Kazališna godina za nama u svjetskim je razmjerima u znaku kulturnih ratova, naziva koji je prvi puta upotrijebljen koncem osamdesetih godina prošloga stoljeća. Pitanje američke kulture danas postaje: ”Tko stoji iza tebe?”, a referentna je točka Donald Trump počevši od feminizma (ženski marš i pussy hats), suvremene fotografije na američko-meksičkoj granici, kulturnog prisvajanja, satire, rasno obojenih odabira, cenzure te sukoba #metoo i Hollywooda. Naznake toga zapadnjačkog antagonizma ljevice i desnice bile su vidljive u suvremenoj operi Kein Licht (HNK Zagreb/Opéra Comique Pariz).
U Velikoj Britaniji pak sasvim drukčija klima – uvozi se Hamilton, izvozi Harry Potter i ukleto dijete. Slavi se zajedništvo nakon mančesterske tragedije u Our Town Thorntona Wildera, zaziva se prošlost sa zvucima narodnih napjeva u The Ferrymanu Jeza Butterwortha.
Godina iza nas i 2018. koju željno iščekujemo daju naznaku opreznog optimizma. Slavili smo stotinu deseti rođendan HNK-a Osijek, stoti rođendan GK Joza Ivakić u Vinkovcima, a dogodine ćemo proslaviti pedeseti rođendan Stilskih vježbi. Čekaju nas dramske preradbe Kristiana Novaka i Damira Karakaša, mnoštvo Shakespearea, ponešto domaće dramatike i hrabra istraživanja nezavisne scene.
Nije samo godina velikih komercijalnih uspješnica iza nas poput Tko pjeva, zlo ne misli (HNK Zagreb), Črne mati zemle (ZKM) ili Ustava Republike Hrvatske (Kerempuh). Tu su i malene, vrijedne te ponekad nevidljive predstave. Likovi tih predstava su maštoviti i stvarni, istraživači i nesigurni, umorni i hrabri. Tim naoko malenim kotačićima izvedbenih mogućnosti ove godine dajemo vjetar u leđa.
Eter nad Berlinom, Pavlica Bajsić Brazzoduro
Vrijeme u kojem živimo uči nas samo jednome – zaboravu. Upravo se takvom ignorantskom poimanju kontinuiteta u stvaranju opire poetika približavanja i njegovanja prošlosti ponajprije u Hoerspielu, a kasnije i u Eteru nad Berlinom domaće autorice s berlinskom adresom. Eter je svojevrsna prilagodba i nadgradnja Hoerspiela za njemačku publiku. Uobličenija i zatvorenija u formi, manje zaigrana i ozbiljnija, s ravnopravnim hrvatsko-njemačkim deseteročlanim ansamblom. Autorski rad Bajsić Brazzoduro na marginama je tim vrjedniji jer uspijeva osvijestiti nekakve drukčije poglede, pitanja i pozornosti u hrvatskom i europskom kazalištu istodobno ujedinjujući u kazalištu često nedovoljno komplementarnu sliku i zvuk.
Eter se najčešće može uhvatiti na jadranskoj magistrali od Splita do Dubrovnika.
Naša stvar, Ivana Kalc i Jerko Marčić
Možemo li graditi odnos na povjerenju, u međuljudskim i ljubavničkim odnosima, kada bismo najradije odustali i otišli bez nekakve jasne motivacije za bilo koje od tih činjenja? Ivana Kalc, plesačica sklona glumačkom eksperimentu nakon “We’re in this together” (2015), u suradnji s Nikom Mašković i s glumcem Jerkom Marčićem, u novom suautorskom radu nastavlja istraživati pretakanje plesa i teksta s nenametljivim humorom koji posve smireno podnosi svakodnevnu egzistencijalnu tjeskobu.Sažeta u jednostavnosti, bez prokušane tehnologije mikrofona i videoprojekcija, intimna dramaturgija izvođačkog para gestama i jezikom govori o nama samima, zarobljenima u vlastitom nezadovoljstvu i lijenima za bilo kakvu promjenu. Kalc i Marčić grade pomaknutu i šašavu izvedbu ironičnim propitivanjem likova i vlastitih pozicija koja možda me ostavlja mnogo prostora klasičnom optimizmu, no nudi osobito, pomalo kunderovsko ogoljavanje slojeva samozavaravanja.
Naša stvar je u 2017. obišla Hrvatsku s kalendarom gostovanja Plesne mreže Hrvatska.
Ispravci ritma, BADco.
