Jonathan: Čitava je naša glazbena priča izvan standarda i vrijeme je da nas vani prepoznaju

Riječka indie petorka Jonathan na hrvatskoj je glazbenoj sceni eksplodirala već debitantskim singlom ”Maggie”. Svakim su idućim singlom osvajali sve više publike, kako u regiji, tako i Europi – nastupajući samostalno, ali i s velikim svjetskim zvijezdama poput Killersa ili Editorsa. Izdali su novi album ”To Hold”, nastavak prošlogodišnjeg ”To Love”. Tom smo prigodom razgovarali s pjevačem Zoranom Badurinom, basistom Nikicom Jurjevićem te gitarističkim tandemom Darkom Petkovićem i Tomislavom Radinovićem.

”To Hold” je vani, zašto ste album odlučili objaviti u nastavcima?

Zoran: Prvo i osnovno, imali smo masu pjesama, što zgotovljenih, što u nastajanju.

Darko: I sve su pripadale istom razdoblju stvaranja. Neke pjesme s novog albuma su napravljene prije nekih drugih. S ”To Love” nam se činilo da im nešto još nedostaje, a nismo forsirali da baš tada moraju biti gotove. U međuvremenu su nastale neke druge skladbe, ali sve to obuhvaća jedno naše stvaralačko razdoblje, naš kreativni razvoj, smjer u kojem smo krenuli nakon ”Blissa”.

Na njemu se našao i vaš prvi duet s Dunjom Ercegović poznatijom kao Lovely Quinces. Kako je došlo do te suradnje?

Zoran: Frendovi smo, a i smatramo je najboljom hrvatskom kantautoricom. Još smo u slično vrijeme počeli, u tom nekom valu koji se dogodio prije četiri-pet godina.

Darko: Kad smo radili tu pjesmu razmišljali smo kako bi bilo super da cura to otpjeva. Dunja nam je odmah bila u glavi i kada smo je sreli na Kastavu, gdje je nastupala s Josipom Lisac, rekla nam je kako je baš razmišljala da bi bilo dobro napraviti neki duet.

Zoran: Otišli smo kod Marka Mrakovčića i snimili njezine dionice, pjesma je već bila gotova u Rijeci i ispalo je genijalno. Osvježenje je čuti našu pjesmu s drugim vokalom.

Sva se vaša dosadašnja izdanja mogu slobodno preuzeti (eng. free download) na internetu. Ima li prema vašem mišljenju još ikakve potrebe za diskografima i jesu li vam stizale ponude velikih domaćih izdavača?

Zoran: Kod nas da, ovdje smo vjerojatno mogli potpisati s bilo kim, ali nismo htjeli. Nemamo dobro mišljenje o svemu tome.

Darko: Nije samo stvar mišljenja, nego gledamo što nam to može donijeti, kao i sve drugo u životu. U Hrvatskoj nema diskografa koji bi nam napravio marketing na europskoj i svjetskoj razini pa dok nemamo nekoga izvana tko bi to radio, ovo je najbolja opcija.

Zoran: Bilo je ponuda izvana…

Darko: …ali premalih da bismo se u tako nešto upuštali. Iza sebe imamo Los Angeles Agency koji su više booking agencija nego label, ali za frendove poput nas i Lovely Quinces odrađuju takve stvari sa strane. Tako da u biti imamo izdavača koji nije izdavač. Zasad smo DIY, barem dok se ne ukaže prilika za nešto što ima smisla. A potpisati za, primjerice Croatia Records mislim da baš i nema.

U recenziji sam napisao kako Jonathan sazrijeva i razvija se svakim novim izdanjem. Kako izgleda vaš kreativni proces i koliko se promijenio u odnosu na recimo debitantski EP?

Zoran: Princip je uvijek isti – ideja krene i ako nas takne, ako osjetimo nešto u tome, svi počnemo svirati i pjesma nastane sama od sebe. Uvijek pokušavamo zabilježiti taj prvi trenutak, prvu emociju koja je nastala i onda napraviti pjesmu tako da ne izgubi tu emociju koju je imala u startu.

