Ivin izbor: U epizodi kako sam plesao s Lepom Brenom

Ivo SanaderKrenimo od etike. Uvijek je pitanje pro et contra.
I doista. Što ex prvi čovjek države, danas osumnjičenik, radi pred kamerama najgledanijeg i respektabilnog talk showa hrvatskog javnog teve servisa?

Usred sudskog procesa za dokazivanje financijskih malverzacija iza leđa četiri i nešto milijuna od tadašnje mu pastve. Pere krivnju? Ne bi se reklo jer nije mu dozvoljeno komentirati aktualni postupak u tijeku. Je li istovremeno podvalio i plasirao koju posredno, za primozak? Naravno, samo glup čovjek ne bi, a Sanader je daleko od gluposti i još dalje od političke taštine.

Uvjeren u svoju nevinost čovjek bi s manje pozicije tražio sve moguće načine za dokazivanje svoje nevinosti čiju mu presumpciju garantira i crno bijelo zakonsko. To što ga praksa nerijetko zaobilazi pitanje je drugih principa vladanja i kratica u rukama izvršne vlasti. Koliko god masa bila ogorčena i tražila glavu na panj sve dok sutkinja Ivana Čalić ne grune batićem po drvenom podestu i odluči što je odvagnuto, šjor dotur je nevin. Ne-vin. Nema dokazane krivice ma koliko se indiciralo i aludiralo. Stoga, što bi točno trebalo biti kontroverzno ili opravdano za negodovanje onima koji su guknuli kontra gosta.

S druge strane, bitka za gledanost s privatnim konkurentima Novom TV i RTL-om. Pri javnoj televiziji ne bi smjela biti u baznim argumentima za opravdanja atraktivnosti gosta obzirom da im kvaliteta programa ovisi o nametnutoj pretplati a ne slobodi gledateljskog izbora, stoga ni ne ovise o dobrim, boljim, lošijim rezultatima gledanosti. Ali pitanje je prestiža. Come on. Gledanost je majka svih argumenata. Je li to Acin, Ivin ili nekoga trećeg izbor? Ili je Larin?

Predstavnička demokracija? Da, svakako. Dokle ima predstavnika za predstavljanje.

Jednako je shvatljivo i logično posluhnuti glas nezadovoljnih. Stipe Mesić ga je uoči ovog intervjua usporedio s Paravinjom, hoćemo li i njemu dati priliku da javno govori? Nije baš ista situacija. Paravinja je, prije nego li smo čuli za njega, bio anoniman čovjek, Sanader nam je bio premijer. Ali, kad je iznenada dao svoju ostavku Ivo Sanader bio je dužan svima nama objašnjenje. Nikada ga nije dao.

Barber In Dubai

O čemu se onda pričalo ako se o sumnji na lopovluk nije smjelo?
Prisjetimo li se zadnjeg gostovanja sijedog dotura kod Stankovića. Aco je minus pet godina još uvijek bio pitbull taktičar. A Ivo naš svagdašnji je tada je bio daleko više paun poza nego danas. Između ostalih pokušaja slamanja istaknutog garda sugovornika i krkanja rogovima dva zamišljena alfa mužjaka, jedno od prošvercanih pitanja bilo je parafrazirano “Jeste li Vi gay, gospodine Sanader, predsjedniče Vlade RH?”.

Obzirom na tada učestale kuloarske priče i klasična rvacka rekla kazala prokazivanja prstom na gosta emisije. Ivo se galantno opozvao u toj jednospolnoj funkciji i odbacio aluzije s indignacijom, čak detektirajući kako je šaka desnica HDZeta bila odgovornom za optužbe.

Današnji Stanković je više nego dobar domaćin. Povremeno kurtoazan. Spreman se ne doživjeti preozbiljno, svjestan koliko je halabuke prednajava Sanaderova gostovanja izazvala. Ali ne napada, ne inzistira. A Ivo je je je…stamen, podsjeća na onog drčnog, nedvojbenog, visoko odmetnutog, uzdignute brade. Dotaklo se svega, od satova, Jadranke, Šeksa, Thompsona. Kad Ivo kaže NE na pitanje je li dirao Thompsona isplaćivao ili angažirao na kampanje, Stankoviću je to dosta. Ne ide dalje. Ali ga onda drka po totalno nebitnom – životnim navikama, izostanku sata na ruci, imovini koja je predmet suda.

I onda se događa povijest, peoplemetri će reći je li potučen rekord rekorda Lepe Brene kada je ukazanjem u istom studiju, možda drugoj fotelji, privukla 1 200 000 Hrvata, Rvatna, Levatica i inog življa od Umaga do Dubrovnika Varaždina do Vukovara i širom.

Ali to je manje bitno. Jer nakon gostovanja ex frčkavog Keruma iz Kerumdoba i Kerumgrada, danas je ex napuhani paun pokazao svu svoju negdašnju čar.

Zaplesao je paradno, raširio nekoć puno raskošnije perje, ovitlao oko Lepe Brene. I izborio se. Za što točno, mislim da nikome zapravo nije ni bitno.

Anđelo Jurkas

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More