Te sam večeri, nije mi bilo prvi put, zaružio s galeristom Davidom po Sedmici, Praćki, Alkatrazu. Na kraju svega toga zaspao sam na prozorskoj dasci Galerije Greta u Ilici. Ujutro sam u tom izlogu ranim jutarnjim prolaznicima sigurno nalikovao na lutku, na voštanu lutku nekog hiper-realističnog umjetnika.
Oko osam je neki izbrijani tip pokucao na vrata Grete. David je mamurno protrljao oči, otišao mu otvorit. Začuo sam kako ga tip na engleskom pita da li je ovo kafić i zalogajnica Kava tava. Vidio je unutra na stoliću tavu. Želi doručkovati.
David je dlanom prošao po neobrijanoj, prosijedoj strnjici na obrazu.
– Pa… Je… Možete tu doručkovat – odvratio mu je na engleskom.
Brzo me prodrmao, rekao mi:
– Jebote, ovaj tip… To je Varoufakis…
– Fak… pa da, sinoć je gostovo na Filozofskom teatru…
– Oće doručkovat, zabrijo je da je ovo Kava Tava… Vidiš ti njega, neko mu je reko da se tu jedu fensi omleti, kajgane… da tu dolaze doručkovat svi viđeniji likovi u gradu… Pozerana ljevičarska… Sad će on dobit moj omlet, al ću mu ga jebeno naplatit. U Kavi Tavi za dva jaja na oko platiš dvadeset ćuna, ja ću njemu za ovaj moj kraljevski omlet naplatit pedeset…
Vratio se do Varoufakisa i rekao mu da sjedne tu na plastični stolac, on će mu kroz desetak minuta donijeti omlet. Usput može pogledat umjetničke radove na zidu. Ova zalogajnica koncipirana je i kao izložbeni prostor, hrana i umjetnost u simbiozi.
– Veri socijalistik, gud, gud… – Varufakis mu je odao prizanje.
A kad je David zamaknuo u čajnu kuhinjicu, Varoufakis je poviknuo za njima da bi rado jeo iz ove starinske tave koja stoji tu na postolju.
David se zamišljeno zagledao u tu prastaru tavu. Onda je saopćio Varoufakisu da su doručci iz te posebne tave puno skuplji od ostalih. Varoufakis je odvratio da novac nije u pitanju. Želi pojest kajganu s naribanim sirom iz te tave koja ga je podsjetila na onu u kakvoj mu je baka na Rodosu pekla pomfri.
– Okej – promrmljao je David i s tom tavom u ruci izgubio se u čajnoj kuhinji. Začuo sam ga kako energično, ko Nadalina, muti jaja u zdjeli.
Varoufakis je uskoro fakat dobio kraljevski omlet, zamirisala je čitava galerija. David mu je unutra stavio i tunjevine, ajvara, jebeno bogat omlet, i meni su sline procurile, nadao sam da tanjušni Varoufakis neće moći sve to pojest, da će ostavit malo u tavi pa ću ja poslije to poumakat.
Varufakis je navalio na zajutrak. Jedva je napravio nekoliko zalogaja, a u Gretu je banuo umjetnik Duje Medić. Problijedio je kad je vidio Varoufakisa.
– Ovoj grčkoj komunjari dao si da jede iz moje instalacije! – razdraženo je navalio na Davida.
– Eto, tako i treba kad si sa slikarstva prešao na konceptualu. Da si tu tavu naslikao Varoufakis ti ne bi mogao jest iz nje… To je opasnost konceptuale, previše se stapa sa stvarnim životom. A kad se umjetnost stopi sa stvarnim životom, to je kao kad žumanjak iz kojeg se moglo izleći pile, baciš na vruću mast, pretvori se… u kajganu, podsmijehnuo sam se Mediću.
– Uzimam svoju instalaciju! – Medić je krenuo prema zbunjenom Varoufakisu.
David mu se ispriječio na putu.
– E daj, pliz, nemoj, pusti ga da pojede do kraja kad sam mu već to napravio. Znaš da je Greta u kurcu, Ministarstvo nam je skresalo sredstva, nemam više za platit najam, račune. Ovom ljevičarskom hipsteru naplatit ću doručak iz te tave tolko masno da ću time pokrit zaostatke za struju… Ako budem morao zatvorit Gretu, nećeš ni ti više imat gdje izlagat svoje konceptualne radove… A sad si se baš ful ufuro u konceptualu, dobro ti ide… – umiljavao mu se David.
– Boli me kurac… Neću više imat posla s konceptualom. Evo kako to završi… Radiš, radiš, i onda dođe neka komunjara i sve ti proždere. Baš kao što su mom stricu Danku četrdesetpete oduzeli i u zadruzi proždrli čitavo stado ovaca… Od njega mi je i ostala ova tava… Da bi sad i nju konfiscirao ovaj komunjarski Grk, o tempora o mores! – Medić će u maniri Luiđija iz Malog mista, na kojeg je s onom svojom šiljatom bradicom čak i fizički podsjećao.
Po tome što je počeo koristit taj šaljivi kićeni govor vidjelo se da će ipak pustiti da Varoufakis pojede do kraja taj svoj omlet. Sjeo je do mene i bezizražajno zurio u Varoufakisovo obrijano tjeme.
Kad je ovaj pojeo, David mu je na hamer papiru ispisao račun. Varoufakis je izvadio bankovnu karticu.
– Ali… Ne primamo kartice. Ovaj… ne radi nam POS uređaj – uspetljao se David.
Varoufakis je rekao da nema gotovine.
– Tako ugledan restoran kojeg mi je nahvalio i preporučio filozof Srećko Horvat, a ne možeš platit karticom… Uopće me ne čudi što će Hrvatska propasti još gore nego Grčka – zloguko je izustio.
David mu je rekao da ništa ne mora platiti, kuća časti. Na izlasku, Varoufakis mu je u zamjenu za novac ostavio hrvatsko izdanje svoje nove knjige.
– Barem ću imat čime tu u galeriji naložit vatru kad mi isključe plin, struju, promrsio je na hrvatskom.
Varoufakis se ljubazno osmijehnuo, valjda je mislio da mu je David zahvalio na poklonu. Ti jebeni Grci, svima ostanu dužni.
Književna Groupie
*Naručite svoj primjerak hit knjige Pavla Svirca, Književne Groupie 2: Strovaljivanje na info@arteist.hr, s naznakom „Arteist za Groupie“ po akcijskoj cijeni od 75 kuna.
**Komplet koji čine oba nastavka Književne Groupie kupite, uz besplatnu dostavu u Zagrebu i Splitu, za samo 139 kuna.