Odvažna erotska priča: “Kabinet čud(ovišt)a” je nova predstava Saše Božića

"Riječ je o koreografskoj partituri za plesačicu, glumca i glumicu, ali u tu partituru uključuje i publiku. Svoje ishodište projekt pronalazi u suvremenim teorijama izvedbe", ističe redatelj.

“Kabinet čud(ovišt)a” novi je autorski projekt Saše Božića u produkciji kazališne skupine de facto, a premijerno će biti izveden u nedjelju, 13. prosinca u Uraniji – prostoru kreacije. Reprizne projekcije na rasporedu su u ponedjeljak i utorak, 14. i 15. prosinca. Predstava je inspirirana romanom “U vrtu čudovišta” francuske spisateljice Leile Slimani te dramskim tekstom Dimitrija Kokanova “Pornscape”, a izvode je Jelena Miholjević, Viktoria Bubalo i Boris Barukčić.

Kostimografiju i scenografiju potpisuje Ana Mikulić, a producentica je Tena Bošnjaković. Produkciju realizira de facto u suradnji s udrugom Urania. Ulaz je besplatan uz rezervaciju mjesta putem maila 21defacto@gmail.com.

“Kabinet čud(ovišt)a je precizna i odvažna erotska priča, istraživanje ovisnosti, seksualnosti i potrebe jedne žene da se osjeća živom. Riječ je o koreografskoj partituri za plesačicu, glumca i glumicu, ali u tu partituru uključuje i publiku. Svoje ishodište projekt pronalazi u suvremenim teorijama izvedbe, primjenjujući Foucaultovu filozofiju kolanja moći kako na temu predstave: a to je nemogućnost reprezentacije pornografskog, tako i na odnos između izvođača i publike, između narativa i prikazanog, između tijela i glasa, između iskusnog i naučenog, improviziranog i očekivanog”, kaže o projektu redatelj i scenarist Saša Božić.

U “Kabinetu čud(ovišt)a” izvedba pornografskog povezuje se s politikom moći. Pojam moći obuhvaća sve prakse koje obično strukturiraju područje ljudskog ponašanja. Bez priznavanja postojanja moći ne može biti iskazivanja slobode – sloboda se oslanja na sposobnost odupiranja moći koja će se iskazati. Kako se onda odnosimo prema moći u polju intime, vlasništva nad drugim tijelom, izlaganja ili upotrebe istog? Na kocki je uprizorenje tijela koja su zatočena vlastitom željom i njezinom površinskom simbolikom.

U predstavi se, poručuju iz kazališne skupine de facto, namjerno narušava stereotipno pornografsko ponašanje ili njegova tjelesna reprezentacija. Izvođači umjesto uprizorenja pornografskog, nude prizore ugode, brige, stvarajaći svojevrsnu ekologiju zajedništva. Publika je ona koja ima sposobnost prepoznati narav i funkciju koje ove akcije podaruju. Ili suprotno? Pogotovo u trenutku u kojem izvođači počinju mijenjati uloge i time zahtjevi pred publikom postaju kompleksniji.

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More