Darko: Najveća promjena je što smo počeli razmišljati i o drugim instrumentima. Kad smo snimali ”Bliss” nismo uopće imali ideju što bi osim gitara, basa i bubnja moglo biti u pjesmi. Ivan Kovačić Kova iz Jinxa i Matej Zec pomogli su nam ubaciti poneki saksofon ili klavir, ali više kao ukras. Na ”To Love” smo već unaprijed razmišljali gdje bi koji instrument dobro legao.

Zoran: Zanima nas odlaziti u širinu, negdje gdje glazbeno još nismo bili. Dosadno se začahuriti u neki žanr i stvarno želimo vidjeti gdje naša muzika može ići. Dobar primjer je novi singl ”I Never Meant To Be There” – kad smo ga radili, gledali smo jedan drugoga i pitali se: ”Zar stvarno? To ćemo?”

Darko: Bila je super spika kod te pjesme – zafrkavali smo se da će, kad je budemo svirali, Neno Belan oduševljeno pljeskati u prvom redu i vikati svaka čast.

Od samog početka o vama se pisalo kao o bendu koji zvuči svjetski. U međuvremenu ste dosta svirali vani. Kakve su bile reakcije publike u, primjerice Beču ili Bratislavi?

Zoran: Najbolje je bilo u Bologni kad smo svirali s Editorsima. Poslije koncerta je bila ludnica na društvenim mrežama, dobili smo hrpu talijanskih fanova.

Darko: Reakcije su svugdje bile super samo što nismo došli do osobe koja bi za nas odradila vani ovo što u Hrvatskoj radi LAA. Koliko god koncert bio dobar, treba doći netko i pogurati to sve, netko tko zna što sve treba napraviti da bi ljude u primjerice, Torinu ili Düsseldorfu dovukao na naš koncert i da im ime Jonathan uopće nešto znači.

Zoran: Ove godine planiramo europsku turneju, spominje se i Velika Britanija, a najesen i nekoliko gigova u Americi.

Darko: Vani postoji interes, samo što je vlasnicima klubova puno jednostavnije i jeftinije bukirati nekog DJ-a ili kantautora, nego nas šestoricu s kompletnom opremom, rješavati nam ručak, spavanje… A možda smo i pokušali preskočiti pokoju stepenicu, a to ne ide. Jonathan smo osnovali kad više nismo bili klinci pa nam se nije dalo niti svirati baš bilo gdje, tipa po skvotovima.

Postoji li mogućnost da ”To Love Or To Hold” objavite i na inozemnom tržištu?

Zoran: To je opet pitanje kako pronaći te ljude koji bi distribuirali album.

Darko: Sve ponude koje smo imali su bile dosta siromašne ili bolje rečeno škrte. Pokušavamo doći do nekoga tko će se zaljubiti u našu mjuzu, tko vjeruje u to, a dovoljno je utjecajan da nam može osigurati normalne svirke po Europi i koji će nas otkriti ljudima.

Zoran: Čitava naša priča je dosta van standarda, u smislu da je muzika sama od sebe odradila većinu posla, a kasnije su uletjeli LAA i stvari su se razvile. Isti takav korak bi pjesme trebale napraviti i vani, one bi se trebale probiti do srca nekog tko će dalje raditi s nama.

Nastupali ste i s velikim svjetskim bendovima poput Killersa ili Editorsa. U kakvom su vam sjećanju ostali ti nastupi?

Nikica: Killerse zapravo nismo ni vidjeli baš previše. Inače je bilo super, genijalno je nastupati na tako velikom stageu. Sjajno je za CV, ali na kraju krajeva u pitanju je obična svirka.

Darko: S Editorsima je bilo odlično, posebno jer smo ih u tom trenutku i mi nekako otkrili, nismo ih prije nešto puno slušali. Tek na zajedničkim koncertima smo skužili koliko su dobar bend.

Zoran: Njihov basist nam je legenda, užasno smiješan tip.

Prvi intervju radili smo na dan vašega prvog zagrebačkog koncerta, u malom pogonu Tvornice, i tada mi se činilo da vas je i same iznenadilo koliko brzo se zakotrljala cijela priča. Opterećuje li taj hype?

