Jelena Bando: nedovršenost pojačava moment stvarnosti i fikcije između mene i drugih

Jelena Bando predstavlja se Dubrovčanima izložbom "Pravi prostor" u Galeriji Dulčić Masle Pulitika

Jelena Bando slikarica je i ilustratorica koja je svojim trodijelnim ciklusom započetim još 2014. godine pobudila veliki interes upotrebom vizualnog jezika koji istovremeno visokom estetikom privlači promatrača te otkriva ozbiljnu problematiku današnjih geopolitičkih previranja. Izložbom “Drugi” predstavljen je  prvi dio ciklusa u galeriji Galženica u Velikoj Gorici, dok je 2016. godine uslijedio drugi dio ciklusa u galeriji VN u Zagrebu pod nazivom “Susreti u nastajanju”. Treći pak dio ciklusa “Pravi prostor” nakon predstavljanja u HDLU-u u Zagrebu 2016. godine te u Lošinjskom muzeju 2017. godine, dolazi na jug Hrvatske, u Dubrovnik, točnije u Galeriju Dulčić Masle Pulitika, Umjetničke galerije Dubrovnik.

Tri dijela ciklusa tematiziraju sličnu problematiku pojma Drugog i Drugih, pojma koji pati od sindroma “istrošenosti” u današnjoj teoriji književnosti i umjetnosti. Jelena Bando uspješno izmiče klišeiziranju teoretskih pojmova te se upušta u igru subjektivne reinterpretacije proživljenih iskustava tog pojma. No koliko se takav jedan pojam uopće može “očistiti” od zasićenosti značenja koje je s vremenom poprimio? Početna točka Jeleninog ozbiljnijeg bavljenja ovom temom rodila se u gradu koji je svojevrsni melting pot i možda najbolji primjer postkolonijalnog svijeta koji je postavio pitanje “Drugih” u društvu  –  Pariza  –  gdje je umjetnica najviše vremena upravo provodila sa skupinom ljudi koji dolaze s otoka Guadalupe.

“Nedovršenost, odnosno kadriranost važna je zato što određene priče ne znam do kraja, kao i mnogi drugi, kao i promatrači.”

“S njima sam se zbližila i zbog zajedničke pozicije “došljaka”, iako su oni Francuzi i imaju francusko državljanstvo, ali dolaze s Kariba. Oni su postali motiv moje prve serije, jer sam kroz njihove priče spoznala koliko je doista teško biti državljanin neke države, a ne pripadati toj državi. Serija je rađena kroz njihove priče i moje vizije njihovih priča, tako da je svakako došlo do uljepšavanja teme i stvaranja njihovih idealnih životnih situacija na mojim slikama.”

Nakon povratka u Zagreb i određenog odmaka, Jelena otkriva da je pogled na njih i na životno razdoblje provedeno u Parizu na neki način sazrio u njoj što joj je omogućilo da njihovim pričama da i svog životnog optimizma rezultirajući u određeni hommage svojim prijateljima s drugog kraja svijeta. Slikarica napominje da koliko su god neke od tih priča bile tragične, ona im je htjela dati sretan završetak i zabilježiti njihov najbolji ishod.

U to vrijeme nastaje i njezin rad “Susreti u nastajanju” u kojemu stavlja naglasak na problematiku i prvenstveno ugroženost domorodačkih zajednica iz različitih zemljopisnih područja: Achuar iz područja Amazone na granici Ekvadora i Perua, pleme Mursi iz Etiopije te Tsaatan nomadski stočari iz Mongolije, koje unatoč prostornoj dislociranosti povezuje način života snažno integriran s prirodom te zajedničko učenje o životu poslije smrti.

Opasnost koja prijeti ovim zajednicama upravo je utjecaj takozvanog vanjskog svijeta na njihov način života čime bi mogao započeti nepovratan proces gubljenja jedne kulture, a posljedično i civilizacije u povijesti. Bando ovdje ne ide u smjeru egzotiziranja likova na gauguinovski način niti podilazi veličanju i slavljenju primitivnosti i nagonskih osjećaja koji su zatomljeni u kakofoniji moderne civilizacije, već iskreno dekonstruira svoju vlastitu perspektivu i njihovu promjenu.

To se možda najviše očituje u osjećaju nedovršenosti i ispreplitanju više slika u njezinim radovima: “Prije nego što krenem raditi na novom platnu nemam skicu što će na njega ići, pa samim time dolazi do čestog preslikavanja motiva. Zašto rad izgleda kao djelo u nastanku je zato što kadriram motive koje prikazujem, odnosno često ih postavljam u krivome kutu kako bih dala slobodu promatraču da vizualno dovrši moj rad kako ona / on to želi.”

“Što se tiče gradnje priče o Drugome, nedovršenost, odnosno kadriranost jest važna zato što određene priče ja ne znam do kraja, kao i mnogi drugi, kao i promatrači. Upravo time želim naglasiti moment stvarnosti i fikcije, između mene i drugih.”

U trećem dijelu ciklusa pod nazivom “Pravi prostor” dolazi do ispreplitanja motiva iz slikaričine svakodnevice s motivima iz ranijih serija, kao što su elementi flore i faune koji, prema autorici, predstavljaju svojevrsni pozdrav s tom temom. Navodeći pak ovu seriju slika kao najintimniju, Bando nas poziva u svoj životni prostor, stan u kojem stanuje sa svojim partnerom. Miješanje motiva iz starijih serija s novim elementima u ciklusu Bando nastavlja i u ciklusu radova na kojima trenutačno radi i koji će premijerno biti prikazani u galeriji Krinzinger u Beču od 29. siječnja do 24. ožujka, 2018.

Elementi u seriji “Pravi prostor” naizgled su i nespojivi egzistirajući na granici realističnog i imaginarnog u jedinstvenom prostoru za koji autorica navodi: “Ova se serija razrađuje zamjenjujući imaginarni krajolik mojim stvarnim životnim prostorom. U tom suptilnom balansiranju na granici realističnog i imaginarnog stvoren je novi vizualni svijet.”

Bando pritom pojašnjava: “Prije nego što krenete u promatranje slika, svakako vam je potrebno objašnjenje, jer vam se naizgled čini da se i ovdje događa priča o drugima. Međutim, upravo jer su drugi i bili neka vrsta fikcije do određenog trenutka, ovom serijom ih napuštam i počinjem se baviti svojom sadašnjošću i realnom situacijom koja me okružuje.”

Na izložbi će uz velika platna biti predstavljeni i manji formati, crteži u kojima se autorica bavi biljnim i životinjskim motivima koji izgledaju kao jedna vrsta vizualnog dnevničkog zapisa gdje stranice mogu funkcionirati i kao zasebne cjeline.

Jelena Tamindžija

Foto: Tjaša Kalkan

Izložba pod nazivom “Pravi prostor” kustosice Lee Vene bit će otvorena od 24. siječnja do 4. ožujka 2018. u Galeriji Dulčić Masle Pulitika, Umjetnička galerija Dubrovnik.

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...