U Pavličićevom Dobrom duhu Zagreba redoviti i predvidljivi ritam zločina nužan je za društveno funkcioniranje. Taj ritam je svakodnevan i neizbježan, stoga je prisutnost Valentina Kneza kao običnoga čovjeka u ulozi detektiva logična i poželjna. Knez vrednuje manjak zločina, koji postaje njegova rana ili trauma, a jedini način da se snađe u svijetu za njega je u ponovnom uspostavljanju zakona i reda, logičnosti te harmonije. Ferčec na tom tragu izgrađuje pripovjednu, fragmentiranu dramsku strukturu koju režija Gorana Sergeja Pristaša zatvara u zanimljivo putovanje posve uronjeno u vrijeme. Gledatelj se nalazi u areni, ne zna kamo prvo pogledati i/ili osluškivati – u izvođača, mrak, pomične skulpture Marka Tadića, u tišinu isprekidanu šaputanjima i pokretima Livija Badurine, Ane Kreitmeyer i Nikoline Pristaš. Ritam izvedbe prepun je gesta, odnosa i različitih perspektiva podjednako za izvođača i gledatelja.
Ispravci ritma igraju u tonskome studiju zagrebačkoga HNK-a.
Oni dolaze
Pečat, Borna Vujčić
Iako izmještena iz autentičnoga brijunskog ambijenta u predvorje Gavelle, distopija mladoga autora o svijetu, odnosno državi kojom manipuliraju činovnici, daje naznake kako bi se Vujčić mogao razviti u ozbiljnijeg dramskog pisca. Ima tu nezgrapnosti, nesavršenosti i tipiziranosti, no davanje prostora mladim autorima, redateljima i glumcima te njihovo razvijanje i učenje trebaju postati uobičajena praksa, a ne iznimka.
Pečat igra u kazalištu Ulysses na Brijunima, a gostovao je jesenas u zagrebačkoj Gavelli.
Povratak , Srđan Tucić (r. Arija Rizvić)
Melodramatični i teatralni prikaz Ivina samouništenja Rizvić predočuje gestama i simbolima time naglašujući ekspresionističke tendencije Tucićeva dramska rukopisa. S jedne je strane njezino čitanje svježe, eksperimentalno i vizualno dojmljivo, a s druge pak dosljedno, precizno i nimalo pretenciozno. U takvim se inovacijama krije podjednaka važnost glazbe (Antun Toni Blažinović), scenografije (Stjepan Filipec Ges), kostima (Mina Petra) i pokreta (Kasija Vrbanac).
Povratak u produkciji Eurokaza i ADU-a igra u Hrvatskoj kući.
Diži jidro i uvati vitar
Birdland, SNG Drama Maribor
Paul (Branko Jordan) je oštećeni protagonist na kraju cjelogodišnje turneje na razmeđu između Moskve, Berlina i Londona. S takvim likom rock zvijezde ne možete suosjećati, simpatično je ogledalo svih nakaradnosti našega društva i gubitka osobnoga identiteta – izdaje prijatelja iz hira, rijetko pokazuje emocije i žaljenje, ponaša se prema ljudima kao prema stvarima te je u vlastitoj ranjivosti društveno opasan. Jedino lik sobarice Jenny (Ana Urbanc) pokazuje izrazitu flegmatičnost naspram njegove moći. U izgubljenom svijetu, ona stoji čvrsto na zemlji te je jedna od zanimljivijih i iznimno snažnih protagonistkinja u suvremenim dramama.
Nemoč, Imaginarni/Mini Teater Ljubljana
Böll kroz lik klauna Hansa Schniera (Nik Šrklec) kritizira pošasti modernoga društva, a ponajprije licemjerje koje se ogleda u državi, Crkvi i obitelji. Država zatire i oprašta strašne zločine vlastitog stanovništva, Crkva umjesto ljubavi propovijeda političke pamflete, a obitelj kao utočište biva mjerena novcem. Poratna Njemačka je pod američkim skutima preko kulture, politike do načina življenja. Mnogo godina poslije novi društveni poredak i makijavelistički principi svjetske ekonomije u Varoufakisovu Globalnom Minotauru postaje polemički šou igranja s brojkama i teorijama urote. Kako u izvedbi pomiriti te dvije aporije, krizu postratne Njemačke i suvremenu financijsku propast?
Stvari olako zaboravljene (Things easily forgotten), Barcelona
Malena, ali zapravo velika predstava španjolskog autora Xaviera Bobésa namijenjena izvođenju za svega pet osoba na nevjerojatno se maštovit, mađioničarski i duhovit način poigrava s našom podsviješću i povijesnim narativima. Bobés koristi beskorisne i tihe predmete koji postupno postaju komentatori društvenog života i kulture Barcelone od 1942. pa naovamo. Povijest tako biva sačinjena od mnoštva detalja, a velike se stvari podjednako zaboravljaju kao malene, primjerice Franco i fašizam. Uviđamo kako su naša pojedinačna i kolektivna pamćenja krhka.
Anđela Vidović