prvo slovo kulture

Što na postjugoslavenskom političkom prostoru znači pogled u prošlost?

Dijaloga nikada dovoljno, i upravo je zaživjela još jedna dijaloška dimenzija u zborniku Tranzicija i kulturno pamćenje, u izdanju Srednje Europe. Zalaganjem nakladnika Damira Agičića objavljen je i predstavljen u Zagrebu u ediciji Pitanja i kontroverze, znakovitoj i rječitoj s obzirom na tekstove koji problematiziraju odnose između tranzicijskih procesa i pamćenja pojedinaca / kolektiva sa svrhom produbljivanja dijaloga na svim razinama umjetnosti i kulture.

Dakle, sve što je u zborniku započeto pokrenuto je 2013. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u okviru međunarodnog znanstveno-istraživačkog trogodišnjeg projekta Hrvatske zaklade za znanost Hrvatski književno-kulturni identitet u tranziciji/regionalnom kontekstu pod vidom hrvatsko-srpskog kulturnog dijaloga. Dijaloška komponenta u pitanjima razmjene “između kulturnih subjekata iz Republike Hrvatske i Republike Srbije nakon raspada SFR Jugoslavije” odvijala se prema riječima voditelja projektnog tima prof. dr. sc. Dušana Marinkovića vrlo uspješno i plodno u studenom 2015. godine tijekom velikog znanstvenog simpozija na FFZG-u. Rezultati takve intenzivne i široke suradnje brojnih stručnjaka iz različitih dijelova bivše jugoslavenske državne zajednice skupljeni su i predstavljeni u tom Zborniku 15. prosinca na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Urednički tim u sastavu troje vrijednih i odgovornih pregalaca čine Virna Karlić, Sanja Šakić i Dušan Marinković. Zajedničkim snagama okupili su i razvrstali četrdesetak radova u kojima se ogledaju istraživanja “književnih publikacija srpskih autora u Hrvatskoj objavljenih nakon njezina osamostaljivanja, kao i njihovu recepciju u medijima.” Ovakvo sveobuhvatno istraživanje kulturne razmjene između dviju novonastalih država Republike Hrvatske i Republike Srbije sustavno je izvedeno po prvi puta. O značaju projekta hrvatsko-srpskog kulturnog dijaloga u okviru afirmacije hrvatskog književno-kulturnog identiteta u tranziciji govorili su na predstavljanju zbornika prof. dr. sc. Tomislav Ivić, prof. dr. sc. Tomislav Brlek i prof. dr. sc. Drago Roksandić. U ime Filozofskog fakulteta istupio je prof. dr. sc. Dean Duda, pročelnik za organizaciju i razvoj, a u ime Odsjeka za južnoslavenske jezike i književnosti obratila se okupljenima pročelnica prof. dr. sc. Anita Peti-Stantić, i naravno, voditelj projektnog tima prof. dr. sc. Dušan Marinković pozvavši sve okupljene i znanstvenu javnost u ime potpisanih urednika na daljnju suradnju i neumornu dijalošku praksu.

Predstavljači zbornika redom su isticali otvorenost, dijalogičnost, originalnost a posebno su naglasili novum u pristupu aktualnoj tematici, to jest, slobodno i neopterećeno analitičko razlaganje gorućih problema koje za sobom ostavlja tranzicija kao kompleksan i slojevit proces. Isto tako radovi u zborniku dovode u pitanje stereotipne modele u izučavanju međukulturnih i međuknjiževnih odnosa, zasijecaju u pasivne i samorazumljive pozicije u polju kulture i književne prakse. Gotovo jednoglasno prozivaju kozmogonijske mitove koji još uvijek ostaju posvećeni i nedodirljivi na prostorima utemeljenih državnih zajednica. Baš zato glasno i jasno postavljaju pitanja i traže odgovore u nadi da će se pokrenuti toliko željena promjena u svim kulturnim sferama.

