se slušatelju obraćati s visoka već konkretno reći što vidimo i slušatelju prepustiti da sam donese sud o tome što je čuo.
Živimo u društvu koje je opterećeno seksom, a na nedavnim smo primjerima imali priliku vidjeti da o sveprisutnom seksu dugo nismo pričali. Buljili smo u sise, u guzice i porniće slavnih, ali zaboravili smo otvoreno govoriti o seksualnosti. Nevjerojatna je brzina kojom su se politika, ideologija i sa seksom potpuno nepovezani svjetonazori, upleli u priču u zdravstvenom odgoju. Odjednom pričamo o vjernicima, ljevičarima i inim budalaštinama. Kao da će to na posljetku pomoći gomili klinaca koji će se kućama vraćati zaraženi i trudni. Seks je ponovno postao tema o kojoj govori netko drugi dok mi vrijeme gubimo na Bozanića, Jovanoviću i Judith Reisman.
Imam osjećaj kao da je svima još uvijek neugodno pričati o “tabu temi” pa to na neki način pokušavamo prebaciti na drugi trak beskonačnim tiradama o “političkom aspektu kurikuluma” i povrijeđenim vjerskim osjećajima. Još uvijek smo društvo zaštopano inhibicijama, a mislim da velika, ali tiha većina, voli kad kurcu kažemo kurac, a ne kurikulum. Crkvu nismo uspjeli odvojiti od države pa je nerealno očekivati da ćemo je tako brzo odvojiti od jebačine. A priče o seksualnosti najčešće i najdublje pogađaju one zadojene vjerskim svjetonazorima pa je otvoreni razgovor o seksualnim navikama sisavaca u većinski katoličkoj državi još uvijek bauk.
U jednoj pjesmi pjevate, to jest pričate, da ne znate je li “bolje lezbe zatući bokserom ili ih izjebati toliko dobro da promjene seksualnu orijentaciju i poklone se felaciju”? Imaju li te pjesme korijene u životu ili samo imate bolesnu maštu…
– Nikada to ne bismo rekli jer ne promoviramo nasilje i nesnošljivost prema LGBT zajednici. Upravo suprotno.
Jesu li ti koji vas napadaju zapravo licemjerni i u svom tom svojem neoliberalizmu zapravo ispadaju kontrapunkt – konzervativci i militanti. Jebemu mater ako je Jadranka Kosor dala da si Mrle i ostatak musavih riječkih dječaka nabodne njenu sliku na kurac u ime umjetničke slobode i izraza, je li dvama budala dozvoljeno reći da bi lizali pičon Ive Šulentić ili kako već govorite u tim degutantnim pjesmama, dođe mi muka samo kad se sjetim tih pesimističnih stihova…
– Nismo još doživjeli direktan napad na naš degutantni opus, ali očekujemo ga, jer samo je pitanje vremena kada će netko nanjušiti da u istom postoji dovoljno materijala da svoje gubice dovuku do medija i busaju se u prsa nepotrebno naglašavajući svoje “moderne pogleda na svijet”. Spremno ćemo intelektualizirati o našem “uvredljivom sadržaju”.
S druge strane, ne mislim da su ti koji nas kritiziraju licemjeri već sam uvjeren da ne vide veću sliku. Što je loše, ali stvarno loše, u pričanju o lizanju pičke? Da, može biti vulgarno, infantilno i u određenim situacijama neprimjereno (primjerice, ako netko priča o brodogradnji ili prvim koracima svog djeteta, a ja banem i započnem priču o jebanju), ali u čemu je pravi problem? Po čemu je pička toliko strašna i zašto smo toliko šokirani kada netko otvoreno govori o onom što se događa unutar četiri zida gotovo svih seksualno aktivnih pojedinaca? Odbijam prihvatiti “nije kulturno” kao odgovor jer radi se o nametnutom sramu zbog nečeg što ni u kom slučaju nije loše već upravo suprotno, neodvojivo je od onog što jesmo i ono je što turobnu svakodnevicu čini podnošljivom. Naravno, svoditi ljude na njihove genitalije pogrešno je, kao i svaka druga nepromišljena generalizacija, ali to ovdje nije slučaj.
Prenijeli smo taj nametnuti sram na otvoreni razgovor o seksu i vremenom je postalo “šokantno” uopće spominjati seks osim ako se ne radi o strogo medicinskom pristupu temi. A ponekad ni to. Zato je šokantan Let 3, zato je masturbacija u udžbeniku nacionalna tema i zato se na ovo što radimo gleda kao na nešto onkraj razuma. U stvarnosti, da živimo u zdravom društvu, takvo što ne bismo ni primijetili niti bi to bilo vrijedno spomena. Hrvate je lako šokirati jer vole biti šokirani i zato što ih odgajaju mediji koji moraju biti šokirani zbog vlastitog opstanka. Isto tako, ne bih se respektirao da mislim da je ono što pričam u pjesmama “neopisivo šokantno”, subverzivno ili kontroverzno.
Prijetnja udruge u susjedstvu B.a.b.a sudu zbog pjesme “Ružne ribe jebu se ko zmajevi”, sram Vas može biti. Je li istina da ste angažirali advokata Šerića da Vas zastupa zbog prijetnji tužbama?
– Mladog smo odvjetnika Šerića angažirali isključivo kao inspiraciju za “Moj kurac je odavno prekinuo s tobom (Kurčevi monolozi)”. A “Ružne ribe jebu se ko zmajevi” naš je odgovor na sveopću opterećenost izgledom koja nas u konačnici pretvara u gomilu samodopadnih sebeljuba koji zbog estetike ne znaju uživati u životu.
