Antolčićev crtački nerv ne posustaje, pa 90 mu je godina tek

Svestrani likovni umjetnik Ivica Antolčić (Komarevo, 15. svibnja 1928.), po školovanju akademski kipar, po bogatom iskustvu ilustrator, slikar, grafičar, oblikovatelj plakata, medaljer, bez pretjerivanja je – legendarna ličnost. Prepoznatljiv je podjednako po opusu, kao i po toplini, zaraznoj radosti, dobroti i nepresušnom oduševljenju za ljude koji ga okružuju i za život, u svim njegovim aspektima.

Sve prijatelje, poznanike i kolege koji ga poznaju počastio je bezbroj puta Kraševim čokoladicama, „Torticama“ (prije deset godina netko je čak izračunao da je u svojim susretima podijelio između 60 000 i 100 000 tih slastica!), a hrvatsku likovnu umjetnost darovao je apartnim stvaralaštvom, koje je posebno vezano uz izdavaštvo i kazalište.

Naime, ilustrirao je oko 350 knjiga, a desetljećima je odgajao generacije najmlađih kroz ilustracije objavljene u časopisima Smib, Modra Lasta i RadostOd 1956. do 1991. godine djelovao je kao slikar maski, scenski kipar i scenograf u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Autor je i svečanoga zastora Priče iz davnine za Kazalište lutaka u Zagrebu. Načinio je rješenja za oko 130 plakata, uglavnom kazališnih. Arhaični (u nimalo pejorativnom značenju) rukopis izvrsno odgovara tradicionalnijem književnom izričaju, no uvijek je donosio pomake i varijacije (primjerice kolorističke) i tako je u svakom desetljeću, bez obzira na prevladavajuće trendove, nudio dovoljno svježine i relevantnosti zbog koje je Antolčić čak pet puta primio Nagradu „Grigor Vitez“, a tri puta Nagradu „Ivana Brlić-Mažuranić“ za najuspješnije ilustratorsko ostvarenje.

Devedeseti rođendan ovog omiljenog umjetnika proslavljen je tiskanjem grafičke mape pod naslovom Komarevo, koja sadrži 16 grafičkih listova crno-bijeloga sitotiska, s motivima vezanim za rodno mjesto umjetnika, nastalim od 1965. do 2014. godine. Izdavač mape, otisnute u 14 primjeraka u radionici Sitotisak MM Miroslava Malekinušića u Petrinji, je likovni publicist Boris Vrga, koji je Antolčiću posvetio dvije monografije. Projekt je promoviran 23. svibnja u zagrebačkoj Knjižnici Marije Jurić Zagorke.

U mapi su dakle sakupljeni crteži preneseni u grafički medij, na kojima autor prikazuje svoju prepoznatljivu motiviku formiranu na specifičnoj inspiraciji rodnim pokupskim krajem. Ponajprije to su muškarac i žena obilježeni etnografskim značajkama ali i u životnim nazorima, potom pokupska drvena korablja, životinje, drveće, šiblje od kojega se od pamtivijeka pletu košare i drugi predmeti. Ivica Antolčić ishodio je osobnu poetiku i bremenitu vizualnu simboliku u kojoj je čovjek nerazdruživo povezan s prirodom i svijetom kojemu pripada, onim detaljno opisanim lokalnim i univerzalnim.

Antolčićeve kompozicije čini mnoštva detalja koji se postupno otkrivaju promatraču i tako ga uvode u fantastični autorov imaginarij. Boris Vrga u predgovoru mape napominje: „Realizirani drvcem ili kistom umočenim u crninu tuša, čvrstim, cjelovitim i oblim linijama koje određuju oblike i naglašavaju volumen te blagim sjenčanjem koja definiraju tvarnost, Antolčićevi crteži nerijetko strukturno i ritmički oponašaju oblike sačinjene od drveta ili prepletenih šiba u koje su upleteni ljudi, korablje i stogovi, okućne životinje, oruđa, etnografski i drugi predmeti iz ruralnog ambijenta. Zahvaljujući svojoj zanatskoj virtuoznosti, živom ritmičkom kretanju i temperamentnom pleternom duktusu, isti ni otiskivanjem i prenošenjem u medij serigrafije ne gube ništa od svoje izražajnosti i plastičnosti, sugestivnosti i poetičnosti.“

Odabrani motivi potvrđuju, među ostalim, i razlog njegove uspješnosti kao ilustratora za djecu. Antolčić ima sposobnost da sačuva i oživotvori memoriju na djetinjstvo, na običaje i vrijednosti s kojima je živio, prenoseći ih na list papira bez trunke infantilnoga podilaženja, kojim medij dječje ilustracije ponekad obiluje.

Kao i u slučaju drugih umjetnika koji su ovladali više medija i kod Ivice Antolčića je zamjetno prenošenje kiparskog iskustva koji se primjerice odražava u voluminoznom načinu konstruiranja Maškaranta, čovjeka sazdanoga od planjki. Scenografska praksa omogućila je vješto balansiranje i razumijevanje važnosti cjeline, kao i njezinih dijelova, te vično dinamiziranje i dramatiziranja protagonista koji njome dominiraju. Crtački nerv jednako je dojmljiv u gustim, horror vacui prepletima, kao i u posve pročišćenim arabeskama.

Ovaj grafičko-izdavački poduhvat lijep je hommage umjetniku i njegovom rodnom selu Komarevu koje ga je obilježilo životno i likovno. Svakako kompleksni opus Ivice Antolčića zaslužuje daljnje i trajno predstavljanje i tumačenje. Zaključit ćemo nadahnutim riječima Željka Sabola koje savršeno sažimlju bit i karakter njegova rukopisa – (on) „sjedinjuje izvorni znak i tradicijski simbol, modernu racionalnost postupka i pučko vjerovanje u nadnaravnu moć preobražavanja i maskiranja“. Ipak, ispod svake maske skriva se samo iskrena radoznalost i radost umjetničke kreacije.

Barbara Vujanović

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...