Jergović kuje osvetničku urotu protiv Viskovića

Baš kad sam razmišljao da li da se prije odlaska na ispit spustim u “Limb” i tamo s lokalnim besposličarima raspravljam tko ima najnezavisniji i najotkačeniji portal, nazvao me stari. Tražio je da mu nabavim neki roman ili zbirku pjesama poglavnika Ante Pavelića.

– Pobrkao si ga s Milom Budakom – rekao sam. – Budak je bio književnik. Pavelić nije.

– Ne seri. Pročitao sam da je Velimir Visković u najnoviju enciklopediju pisaca uvrstio Pavelića. Onda je valjda neki kurac napiso, ako je stavljen među pisce.

– Ma to je sigurno dezinformacija s nekog od onih amaterskih portala. Sad svaki novinarko koji dobije otkaz, otvori portal i drka. Eno, pun je Limb takvih urednika i osnivača portala. To je leglo dezinformacija i sranja.

– Šta ga sereš, lega. To sam u birtiji pročitao u “Jutarnjem”. Tvoj prcljivi Jergović je to napisao crno na bijelo: “Velimir Visković uvrstio Antu Pavelića u enciklopediju pisaca.

– Ma to opet sere kvake. Želi se osvetit Viskoviću jer je ovaj u Vijencu prije dvije godine izjavio da se Jergović divi Draži Mihajloviću.

– Kako god, volio bih pročitati neki Pavelićev roman. Sigurno je lijepo opisivao prirodu i znalački razrađivao muško-ženske odnose. Možeš li mi potražiti po tim tamo vašim zagrebačkim antikvarijatima?

– Probat ću. Ako ne nađem, mogu ti poslat od Aralice “Mentalnog komunista”, to mu je najnovije, sad pljuje Mesića.

– Može i to. Ali ako mi nađeš Pavelića, oprostit ću ti što nisi došao ni na kolinje ni na Božić.

Spustio sam se u Limb. Prvo sam se otišao popišati. Na vodokotliću je netko flomasterom napisao: “Lasić crnči za Pupavca”. Popio sam pivo pa otišao na fakultet na ispit kod profesorice Maše Kolanović. Pitao sam je zna li ona nešto o uvrštavanju Pavelića u Viskovićevu enciklopediju.

– Kako ne bih znala. Jergović samo o tome priča zadnjih deset dana – rekla je. – Čak je napravio roštilj povodom toga. Uvjeren je da će preko Pavelića uništiti Viskovića i njegovu enciklopediju. Muharem Bazdulj pojeo je na tom roštilju deset pljeskavica, a Ante Tomić se, kao pravi mediteranac, skinuo u kupaće gaćice. Moram priznat da je jako lijepo građen. Grudi su mu ravne kao u nekog vegetarijanca. Bio je i došao i Jergovićev šogor Vlaho Bogišić. On baš nije bio pri apetitu, samo je liznuo kožicu od slanine.

– Vi ste, znači, dobri s Jergovićem?

– Pomogao mi je u promoviranju moje knjige “Sloboština Barbie”. Često kad sam potištena znam otići kod njega na selo u Vukomeričke gorice. Volim njegovu kozu Bijelku. Znam leći pod nju i napit se mlijeka ravno iz njezinog nečistog vimena. To je jako zdravo za zube i za raspoloženje.

– Kakav je Miljenko kao osoba? – upitao sam.

– Mislim da ima jako bogat unutarnji život. I da je jako osjetljiv. S njim morate bit pažljivi kao s orhidejom. Na najmanju natruhu pokude povuče se u sebe i isuče bodlje. Velimir ga je jako povrijedio i sad će osjetit Miljenkove bodlje.

– Govorite o njemu kao o nekom opasnom, egzotičnom ježu.

– Vratimo se mi našem poslu. Koju ste knjigu pročitali za ispit?

– Tu vašu Barbie.

– Lijepo, polaskana sam. Recite mi gdje se odvija radnja “Sloboština Barbie”?

– U Sloboštini.

– Bravo, dobro ste se, kolega, pripremili za ispit. Upisat ću vam odličan u indeks.

Odlično je počelo, pomislio sam. Stara će skakati od sreće, ponovo će mi počet slat pare. Još ako starom uspijem nabavit neki Pavelićev roman, obitelj će ponovo bit u idiličnim odnosima, nećemo se više durit jedni na druge kao “Posljednji Stipančići”.

Vidiš ti tog Jergovića, mahnit je to jarac, čekao je Viskovića na nož, čekao željan osvete i sad je ponovo divlja, likuje, govorio sam u sebi na izlasku iz zgrade fakulteta. Hoće li mu se Visković i ovaj put uspjet oduprijet ili će pokleknut pod salvom neumoljivih optužbi koje će sigurno uskoro počet odapinjat i na peru iznimno vješt i opasan Jergovićev pomoćnik Muharem Bazdulj, a moguće da će se umiješat i neprevidljivi Vlaho Bogišić čija je glavna vještina ninđa zamagljivanje, u njegovim polemikama kurca ne skužiš što je htio reći. To i jest ono najubojitije, udari te, a ni ne znaš da te udario.

Kako je sve to uzbudljivo u svijetu literature. Odabrao sam dobar fakultet, književnost… Pa to je napetije od policijske akademije. Ustaše, četnici, udbaši, anarhisti, inozemni tajni agenti, emigracija, ispijanje mlijeka iz kozjeg vimena… Tko će ga kome zapičiti s leđa? Kao u nekom uzbudljivom špijunskom trileru Kena Folletta. Nikad nema malograđanskog mira i varljive sigurnosti. To danas znači baviti se književnošću u Hrvatskoj. Jebeno, jebeno. Šteta, Krležo, što ne možeš nabrijan ustati iz groba i pridružit nam se u ovoj gunguli, polemikama.

Mogao bih i ja za početak osnovat svoj vlastiti portal i srat kvake na njemu. Mogao bih na kameru snimat moje u bananu lagano povinuto spolovilo i tako dobivat klikove i lajkove, lascivne komentare. Poslije bih si snimio i guzicu. Od starinih para za odličan na ispitu napokon ću si moći priuštiti toliko željenu skajp kamericu.

Vratio sam se u Limb. Slikar Marko Tadić pohvalio se da već tjednima radi na portretu predsjednika Josipovića. Kad ga završi ponudit će ga predsjedniku za otkup, ako mu se svidi.

– Bolje slikaj ministricu Zlatar – predložio sam. – Ako je iskeširala onoliko za Picassovu izložbu, dat će i za portret.

– Josipović je lakši za prenijet na platno. Njega možeš skoro čitavog nacrtat u jednoj boji, a za Zlataricu bih trebao kupit najmanje deset različitih, skupih tuba, kao da slikam kameleona u zamagljenom terariju. – Tadić je namočio slikarski brk u pivsku pjenu.

Književna Groupie

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...