“Slobodan sam jedino dok stvaram”: Jakov Tabula osvaja scenu – iako to uopće ne želi
Hobi kojeg je uz internet i talent pretvorio u posao Jakova je doveo do suradnje s glazbenim uzorom i popularnosti na društvenim mrežama. Ipak, domaća umjetnička scena ga ne zanima previše, prvenstveno jer se - ne smatra umjetnikom.
Nakon trogodišnje pripreme, “brušenja zanata” i stjecanja korisnih iskustava, vizualni umjetnik Jakov Tabula napokon je pripremio prvu “pravu” izložbu radova koji su u virtualnom svijetu već stekli respektabilnu sljedbu i mladog šibenskog grafičara učinili pravom zvijezdom društvenih mreža. Svoju mračnu i pomaknutu viziju svijeta predstavit će 6. rujna u Sarajevu na konferenciji Balkan Advanced Music, međunarodnom okupljalištu profesionalaca iz kreativnih industrija i tako nastaviti uzlaznu putanju vođenu instinktom, potrebom za stvaranjem i, otkriva nam u razgovoru, zadovoljstvom koje mu donosi vlastiti rad.
“Mi ljudi imamo moć, moć kreiranja i mijenjanja naše realnosti kroz umjetnost i dizajn. Od malena osjećam taj poriv za stvaranjem i jednostavno ga ne mogu ignorirati (probao sam, nije išlo). Iskreno, osjećam se živim i slobodnim jedino dok stvaram. Osobna satisfakcija, ostavljanje traga na svijetu i uveseljavanje drugih, mislim da su to pokretači. Inspiraciju nalazim svugdje oko sebe, u drugim umjetnostima i ljudima”, kaže nam mladi umjetnik. Činjenica da nije formalno školovan za grafičara u početku mu je, priznaje, bila prepreka – pokazat će vrijeme, samo u njegovoj glavi.
“Iz prve sam se osjećao kao uljez jer nisam završio fakultet, međutim, kroz rad upoznajem uspješne profesionalce koji su također samouki, tako da je taj osjećao vrlo brzo nestao. Mislim da ako nešto dovoljno jako želiš, to možeš i ostvariti, potrebne su volja i disciplina. Dobro je ići na fakultet, al uzalud ti je da ih završiš deset ako nemaš stil i viziju. Nešto što će te izdvojiti iz mase”, otkriva i priznaje da samokritičnost, za razliku od početne nesigurnosti, ipak nije nestala.
Što je za tebe umjetnost?
– Sloboda.
“Imponiralo mi je kada sam prošle godine dobio poziv od Algebre Zadar da držim predavanja, međutim, svjestan sam svoje nedovoljne razine iskustva i, kako želim pružiti ljudima koji plaćaju tu školu nešto više od čitanja skripti, taj poziv sam odbio”, kaže Jakov. Nešto je odbio, ali je puno više toga rado odradio, a u plejadi suradnji kao najdražu izdvaja dizajn LP albuma za japansku house legendu Shinichira Yokotu.
Za sve su, kaže, “krive” društvene mreže, platforma koja je u kulturno devastirajućoj pandemiji dodatno procvala. “Prvenstveno, da nema društvenih mreža, sumnjam da bi itko čuo za mene, tako da sam zahvalan jako na njima. Dolaskom pandemije što se tiče pratitelja i pregleda objava se ništa nije promijenilo. Svakom novom objavom ilustracije ih dođe nekolicina, ja sretan. Mi koji radimo od kuće smo izolirani i bez epidemije (smijeh). Mojoj flegmatičnoj osobnosti i malo mračnijim ilustracijama pandemija nije uspjela nametnuti neke velike promjene što se tiče pogleda na svijet i estetike. Jedino što me zabrinulo je nagli pad klijenata i otkazivanje već dogovorenih projekata za ljeto koji su financijski bili teški”, priznaje Jakov.
Sve je remiks remiksa
I njegov prepoznatljivi stil na neki je način posljedica digitalizacije – prvi radovi bili su crteži. “Ovaj stil je bio prisutan još dok sam crtao na papiru, a nakon odluke da prijeđem u digitalne prostore bilo je pitanje kako to pretočiti u program pomoću miša i tipkovnice. Onda sam otkrio taj čuveni pen tool alat u Adobe Illustratoru i ostalo je povijest. Sretan sam što tada nisam imao tablet jer mislim da estetika inače ne bi bila ovakva. Taj alat u kombinaciji s blend toolom postaje sve popularniji, tako da se u zadnje vrijeme mogu naći razni tutorijali na internetu. Sve je remiks remiksa, htjeli mi to ili ne”, kaže Jakov.
Što planiraš?
– Prestati pušiti cigarete.
“Bitno mi je da rad dobro estetski izgleda. Ne razmišljam dok crtam, to je za mene trenutak meditacije i opuštanja, nekad objavim rad, nekad ne. Hvala svima na konstantnoj podršci od koje dobivam veliku energiju”, poručuje, a na vječno pitanje kako je biti mladi umjetnik u Hrvatskoj odgovara iznenađujuće iskreno – i drukčije. “Penetriranje na hrvatsku scenu me trenutno apsolutno ne zanima, radim svoju stvar i ne pratim ostale, ako me netko prepozna – super, ali od sebe neću forsirati velikog umjetnika… Jer to nisam”, zaključuje.