prvo slovo kulture

Top 6 izložbi koje su na arteistu žarile i palile u 2017. godini

Top liste za kraj godine su postale popularne gotovo kao kvizovi na arteistu. Zašto ne i jedna posvećena izložbama?

Kakva je ovo top lista, je li riječ o listi najboljih izložbi u Hrvatskoj u 2017?

-Nije, ali sadrži izložbe koje ste trebali vidjeti u prošloj godini.

Dakle, ovo je top lista izložbi o kojima svakako treba ponešto znati?

-Tako je. Možete se iskupiti tako da barem pročitate o njima ako ih već niste uspjeli vidjeti.

Je li ovo top lista izložbi koje su se mogle pogledati u Zagrebu?

-Nije, od 6 izabranih 3 se nisu održale u Zagrebu. Arteist će u 2018. kao hobotnica pokušati dohvatiti što više izložbi iz najrazličitijih gradova u Hrvatskoj kako bi one, barem u obliku kritika postale dostupne čitateljima arteista kojih ima u svakom kutu Lijepe Naše.

Je li riječ o velikim izložbama koje posjećuje veliki broj posjetitelja?

-Od šest izabranih pet ih se održalo u manjim galerijama, a samo jedna je velika međunarodna izložba. Arteist najčešće piše o izložbama koje mainstream mediji u kulturi ne doživljavaju.

Zabavite se i ponešto naučite. Bit ćete nam zahvalni.

6. Gordana Bakić, Galerija SC

Gordana Bakić umjetnica je transformativnih procesa, a djela su joj kontinuirani, otvoreni postupci u kojima naslućujemo njezine arhivističke porive. U svom radnom okruženju autorica uvijek ima veliku količinu vizualnih materijala koji čine njezin atelijer svojevrsnom wunderkammer-om. Iz tog kabineta čuda izlaze protočna djela koja su konstantno nedovršena i kao takva sklona obnavljanju…”

5. Mak Melcher, Radnička galerija, Zagreb

“…Glina koju Mak Melcher aplicira na jutu fascinantno se troši i osipa. Kad stojimo pred njegovim djelom suočeni smo većinom s nekom vrstom prostorne instalacije koja ponekad naginje slikarstvu, a ponekad kiparstvu. Dimenzije tih instalacija su ogromne, a njihova krhkost je u sukobu i s dimenzijama i s prividnom čvrstoćom materije. Vrijeme mu istodobno škodi i čini dobro. Melcherova umjetnost je začudna jer je on tako ludo udubljen u nešto što je tako nestalno i što se doslovno rasipa i tako nestaje…”

4.Mitar Matić, Galerija Juraj Klović, Rijeka

Mitar Matić jedan je od zanimljivijih riječkih slikara. Svi su njegovi ciklusi do sada motivski aludirali na stanja naziranja i nedefiniranosti, čija potpuna spoznaja izmiče racionalnom umu: slikao je brodove koji se udaljuju, spavače, ili neobične mediteranske kućice u noći. Njegove likovne konstrukcije uvijek je pratila zanimljiva i inovativna tehnika, inzistiranje na slojevitosti gradnje prizora, bilo da se radi o kontroliranom špricanju boje unutar kontura, ili doslovnom stavljanju transparentnih ploha sa crtežom ispred slike…”

3.Ivo Šebalj, Opatija, Slavonski Brod, Pakrac, Osijek

“…Slikar koji je tako radikalno živio slikarstvo, slikajući svakodnevno po 8 sati (uz rad u očevoj firmi koju je naslijedio nakon smrti oca) i koji nikada nije slikao sliku već je neprestano gradio svoj opus, radeći ponekad i na pedeset platna istovremeno ostavio je iza sebe više od 1000 slika i desetak tisuća crteža koji zaslužuju obilaziti hrvatske, a potom, nadamo se i europske gradove…”

2.Ivan Fijolić, Galerija Greta, Zagreb

Ivan Fijolić nije zatvoren u hermetični svijet neprobojne teorije koju razumiju samo posebno educirani i posebno nadareni. Ništa na njemu ni ne odaje da je šašavi umjetnik koji se drznuo Jovankinu glavu nasaditi na svoju repliku Augustinčićeva Tita. Kaže da ga nadahnjuje život i pita se što bi doli tog života i moglo interesirati umjetnika. Nema svoju bjelokosnu kulu iz koje promatra svijet…”

“Ja sam uvijek u ekstremima. Nekad sam samom sebi ‘malo fantastičan’, a nekad dno dna.

1.Ahmet Ertuğ, Umjetnička galerija Dubrovnik

“Za izložbu u Dubrovniku, kojom se po prvi put predstavlja hrvatskoj publici, suvremeni turski fotograf izabrano je 20 fotografija velikih formata reprezentativnih interijera građevina snimljenih u Italiji i Dubrovniku. Ertuğ je sa svojim timom došao u Dubrovnik krajem rujna na poziv Umjetničke galerije Dubrovnik kako bi šest dana, snimajući u ranim jutarnjim satima uspio izbjeći turističke gužve i uhvatiti prazne i skrivene prostore Grada…Gledajući ga kako fotografira s prebačenim crnim plaštem preko glave, snimajući fotografiju kroz tzv. „ground glass“, stječe se osjećaj da on uistinu stvara nešto čudesno.”

Anita Ruso

 

 

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...