Naravno, ništa bez živog i otvorenog dijaloga. Razlistavanjem zbornika prvo upada u oči ‘sadržajna raznovrsnost zbornika’, i stoga je podijeljen u šest raznovrsnih cjelina. Prvi problemski krug započinje višestrukim analizama tranzicije o kojoj autori razmjenjuju stajališta kroz prve tri cjeline. Tranzicija je složeni socioekonomski proces dugog trajanja toliko prisutan u regionalnom kontekstu, a obilježen je i opterećen političkim previranjima. Tranzicijski procesi su jednostavno utkani u književnosti i druge umjetničke prakse. U četvrtoj cjelini slijedi temat o kulturi sjećanja i odnosu prema prošlosti. Nameće se novi problem, naime kako se postaviti prema modusima književnog pamćenja. Na ovu se problematiku nastavlja ili bolje reći iz nje proizlazi problemski četverokut, ideologija-tranzicija-jezik-obrazovna politika. U zadnjoj cjelini istraživalački nerv se vraća unatrag, vraća se međuknjiževnim doticajima hrvatsko-srpskim /srpsko-hrvatskim.

Zbornik se obraća živim ljudima, zajednicama, političkim zastupnicima na svim područjima društvenog života, zatim aktivistima u kulturnim i umjetničkim zonama zapalim u sivilo preživljavanja. Zbornik poziva na neprekinutu razmjenu mišljenja, stavova, prijedloga, intervencija i kreativnih provokacija. Ne ustručava se, a niti se skriva iza kojekakvih političkih korektnosti/nekorektnosti. Nakon objavljenih tekstova više se ne može izbjeći suočavanje sa sintagmom postjugoslavenskog književnog polja tom fantomskom simboličkom snagom postjugoslavenskog iskustva i sjećanja.

Što na ovim političkim prostorima znači pogled unatrag, tko to gleda i što može vidjeti ili čuti? Pitanja se množe, a dijalektika odnosa pamćenja/sjećanja naspram zaborava/potiskivanja svakodnevno uznemiruje i svoj pogled uporno traži. Može li se uopće znanstvenim traganjem sustavno kontrolirati prošlost, kako, na koji način i koliko će dugo taj proces trajati? No još se jedan krug problema otvara konkretnim pitanjem što je to izgubljeno značenje, gdje se izgubilo ako se uopće imalo što izgubiti? Svi radovi u zborniku analiziraju kulturnu razmjenu između novonastalih država kroz prizmu nužnog i neizbježnog metodološkog para, to jest kroz koncept tranzicije i pamćenja pod vidom dijaloga u najširoj kulturnoj sferi djelovanja i preživljavanja. Od političkih praksi preko književnosti do filma, glazbene i medijske scene, iscrpno se istražuju modeli pamćenja i tranzicijskih procesa.

Redaju se autori od Damira Agičića, Luke Bekavca, Predraga Brebanovića, Deana Dude, Annette Đurović, Virne Karlić, Ivane Latković, Svjetlana Lacka Vidulića, Tonka Maroevića, Jevgenija Paščenka, Borjane Prošev-Oliver, Sanje Roić, Sanjina Sorela, Marine Protrke Štimec, Branka Tošovića, Nenada Veličkovića i mnogih drugih. Međuknjiževnim doticajima zahvaćena su raznovrsna djela pisaca sa svih strana. U problemskom središtu našli su se zajedno Gundulić, Krleža, Andrić, Desnica, Mirko Kovač, David Albahari, Ivan Ivanji, Bora Ćosić, Ivan L. Lalić, Dubravka Ugrešić, Igor Štiks, Selvedin Avdić, Viktor Ivančić, Robert Perišić.

Jednako je važan i kontekst objavljivanja zbornika jer dijalog je trajna alternativa i drugog puta nema u krugu kompleksnih tranzicijskih procesa. Svi narodi i narodnosti nastali raspadom Jugoslavije i dalje žive jedni pored drugih, mnogi ostaju skupa unutar granica novo uspostavljenih državnih zajednica, i kako će graditi zajedništvo života ako ne razmjenom raznovrsnih iskustava u ozračju uvažavanja različitosti. Dakle, iz prethodnih godina u kojima se gradio put dijaloga ulazimo u godinu intenzivnog rada na sebi.

