Tulipanska groznica trese Pariz – Jeff Koons uznemirio estetske elite

Francusku trenutačno trese tulipanska groznica, tek nešto drugačija od one koja je u 17. stoljeću bacila niz nizozemskih špekulanata na prosjački štap. Godine 2015. tadašnja američka veleposlanica u Francuskoj, Jane Hartley, odlučila je u znak sjećanja na žrtve terorističkih napada u Parizu te godine, kao i u znak međunarodne suradnje, pokloniti francuskoj prijestolnici skulpturu. Budući da su svojom vojnom prisutnošću na Bliskom istoku međunarodni terorizam uvelike skrivili Amerikanci, i primjereno je da tu i tamo ostave neki spomenik po svojim provincijama u Europi. Autor skulpture je ni više ni manje nego Jeff Koons, umjetnik poznat po beskompromisnoj uporabi kiča u svojim ostvarenjima. Koonsove skulpture oponašaju porculanske figurice, neukusne suvenire ili sladunjave šarene balone reflektirajućih površina u različitim oblicima, a radio je i seriju eksplicitno seksualnih skulptura i fotografija na kojima su modeli bili on i njegova tadašnja supruga, inače porno glumica Ilona Staller, poznata kao Cicciolina. Dugo se sporilo gdje će se skulptura postaviti, dok se pariške vlasti nisu usuglasile da će mjesto za nju biti jedan travnjak pokraj Petit Palaisa, zgrade sagrađene  u 8. arrondissementu za svjetsku izložbu (Exposition Universelle), 1900., u kojoj je danas smješten muzej likovnih umjetnosti (Musée des beaux-arts de la ville de Paris).

Made in Heaven (1990. – 1991.)

Naravno, francuskoj kulturnoj eliti to sve nije bilo drago, pa je nekoliko kulturnih radnika (uključujući i bivšeg ministra kulture Francuske Republike Frédérica Mitterranda) u Libérationu početkom prošle godine objavilo protestno pismo u kojemu se zgraža i iščuđava nad cinizmom i bizarnosti ove skulpture zajedno sa supotpisnicima pisma, 25 intelektualca različitih struka. Ali, psi laju, a karavane prolaze. Da bi se smanjio pritisak tih umnika i da bi im se oduzeli argumenti, podizanje skulpture u potpunosti su financirali privatni donatori (a koštalo je oko 3 i pol milijuna eura) i – voilà – rekli bi Francuzi: Pariz je dobio javni spomenik Jeffa Koonsa, visok oko 12 i pol metara, koji je otkriven početkom ovog mjeseca.

Riječ je o golemoj, hiperrealističnoj ljudskoj ruci koja izranja iz postamenta i drži buket tulipana. Ti su tulipani vrlo vješto i zanimljivo stilizirani, a ruka je izrađena precizno, do najsitnije pore. Sam Koons izbjegava bilo kakve političke konotacije pri obrazlaganju značenja skulpture i pribjegava klišejiziranim apelima na suradnju i prijateljstvo, kao i blesavim tumačenjima ikonografije: kaže da je cvjetova 11, jer jedan nedostaje, kao u njegovu radu Zdjela s jajima iz 1994., gdje nedostatak jednoga od očekivanih 12 jaja iz pakiranja predstavlja prazninu koja mu je preostala nakon što je izgubio skrbništvo nad sinom. To je prilično glupo obrazloženje, jer, ako jaja dolaze u pakiranju po 12, to nije običaj za bukete cvijeća. Zato ćemo pustiti Koonsa da nesmetano uživa u svom novom uspjehu (jer djelo, konačno, ne pripada autoru, nego konzumentu) i okrenuti se samoj skulpturi.

Njezin spoj visoko realnoga (u izradi ruke) i estetiziranoga (u prikazu cvijeća) stvara dojam izrazite nelagode, posebice jer je tu riječ o predimenzioniranom dijelu ljudskoga tijela. Skulptura izgleda kao himera artizma i groteske, sentimentalnog pijeteta i milijarderskog cinizma, zavodljive koketnosti i neobuzdanog lakrdijaškog smijeha, geste i grimase (da parafraziram Marinkovića).

Jeff Koons i njegov Zec iz 1986. prodan u svibnju 2019. za 91.1 milijun dolara u aukcijskoj kući Christie’s čime je postignuta rekordna cijena jednog umjetničkog djela živućeg umjetnika.

U liberalnom i hiperosjetljivom New Yorkeru kolumnistica Lauren Collins primjećuje kako je neprimjereno za memorijal žrtvama terorističkog napada podignuti skulpturu koja predstavlja odsječeni ljudski ud. No, nisu li još bizarniji oni nacrtani odrezani udovi koje si ljudi svakodnevno šalju preko mobitela, u vidu sličice „thumbs up“ u porukama? Privatna vulgarnost ovdje je uvećana i zato je nekome zasmetala. To je bijes nakaze koja vidi svoj odraz u ogledalu, da sada parafraziram Wildeov aforizam iz Slike Doriana Graya.

Uz taj je bijes povezana i nelagoda koju izaziva ova skulptura, baš kao i sve Koonsove skulpture. Ona nije remek-djelo umjetnosti, barem ne u klasičnom smislu te riječi, koji podrazumijeva buđenje nekih uzvišenih osjećaja. Ali, ona je vrhunska javna skulptura našeg vremena. Za standardnu komemorativnu skulpturu i Amerikanci i Francuzi mogli su angažirati doslovce bilo kojeg kipara. No za izvanserijsku skulpturu, trebalo je angažirati Koonsa. Njegov Buket tulipana (kako se spomenik zove) govori nam baš o groteski suvremenog svijeta.

On govori o tome kako američka ambasadorica plače za žrtvama terorizma u Europi, dok njezina vlada sustavnim bliskoistočnim pokoljima osigurava stalan priljev novih terorista, koji su toj istoj vladi izrazito potrebni zbog održavanja stalnog rata i golemih profita koji iz njega izvlači vojna industrija, s kojom je, opet, ta ista vlada u uspješnoj suradnji već desetljećima. O tome kako se tobožnji intelektualci i čeda modernizma konsterniraju nad radom čovjeka koji je modernističke postavke o liberalizaciji umjetnosti i umjetničkog čina doveo do njihove krajnje konsekvencije – do liberalizacije motiva i posezanja za njim u ono što svi školovani estetičari smatraju neukusnim. O tome kako svaka tragedija postaje spektakl i emotivna masturbacija koju potiču mediji. O tome, na koncu, kako je sve danas prazno, blještavo i lagano, kao i baloni koje oponašaju oblici Jeffa Koonsa, tog uistinu sjajnog umjetnika koji u svom opusu savršeno zrcali vrijeme u kojemu živimo.

Feđa Gavrilović

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More