Međunarodno pijanističko natjecanje Ferrucio Busoni jedno je od najprestižnijih u svijetu, a jedan od stotinu odabranih je i mladi hrvatski pijanist Lovre Marušić, glazbenik impresivne biografije koji je nedavno, nakon puno godina provedenih u inozemstvu, postao asistent klavirskog odsjeka na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu. Nakon prve eliminacijske etape, održane sredinom studenog u bečkom salonu Steinwey and Sons, na redu su glasovi publike koji Lovri mogu pomoći da se plasira u finale natjecanja najavljenog za ljeto iduće godine u talijanskom Bolzanu.
Glas za Lovru Marušića na Međunarodnom pijanističkom natjecanju Ferrucio Busoni možete dati ovdje
“Glazba nikako nije natjecanje u tome tko će, banalno govoreći, biti brži ili bolji. Kako je govorio veliki mađarski kompozitor Béla Bartók – natjecanja su za konje, a ne muzičare. Međutim, danas, u vrijeme kada u Kini i Rusiji svako treće dijete svira klavir, konkurencija je postala nevjerojatno jaka i ima svoje visoke standarde. Stoga su danas natjecanja nažalost, jedini način kako da se napravi karijera u pravom smislu te riječi”, priča nam Lovre Marušić, mladi pijanist koji je kao tinejdžer “otkriven” i poslan u Centralnu muzičku školu pri državnom konzervatoriju P. I. Tchaikovsky u Moskvi, koju je i završio 2011. godine te na pozornicama diljem svijeta uspješno nastavio solističku karijeru.
“Moji prvi doticaji koji su me vezali uz glazbu su bili upravo zvuci klavira koje je proizvodila moja starija sestra, inače sjajna pijanistica i profesorica. Zato je klavir bio i najprirodniji izbor muzičkog izražavanja u nekom smislu. Moj otac je bio važna karika u odnosu s glazbom, od malih nogu me učio svemu što je vezano uz glazbu. A ključnu ulogu u mom muzičkom obrazovanju je odigrao pokojni direktor muzičke škole u Omišu Lovro pl. Matačić, Mihovil Popovac, koji me je upoznao s jednom od najboljih pijanistica na svijetu, Natalijom Trull. Ona me kao četrnaestogodišnjaka pozvala u Moskvu i tamo sam proveo pet godina”, kaže Lovre, inače vlasnik brojnih nagrada osvojenih u Parizu, Portu, Londonu, Novom Sadu i brojnim drugim gradovima.
Dodamo li svemu ovome da je i umjetnički direktor Ostinata, međunarodnog festivala komorne glazbe u Omišu, jasno je zašto je, po preporuci Rotary E-kluba Hrvatska, upravo osvojio stipendiju Zaklade Der Rotarier namijenjenu studentima srednje i istočne Europe za studij ili studentsku praksu u Njemačkoj i Austriji, a sve s ciljem promicanja međunarodnih odnosa, tolerancije, interkulturalnih susreta i ideje međusobnog razumijevanja. “Zahvalio bih se prije svega našoj divnoj i sjajnoj violončelistici Kajani Pačko, koja me predložila za ovu stipendiju. To me je sigurno rasteretilo u nekom smislu te dalo jednu financijsku potporu koja mi je omogućila da putujem neometano iz Zagreba u Weimar, gdje sam upisan na postdiplomski studij. Nadam se da ću imati čast jednom nastupiti za Rotary te tako izraziti veliku zahvalnost koju osjećam prema njima”, ističe Lovre.
Glazba nikako nije natjecanje u tome tko će, banalno govoreći, biti brži ili bolji. Kako je govorio veliki mađarski kompozitor Béla Bartók – natjecanja su za konje, a ne muzičare.
Nakon što je zahvaljujući svome klavirskom umijeću proputovao cijeli svijet, odlučio je, kaže, da je došlo vrijeme za pedagoški rad i pokušaj prenošenja iskustva onima koji tek dolaze. “Sretan sam što sam se nakon čitavog niza godina u inozemstvu vratio u Hrvatsku te imam priliku uživati u radu sa studentima. Uz sve svoje solističke ambicije, volio bih ostati na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu te razvijati pijanističku školu u Hrvatskoj”, priznaje i dodaje da za sve mlade muzičare bilo kakvih glazbenih preferencija ima isti važan savjet: “Citirat ću velikog pijanističkog pedagoga, pijanista Dmitrija Bashkirova – Prvo treba zavoljeti ono što stvarate, a to je muzika. U svakom slučaju, moj savjet mladim glazbenicima je da slijede svoju unutarnju intuiciju koja je, po mom mišljenju, jedini pravi životni putokaz”.