A što ako nekome nije smiješno jel vas može tužit zbog povrede javnog ćudoređa i morala? Recimo iz jednog izvora bliskog bendu saznao sam da se jedna maloljetna djevojka namjerava iglom punom tinte probost po intimnom mjestu na tijelu ne bi li na koži ostavila trag slovima “Krankšvester”. Može dobiti infekciju. Pa tetanus injekciju. Djelujete loše na mladež. Ja da sam otac djevojčice koja sluša prebio bi vas ko volove bejzbol palicom.
– Ne potičemo autodestrukciju i tetoviranje jer smo bogobojazna skupina katolika koji s nevjerojatnom poniznošću kleče pred Kristom i ocem Mu. Iskreno sam uvjeren da dobro utječemo na mladež jer širimo poruku mira zapakiranu u poruku Gospodina: “Idite i množite se, napučite ovu Zemlju svojim naraštajima”, na što mi dodajemo i: “…a dok to činite, isprobajte i različite poze, analni i oralni seks, rđav trombon i klivlendski parni valjak. I sve to pred očima Gospoda. Jer Gospod voli gledati. To Mu je fetiš.”
Uostalom u nekim pjesmama proklamirate i nasilje. Legendarna je već scena kada ste se u onom slavonskom klubu pošorali na pozornici i razvalili, koliko je ono bilo, 5 ili 6 specijalaca? Mislim da se od tog trena mitologija o Vama i počela širiti jer ljudi se doimaju ustrašenima…
– Ponavljam, ne promoviramo nasilje. Promoviramo ljubav. S posebnim naglaskom na fizičkom činu ljubavi koji ponekad ima agresivne elemente.
Prema glasovima čitatelja Net.hr-a jednog od najčitanijih rvackih portala proglašeni ste albumom godine 2012. u konkurenciji s takvima kao što su Urban, klapa Šufit, Milan Mladenović, Mayales, Nina Badrov, ovaj Badrić, etc…je li to konačni sumrak hrvatske diskografije i ukusa naroda?
– Mislim da jest. Država u kojoj je naš album, album godine, država je koja pati od kronične nejebice, a svoje seksualne frustracije liječe slušanjem naših infantilnih srokova. Zabrinjavajuće je to, kažem ti. Pače, velim ti!
Vašoj popularnosti govori u prilog i činjenica da nikad niste vrćeni na radio postajama ni TV stanicama, svoj dug dugujete isključivo internetu, zar ne?
– Internet je naša šalica čaja u koju drkamo. Međutim, mainstream mediji nam ne nedostaju. Ne vidim situaciju u kojoj bi neka naša pjesma pronašla put do mainstream publike, a kada bi se to zaista dogodilo, strahujem od posljedica. Neke stvari moraju ostati podalje radija i televizije jer ako ih je šokirao Marko Tolja i vađenje krvi, ovo što mi radimo otvorilo bi dveri Mordora, a horda Nazgula harala bi zemljom ostavljajući iza sebe spaljeno tlo i lelek ucviljenih udovica.
Imate i doppelgangere i imitatore… jadna djeca… i oni prosto pričaju uz ritam?
– I sami smo imitacija i kompilacija svega što smo čuli pa ne iznenađuje da će i iza nas stajati gomila onih koji će posuđivati. Tako mora biti. Imitacija je najiskreniji oblik laskanja.
A što i kako dalje? Pričao je Vaš fan sa Severininim menadžerom Tomicom Petrovićem koji je rekao da prva dama Hrvatske najviše voli i sluša Vaš album i da želi usluge producenta Hrvoja Marjanovića Setta za njen novi album…
– Bilo bi divno da ostvarimo tu suradnju. Volio bih upropastiti njenu karijeru i odvući je na dno na kojem i sami obitavamo.
I Zlatko Sudac je na svojim duhovnim obnovama i propovjedima rekao da mladi ne smiju slušati Krankšvester. Što dalje? Kod Šprajca u Dnevnik, Stankovića u Nedjeljom u dva?
– Pakao je granica.
Procurila je priča iza kulisa da se i Red Carpet Nove TV ugasio onda kad su trebali emitirati prilog o Vama? Osjećate li se bar pomalo krivim zbog gašenja najzabavnije i najgledanije pop kulturne emisije u Rvata?
– Nimalo, osjećam da smo svijetu učinili uslugu. Ukinuli smo mainstream verziju Malnarovog “Nightmare Stagea”. Ipak, “Red Carpet” bio je tvornica mentalno hendikepiranih pojedinaca u vječnoj potrazi za slavom, koji su redovito ismijavani od strane sadista koji uživaju u osjećaju nadmoći nad onima glupljima od sebe. Hrvatska je izgubila još jedan izvor zabave, ali strahujte od onog što će izrasti na mjestu odrezane glave ove lernejske Hidre.
Je li istinita informacija da ste pozvani nastupiti u jednoj crkvi na propovjedi jednog malo liberalnijeg patera da pokaže na praktičnom primjeru što se desi kad Sotona uzme stvar u svoje ruke i kako izgledaju mladi Hrvati pod utjecajem sotonističkih obreda?
– Da. Postat ćemo dio programa duhovne obnove fra Zvjezdana Linića. On je posljednji bastion ćudoređa, svjetlo na kraju mračnog tunela što vodi kroz planinu razvrata i svjetionik u maglovitoj noći živih mrtvaca. Učinit ćemo sve da mu pomognemo. Već smo održali jedan zajednički nastup u Orahovici, a želja nam je ponoviti to i vratiti nadu ovom napaćenom narodu.
Jel Vas mogu u ime katoličkog dijela i onog pristojnog dijela Hrvatske zamolit da se raspadnete i nikad više ne snimite ni tona?
– Naravno. I primite pozdrave od Vladimira i Estragona. I oni su dočekali taj dan. Idemo? Idemo!
Anđelo Jurkas