prvo slovo kulture

Arhitekt i slikar Ivica Plavec izlaže materične poliptihe u Greti

“Nisam Fontana, nisam to radio namjerno” govori mi Ivica Plavec dok se radoznalo približavam platnu koje na sebi ima nekoliko pukotina. Referira se dakako na Lucia Fontanu koji je poznat po rezanju svojih slika.  “Platno je samo pucalo dok sam radio” nastavlja objašnjavati ovaj arhitekt i slikar čija je izložba otvorena u kultnoj Greti na Ilici u ponedjeljak, 4.12. Njegova platna zovu na dodir prema svojim puknućima. Premda ne odaju odmah opterećenost bojom, itekako su materična. Arhitektonsku crtu pročišćenog promišljanja otkrivaju upravo fino naneseni slojevi boje koju Plavec nije taložio u nervoznim, već u gotovo projektiranim nanosima. Na izložbi su prikazana dva velika poliptiha koje je slikar složio i pričvrstio kada je završio svako pojedino platno. Ostali su radovi izloženi kao samostalne slike.

Kustos izložbe, Feđa Gavrilović u predgovoru kataloga ističe kako Ivica Plavec “svoje zgrade projektira poput organizama koji se obraćaju svim osjetilima i koji čovjeka uvlače u sebe dok svoje slike osmišljava kao strukture koje nisu puka dekoracija na zidu, nego vrlo ekspresivna umjetnička djela”.

Bjelina koja dominira na neki način obmanjuje oko jer je samo površinska. Ona skriva ispod sebe raznolike oblike uglavnom ružičastih i žutih tonova koji izviru kao sjene na izgrebanu i djelomično poderanu površinu. Ti oblici ponegdje su izgeometrizirani, a ponegdje su svedeni na ravne linije koje se perspektivno skraćuju pa podsjećaju na skice nekih projekata. Premda su Plavecove slike kao gruba koža ispucala od zime, one ipak ne izazivaju osjećaj agresivne nelagode. Dapače, svijetle nijanse ublažavaju gruboću platna utišavajući njihovu buntovnosti koja najglasnije progovara kada se promatrač približi platnu, Ispucala boja priziva hrapavost neobrađene površine drva.

Gavrilović posebno naglašava kako Ivica Plavec unatoč svojem arhitektonskom iskustvu nije upao u zamku shvaćanja slika ili skulptura u interijeru kao puke dekoracije koja kontrastira projektiranoj cjelini ili se u nju skladno uklapa pa joj se tako dokida spoznajna komponenta koja je od presudne važnosti za umjetnost. Za izložene slike kaže da su samo nastavak Plavecovih zgrada.

“One žive i dišu, mijenjajući poput prirode svoj ritam od tonom ujednačenog tinjanja raznolikih elemenata na površini, do naglih prekida u rezovima boje i platna.”

Anita Ruso

*Izložbu “Znak i razlog” Ivice Plaveca možete pogledati do subote, 9.12. u Galeriji Greta, Ilica 92.

Komentiraj ovaj tekst!

Primajte teme iz kulture
u vaš inbox

Prijavite se za primanje arteistovog newslettera i jednom tjedno ćete dobiti najzanimljivije teme iz kulture.

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...