Prije Tranzicije i kulturnog pamćenja izašao je zbornik radova s Desničinih susreta 2016. godine kao zbir rezultata međunarodnog znanstvenog skupa održanog u Beogradu u rujnu 2016. Beogradski skup je bio posvećen Hrvatsko-srpskim/srpsko-hrvatskim interkulturalizmima danas. Tema je vrlo aktualna i značajna u poratnim okolnostima za sve stanovnike ovih prostora. Desničini susreti u tom se dijaloškom, interkulturalnom i uvažavajućem/tolerantnom ozračju održavaju od 1989. godine s kraćim prekidom. Iza cijelog projekta stoji Centar za komparativno historijske i interkulturne studije Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu na čelu s prof. dr. sc. Dragom Roksandićem i njegovim suradnicima.

U sklopu tako široko započetog projekta pokrenuta je 2009. godine Biblioteka Desničini susreti, koju uređuju Roksandić i jedna od suradnica Ivana Cvijović Javorina. Radovi Desničinih susreta također njeguju u svojim analizama otvorene kritičke pozicije. U tom dijaloškom i kritičkom kontekstu mogu se čitati i radovi koje svojim mentorstvom pokriva prof. dr. sc. Zvonko Kovač na Studiju južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. I kao voditelj projekta iz 2008. godine Interkulturna povijest književnosti – Ekokulturni identitet južnoslavenskih književnosti, Kovač ustraje na interesu “za proučavanje južnoslavenske interkulturne građe, onog zajedničkog koje nas vodi prema pojedinačnosti, posebnosti.” O posebnom, zajedničkom i osobitom u interkulturnom razumijevanju “druge nacionalne književnosti iz aktivne perspektive svoje kulture” Kovač detaljno razlaže u knjizi Interkulturne studije i ogledi, objavljenoj 2016. godine u Zagrebu.

Ta tri naslova, navedene zbornike i Kovačevu studiju treba promatrati u dijaloškom kontinuitetu kao cjeloviti projekt koji teži afirmaciji međuknjiževnih čitanja i međuknjiževnih kritika uz aktivnu podršku naslova koji izlaze u Biblioteci Desničini susreti. Prema tome, kontekstualno čitanje literarnih i diskurzivnih naslova postaje neizostavna praksa koja produbljuje razumijevanje, rasvjetljava nejasnoće i otvorenim drži kritički duh recipijenata.

I u samom zborniku radova Tranzicija i kulturno pamćenje, nisu zadane definicije i rješenja aktualnih problemskih fenomena o kojima se naširoko raspravlja s različitih pozicija. Tranzicija i pamćenje situirani su u samo sjecište postjugoslavenskog sjećanja, no nisu zahvaćeni u punom opsegu nego su načeti, istaknuti, izdvojeni i reinterpretirani iz kritičkog iskustva drugoga. Zato se može reći da su istraživački pokušaji brojnih stručnjaka započeli proces razgradnje uvriježenih ideoloških konstrukata, niz predrasuda etno nacionalnih, religijskih i političkih koje se šire svim kulturnim sferama.

Prema svemu tome teško je ostati ravnodušan. Stoga ovaj zbornik prema mišljenju predstavljača i urednika postaje referentan u zauzimanju kritičkih polazišta i prosudbi aktualnog društveno-političkog stanja u područjima kulturne proizvodnje. Valja se nadati vidljivosti  zbornika i navedenih naslova i projekata u raspravama putem medija prije svega tiskovnih pa onda i audiovizualnih, digitalnih, virtualnih. Bio bi vrijedan prinos aktualnoj dijaloškoj problematici odjek na zbornik u tjednicima, u dnevnim tiskovinama, te kritičke reakcije i osvrti na sveučilišnoj razini.

Jer kako će inače dijalog opstati i plodovima uroditi ako na sve što raspravu priziva samo šutnja ostane. Tko danas čita i kako čita objavljene tekstove, na koje načine recipijenti razumijevaju ove prostore, i kako se snalaze na ovim postjugoslavenskim književnim poljima?

Miroslav Artić

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...