Ako je itko živio i radio “Izvan okvira”, bili su to protagonisti legendarne Noćne more Željka Malnara, ujedno i zvijezde nove izložbe fotografa i umjetnika Ivana Mihaljevića, čija će izložba u Fotogaleriji Dubrava biti otvorena u ponedjeljak, 22. veljače.
Inače, riječ je o mladom zagrebačkom umjetniku čiji je prvi kratki film “Donne” prikazan je na filmskom festivalu u gradu Firozabad u Indiji, na prestižnom azijskom festivalu Women of the World 2020 Film Festival, film “Imagine”, prema poznatoj pjesmi Johna Lennona, dobio je pohvalu Palestinskog filmskog saveza za promicanje ljudskih prava. Kratki igrani film “Brundina“, psihološki triler, temeljen na problemima nastalima tijekom izolacije u pandemiji korona virusa, uvršten je u službeni program festivala Kathmandu World Film Festival u Indoneziji.
Predgovor izložbi “Izvan okvira” napisala je Iva Körbler, a prenosimo ga u cijelosti
Već smo duže svjesni kako živimo u vremenu izvrnutih vrijednosti, uloga, značenja, poruka i vrlo složene stvarnosti. Željko Malnar pružio nam je uvid u tu iscerenu i iščašenu stvarnost sa svojom reality društveno-političkom show-emisijom “Noćna mora“, s kasnijim nastavkom u “Nemogućoj eMisiji“. Pa iako smo možda mislili kako poznajemo sva lica životopisnih protagonista tih emisija, fotograf i videoumjetnik Ivan Mihaljević u seriji portretnih studija donosi nove i drugačije izražajne portrete Jarana, Cro Roma, Remza, Lakyja, Cezara i Anđe, likova s margine društva, u potpunosti ‘izvan okvira’.
Oni mogu i smiju na sebe preuzeti sve uloge, od obespravljenog građanina, socijalnog slučaja, dvorske lude, oštrih kritičara društvenih anomalija… pokazujući kroz mnoštvo svojih lica apsurd današnjeg društveno-gospodarsko-političkog perioda. Nadvisujući u paleti svojih uloga i tipova profesionalne glumce, ti su ljudi zahvaljujući mogućnostima koje je u njima prepoznao Željko Malnar predstavili novi oblik realityja koji u sebi uključuje nasljeđe europskog kabareta, vodvilja, političke satire, groteske, mogli bismo čak reći koncepta braće Marx za puk, kao i istinski oživljenih likova iz Alana Forda.
Upravo to u seriji foto-portreta tako naturalistički, a opet estetski i kompozicijski visoko stilizirano prikazuje Ivan Mihaljević. U pomno osmišljenim i uhvaćenim izrazima licâ na fotografijama, uz izvrsno postavljeno svjetlo, prepoznat ćemo daleku poveznicu s fizionomijskim studijama Johanna Kaspara Lavatera i kipara Franza Xavera Messerschmidta, ali i slikara Francisca de Goye ili Jamesa Ensora, koji su u drugom vremenu i drugim tehnikama jednako pomno studirali izraze lica i mimiku, ne samo radi proučavanja karaktera i tipova ličnosti, već i dokumentiranja psihičkih pomaka.
No, fotograf u svojim portretima navedenih protagonista uspijeva kombinirati dokumentaristički i portretni, izražajni element fotografskog pristupa, uz – na neki čudan način – istovremeno dostojanstven, topao i ljudski rakurs. Ukazujući kako oni žive paralelne živote, uronjene u djelomice grotesknu, a djelomice zasluženu popularnost i slavu, dok ih socijalna kategorija u pravilu još uvijek čvrsto ‘drži’ uz tešku egzistencijalnu svakodnevicu, Ivan Mihaljević sa svojim foto-portretima jasno šalje poruku kako se ‘pet minuta slave’ pretvorilo u zapaženu psihosocijalnu studiju iz koje možemo mnogo toga metaforički zaključiti o našem društvu – ali i medijima.