Nadahnjujući, namjerni imbecilizam u Muzeju suvremene umjetnosti

william anthonyHa, ha, ha, ha! Što mi je, zašto se već skoro punih petnaest minuta smijem?

Ma, to me nasmijavaju crteži Williama Anthonya… Evo, upravo se vraćam s otvorenja njegove izložbe “Savršene nesavršenosti“ u Muzeju suvremene umjetnosti. Svratio sam u kafić s besplatnim internetom da nabrzinu ispalim tekst o toj izložbi, nadahnut sam, ne želim izgubiti ovaj dobar osjećaj, moram sastavit tekst dok me pere ta vibra s izložbe, jer poslije bih se mogao ohladiti i tekst bi možda ispao hladan, monoton kao da ga pišem za prilog u Vijestima iz kulture.

Što me privuklo Anthonyevim crtežima, pogotovo kad se ima u vidu da ne podnosim likovnost i da izložbe idem popratiti preko teškog kurca, samo zato što je ljeto i što sam ostao jedini novinar kulture u Zagrebu? Pa, privuklo me to što sam i sam nekada slično crtao po poleđini udžbenika iz povijesti, crtao sam borbe partizana i fašista na najkretenskiji mogući način, vojnicima bih umjeto glave nacrtao obične krugove i na njima trokustaste kape sa zvijezdom ako su bili partizani.

Riknuo sam od smijeha kad sam vidio da je Anthony nacrtao slično tako i velike svjetske bitke poput iskrcavanja na Normandiju. Ti vojnici su toliko imbecilno nacrtani da počneš krepavat od smijeha. Njihovo pucanje, ispaljivanje iz bazuka, borba prsa u prsa toliko je imbecilno nacrtana da to proizvede na kraju jeben dojam, osjetiš da se tu zapravo krije i nešto jako subverzivno, prije svega antiratno. Sva sreća da sam uspio uzet katalog, pa ću i doma moći gledat te crteže, ima pun kurac tih nekih sitnih, smiješnih detalja. I naslovi crteža su mi jebeni… Totalno pristaju uz crteže i isto prizivaju namjerni imbecilizam: „Povratak Švaba“, „Udarac glavom“, „Akcija sa stabla“, „Lansiranje lugera“.

Te ratne teme su na jednom zidu, a na suprotnom su pak sprdačine na velika djela svjetske umjetnosti, od Picassa do Matissea. Tu isto ima jebenih fora, posprdnih aluzija na pojedine velike umjetnike, nisam sve te aluzije ni pohvatao jer za neke treba biti malo više upućen u slikarstvo, ali sam si ih zapisao, pa ću ih kad završim tekst pokušat odgonetnut putem interneta. Dakle, nešto ću i naučiti, što je dodatna čar ove izložbe, nabrije da se vratiš nekim umjetnicima, djelima iz povijesti umjetnosti.

A, puno mi se toga oko stila ovih crteža razjasnilo kad nam se na otvorenju izravno obratio Williamu Anthony, brkatom starčiću u svijetlozelenom sakou sa šiltericom na glavi. Djelovao mi je kao neki miroljubiviji stric čuvenog gonzo novinara Huntera Thompsona. Na engleskom je otprilike rekao ovo:

– Nekad sam studentima u edukativne svrhe predočavao slikarske pogreške. Onda sam toliko na to odvalio, toliko me to ponijelo da sam sredinom šezdesetih počeo slikat samo na taj pogrešan način, napravio sam od toga svoj stil.

Nešto slično kao moj redakcijski kolega Pavle Svirac u književnosti, pomislio sam pažljivo slušajući Anthonya.

I što je najbolje, Anthony me potaknuo da se ponovo iz hobija počnem baviti slikarstvom, bez da plaćam tečajeve na Rokovom perivoju. Crtat ću ponovo kao nekad na poleđini udžbenika povijesti. Napravit ću na taj način seriju crteža iz Domovinskog rata. I ponuditi to Feđi Gavriloviću za idući Salon mladih. Kako će Stipan Tadić biti ljubomoran što se on toga nije sjetio… Počupat će si bradu od muke. Vjerojatno ću izazvat i dosta kontoverzi. Jebena ideja! Uostalo, kako su se slikari petljali u književnost, zašto se i mi pisci i novinari ne bi petljali u likovnost. Na primjer oni Vaništini kratki, infantilni zapisi nalik sastavcima o proljeću u trećem osnovne… Sastavio je od takvih kratkih zapisa čitavu knjigu. Tako ću i ja od svojih crteža o Domovinskom ratu napravit čitavu izložbu… Pa da, mogao bih si srediti izložbu u Greti. I onda bi kao na primjer Momo Kapor bio pisac i slikar. Kad bi mi dokurčila književnost, slikao bih. I obrnuto.

Hvala ti, Williame Anthony, uljepšao si mi ovaj isprazan dan u ljetnom Zagrebu.

Željko Špoljar

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More