Zoran: Da, možemo reći da je i to obilježilo rad na ”To Love Or To Hold”. Željeli smo nastaviti biti kreativni, ne po pitanju očekivanja, nego da ostanemo vjerni sebi. S jedne strane, to što smo se odmaknuli od ”Blissa” bilo je riskantno, ali smo odlučili ići tamo gdje nas je glazbeni put odveo. Pjesme su manje radiofonične, čak i na koncertima možda nisu toliko ubojite. U startu se stvorio hype oko benda kad nismo imali nikakvih svirki i govorilo se da smo nekakav umjetni proizvod. Prvo smo se potrudili dogovoriti što više koncerata da ljudi vide kako smo pravi bend.

Jeste li u nekom trenutku zbog toga svjesno usporili s izdavanjem? U smislu objavljivanja albuma u dijelovima i slično.

Nikica: Kad gledaš ostale bendove, naš tempo izdavanja je gotovo prežestok. U svibnju 2014. izašao je ”Bliss”, onda smo objavili maksi singl, a u zadnjih godinu dana čak dva albuma. Ne znam tko u Hrvatskoj izdaje toliko glazbe.

Darko: U vrijeme singla imali smo gotove dvije pjesme i nismo znali što ćemo s njima. Pjesme trebaju čim prije zaživjeti, grozno je kada se ”usaftaju”, kada ih godinama sviraš prije nego što izađu u javnost. Nismo htjeli čekati da ih napišemo još sedam ili osam pa da sve zajedno budu na albumu.

Zoran: A realno, riječ je o trideset pjesama u četiri godine.

Nikica: Ako nas uspoređuješ s Frankom Zappom, onda je premalo (smijeh).

Darko: To su sada i svjetski bendovi počeli raditi kako bi zadržali medijsku pažnju – moraš izdavati da bi ostao u igri, da bi se pričalo o tebi.

Zoran: Ili snimiti sex tape (smijeh)

Hajdemo malo o aktualnostima. Imate novi singl i spot koji stvarno izgleda svjetski. Tko ga je radio?

Zoran: Super je ispalo, ali totalno slučajno. Dva dana prije izlaska albuma shvatili smo da moramo imati neke nove fotke za promo. Filip Gržinčić, fotograf iz Rijeke, fotografirao nas je u nekadašnjem kompleksu Haludovo u Malinskoj i već drugi dan je s fotkama poslao i kratki filmić.

Tomislav: Od samo šest sekundi, kao neki GIF. Pitali smo ga može li nam napraviti spot i bio je gotov za nekoliko dana.

Zoran: Rasturio je, video je više-manje njegovo djelo. Mi smo samo nešto otplesali i to je sve. Sljedeći spot bit će u skroz novoj varijanti, tehnološki, ali o njemu još ne bismo previše govorili. Bit će povezano s virtualnom stvarnošću.

U vrijeme kada smo se upoznali, svi ste imali i druge bendove sa strane. Jeste li se u međuvremenu u potpunosti posvetili Jonathanu?

Nikica: Nisu se ti bendovi raspali zbog Jonathana – Branko je izašao iz Leta 3 iz potpuno drugih razloga, Pasi su već neko vrijeme bili u poluraspadu…

Tomislav: Mandrili još postoje, ali Robert radi na platformi i nema ga po tri mjeseca. S Jonathanima se pak stalno svira, stalno se radi.

Zoran: Pridružio nam se Hrvoje Šćulac na klavijaturama iz nekadašnjeg Quasarra, i dosta utjecao na čitav zvuk.

Za kraj, koji su planovi za dalje? Prve promocije zakazali ste tek za travanj i svibanj. Zašto je došlo do pauze između albuma i koncerata?

Darko: Radimo studio, novu prostoriju i pripremamo tu promociju o kojoj smo ti govorili, povezanu s virtualnim svijetom. Zapravo nas najviše zanimaju koncerti vani.

Zoran: Mislim da smo u regiji dosegnuli ”plafon”, nikada mi nećemo puniti dvorane.

Darko: Da, kad nam karijera bude na vrhuncu, možda dobacimo do malog Doma sportova.

Zoran: Ili velikog, pregrađenog nekoliko puta (smijeh). U računalu imamo stotinu i nešto pjesama, gotovih i polugotovih. Objavit ćemo ih pet, kao demo iz prostorije, u nekom novom obliku, možda i cijeli album sa stvarima koje još nigdje nisu izašle. Verzije iz garaže.

Vedran Harča

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...