“Knjiga ili život” gubi život

U Osijeku sam. Tajnik Matice hrvatske, Josip Cvenić dao mi je smještaj u Matičinim prostorijama. Proživljavam tešku obiteljsku dramu o kojoj nisam u stanju još ništa napisati.

Kao da mi nije dosta mojih vlastitih problema, urednik Književne revije Ivan Trojan jebe me u mozak informacijom da se ukida emisija Knjiga ili život na HTV-u.

– To je bila jedina emisija o knjigama… Moramo dignuti glas, svi mi ljudi od knjiga i književnih časopisa moramo se sad ujedinit… Moramo pokazat da nas se ne može gazit… Svi imaju svoje emisije, slikari, glazbenici, a pisci, nakladnici… Pa zar nas baš svi moraju gazit – ložio me Trojan. – Stanko Andrić i Dario Grgić spremaju se ići pješke od Osijeka do Zagreba u znak protesta.

– Grgić mi se i čini sposoban za tako nešto. Vidio sam da je fino puko u onoj predzadnjoj emisiji Knjiga ili život kad je obrijan do tjemena govorio o Genetu i onda naglo, luđački zureći u kameru, počeo pozivati hrvatske pisce na red, unosio im se kroz ekran u lice, govorio im je da je sramotno sve što rade, da su postali jadni tračeri, da samo gledaju ko će kome zabiti nož u leđa… Da su zaboravili na svetost književnosti… Htio je probit dosadu te emisije, pogotovo te svoje rubrike Kucamo na vrata zaboravljenih asova… I uspio je na neki način… Samo što je ispalo nekako besprizorno smušeno… Fakat je izgledalo kao da je naglo odlijepio… kao da je predosjećao da će na jesen ukinuti tu njegovu rubriku, i čitavu emisiju – prisjećao sam se.

– Dario se angažirao… Hrvastka književnost uvijek se spašavala iz Osijeka… Bilo je tako i u osamdesetima… Kad sve ode u klinac, dižemo se mi Slavonci – gordio se Trojan.

– Ma puca mi kurac… Kad su radili prilog u toj emisiji o onom debilnom portalu za koji pišem, mene nisu ni spomenuli. Neka ih ukinu, jebe mi se. Neka i ukinu onu besprizornu emisiju Peti dan… Zapravo, neka je ne ukinu… Jer onda ne bih znao kako da se po zimi uljuljkam u san. Gledanje i slušanje filozofkinje Nadežde Čaćinović kako raspravlja o aktualnim problemima u društvu uspava me bolje od gajbe pive… ili brojanja ovaca.

– Ti si nihilist… I misliš samo na svoju guzicu… To ti je dobar preduvjet da postaneš hrvatski pisac! Ima Grgić pravo, sve vas sram bilo! – šibao me Trojan. – I što ćeš kad sve ukinu? I ti si knjiški crv, pogledaj se… Ovisan si o tim emisijama o književnosti… Šta ćeš petkom bez njih, uhvatit će te nemir, a nemaš para za izlazit van… Šta će pisci bez te emisije!? Ionako ih više nitko ne jebe ni pol posto… Imali su bar tu emisiju… To im je još jedino spašavalo ugled, razočaranim majkama mogli su ponosno javiti na telefon “mama, gledaj me u petak navečer na HTV-u, vidiš da te ipak nisam razočarao, uspio sam ipak nešto postići u životu”.

– Ma, znam… Jedino Jergovića nisu pripuštali u emisiju, zato je i popizidio… Dobio je “Angelusa”, a nisu ga pripustili pred kamere… Kompenzirao si je to naslovnicom u “Jutarnjem”, ali kog više boli kurac za “Jutarnji”, ko bi za to sranje više dao sedam kuna… A televizor ipak ima svako domaćinstvo, pa možda neko i slučajno petkom otvori program na “Knjigu ili život”… i zadržo se nekoliko sekundi… I to je nešto.

– Pusti sad Jergovića, taj se zna pobrinut za svoje dupe, ne treba mu advokat… Angažiraj se s nama, ne dopustimo ukidanje emisije!

– Okej, napravit ću sve što treba – promrmljao sam samo da me više prestane smarati; Trojan je bio uporan ko trojanski konj.

– Takvog te volim – razveselio se. – Što ćeš konkretno napraviti?

Kratko sam razmislio.

– Od honorara za svoju knjigu, platit ću voditelju emisije Nuhanoviću da mu naprave neku modernu frizuru u salonu Toni end gej. Možda su baš zbog one njegove frizure “vinkovčanke” odlučili ukinut tu emisiju. Nije bio dovoljno televizičan, kao na primjer voditeljica Ankica Čakardić s onim svojim ful modernim frizurama. Zato će “Peti dan”, zahvaljujući njoj i opstat. A “Knjiga ili život”, pedala.

Nakon tog zamornog, pomalo depresivnog razgovora, otišao sam si u dućan kupiti kiflicu i jogurt. Na naslovnici Storija pored blagajne, vidio da se sportismenka Mirna Maras razvela od muža, Maria Valentića. Ne znam, nekako me to užasno kosnulo. Odmah sam prolistao magazin, otvorio na taj intervju. Mirna je izjavila da se od stresa razvoda liječi gledajući neke životinje na pašnjaku. O jebemu. Ako to dvoje zdravih sportismena nije uspjelo zadržati brak, pa ko to onda danas uopće i može. Ma boli me, sad mi i nije žao što sam toliko daleko od braka. Sve to na kraju ionako završi skrhanim buljenjem u pašnjak, a kasnije očajničkim pokušajem da se pronađe novi partner i da se onda pokuša napraviti novo vjenčanje na kojemu ti sve ide nakurac jer je sve deja vu. A i mislim da se ljudi uvijek razvesele kad vide da se netko rastao. Ovo s Marasima je bomba, nisam mogao doći k sebi. Tako su lijepo vježbali zajedno na spravama… I onda mene Trojan jebe u mozak s angažiranjem oko neke pizdarije… Tu se dvoje prekrasnih, mladih, zdravih ljudi, zauvijek rastaje, a ovaj mi trubi o ukidanju nekakve emisije o knjigama… Dao bih žrtvovao sto takvih kurčevih emisija samo za to da Mirna i Mario na kraju ipak nekako spase brak. I vrate nadu svima nama koji o braku sanjarimo kao o špici života… Ono, stalno imaš ženu doma, ne moraš trošit lovu na nekakve dejtove, skupocjena barenja… Sve stalno imaš doma, kao kompjutor i frižider.

Književna Groupie

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More