Kisik: SOS za pustu zemlju

Taj naraštaj na čije glave negdje u hladnom svemiru velikom brzinom leti golemi meteorit.

Beživotno je kazalište ono koje je uljuljkano u vlastitu lažnu sigurnost i pritom ne riskira. Nemali se broj puta u Osijeku prolome glasovi o nužnosti alternativne scene, zdrave konkurencije nacionalnom kazalištu i pokušaju razumijevanja razloga zašto mladi nisu ta nada koja će kulturu u gradu oblikovati nekim novim poetikama s obzirom na široku obrazovnu paletu Akademije za umjetnost i kulturu. U vremenu rijetko teških uvjeta rada umjetnika mlađih generacija, kojih je čak svjesna inače šutljiva ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, teško je zamjeriti želju za ansamblom ili komfornim radom u nekoj obrazovnoj ustanovi. Riječ je, prije svega, o egzistencijalnom pitanju.

S druge pak strane, o kakvu opstanku i nadi možemo govoriti ako za mlađe generacije umjetnika ne postoji sluh i razumijevanje, a kamoli sustavna potpora da njihova potencijalno dobra predstava izađe iz prostorija Akademije ili pokojeg igranja u Eurodomu? Mnogi su pokušavali u Osijeku nešto pokrenuti, neki su tvrdoglavo uporni poput Teatra to go, a drugi su pak odavno odustali. Komercijalnog programa ima dovoljno – od popunjenih gostujućih predstava u Kinu Urania do nove gradske inicijative Kazališnog maratona. Nije riječ o lošim inicijativama, dapače, no ponovno se javlja problem sustavnog zanemarivanja alternativne scene kojom se između ostalog odgaja i diversificira publika.

Monolitna kultura stvara pasivnog i pokornog građanina, dok u pokojem izbirljivom viripajevski izaziva ”stalni osjećaj uskraćenosti”.

Taj osjećaj uskraćenosti zasigurno nije bio prisutan na ”Kisiku” Scene osječkih studenata. U tamnoj i skučenoj dvorani Akademije za umjetnost i kulturu, posve komorno nalik moskovskom teatr.docu u kojem se Viripajev s istom predstavom 2002. probio na ruskoj, a poslije i međunarodnoj sceni, odigrala se stilski drska i nadrealno poetska off-off antidrama u deset kompozicija. Te kompozicije odražavaju razne moralne i etičke dvojbe, jasna su i osjetno lošija vanjskopolitička aluzija na fantastični Dekalog Krzysztofa Kieślowskog.

Viripajev pripada generaciji novoga ruskog dramskog pisma – izazovnog i eksperimentalnog u formi i sadržaju, no s izraženom sviješću o tradiciji. Poigrava se s jezikom, frazama, poezijom i metaforama u formi svojevrsnih recitala, bitnika i s provodnom društvenom angažiranošću. Nerijetko je njegove drame nužno dramaturški prekrojiti zbog opsežnih, gotovo proznih monologa.

Ogoljeni na sceni, bez potpore glazbe i scenografije, glumci mlađe generacije Ivana Vukićević i Nenad Pavlović, u režiji mentora Roberta Raponje, donose tu rusku kompoziciju odmjereno i s lakoćom. Vukićević igra dinamično i temperamentno ispunjavajući čitav taj maleni prostor i gradeći lica bez neke određene psihološke definiranosti. Njezin je scenski govor još dovoljno neizbrušen, no ostavlja prostora za napredak. Pavlović se vrsno snalazi u košmaru raznih aluzija i monologa usmjeravajući se u prvome redu na glas koji sugestivno kontrolira, te se u eri ”tihog mumljanja” na sceni čini pravim osvježenjem. Ograničeni prostorom i iznimno skromnim produkcijskim uvjetima glumci se ponajviše oslanjanju jedan na drugog te u tih šezdesetak minuta ne nude dramu slojevitih dubina, ali nude razvojnu perspektivu kojoj ne bi škodila sustavnija potpora.

Beživotno je kazalište i ono koje ne otvara prostor mladima. SOS s trećom izvedbom i izvan zone PR-a, podsjeća ne samo na nužan balans između prepoznavanja talenata mlađih generacija i iskustva, nego nažalost detektira i sve pukotine hiperprodukcije umjetnika u sredini gdje postaje sve teže razvijati se i trajati. Postoje mnogobrojni jazovi u našoj kulturi, jedan od njih je nedovoljna vidljivost alternativne i drukčije scene. Ako ne želimo pustu zemlju, trebamo mladima omogućiti prostor za razvoj – poticati ih, a ne držati na marginama dok neki drugi imaju beskonačno mnogo prava na pogrešku.

Anđela Vidović

Foto: FB/SOS

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More