Kako je propao intervju s Baretom

Majke Vrijeme je da se kreneKiša već treći dan pljušti. Kakav savršen dan za otić napravit intervju s Baretom povodom njegovog novog albuma Djeca ponoći. Baretova pijarica dogovorila mi je u jedanaest prijepodne.

Majke sam slušao od svoje osamnaeste. Čak sam se, da bi se što više približio toj spici, pokušao nekoliko puta i jače izdrogirati. Najviše sam se saživio s pjesmom Krvarim od dosade. Zbog Bareta sam puštao podužu fudbalerku i sapunom zalizivao kosu unazad. Jebalo me što mi kosa nije crna kao njegova, nego sivkasta. Također sam si kod jednog starog đakovačkog postolara dao izraditi kaubojke da bi u njima što više nalikovao Baretu u spotu Mene ne zanima. Jebeno su me žuljale te kaubojke. Da ih razgazim, prehodao sam u njima od Đakova do Slavonskog Broda kao neki Šegrt Ishlapić.

Te iste kaubojke navukao sam sad za intervju s Baretom, dijelom kao hommage starim vremenima, ali više zbog toga jer mi one jedine neće promočiti na pljusku. Bio sam uzbuđen zbog tog intervjua, ali ni približno kao što bi u toj situaciji bio nekad kad sam se baš ložio na Majke. Da mi je tada netko rekao da ću ići kod Bareta u stan pravit s njim intervju, onesvijestio bih se od ushićenja. Sad mi je sve to bilo lagano i napor. Pogotovo zbog te usrane kišurine. Ali određena doza uzbuđenja ipak je bila tu. Kao da s pedeset ideš zakucat na vrata ženskoj u koju si bio zaljubljen u srednjoj, a ona ti otvori stara, sjebana, izmoždena mužem, djecom, općenito životom.

Zastao sam u tim svojim čizmama pred Dionom uz Baretovu zgradu u Šišićevoj. Razmišljao sam da uđem i kupim bocu votke. Da je donesem kod Bareta, pa da je pijemo dok razgovaramo. Možda da se baš fakat i urokamo ko zvjeri, navijemo do daske omiljene Baretove bluzere. Ali onda mi se to učinilo nekako naporno. Zadnja dva puta kad sam se u Jabuci prelio žestice čitav dan sam izbljuvavao žuč. Nešto mi se očito sjebalo u organizmu. Šta sad da se s Baretom nalijem u podne… Najgora su mi ta pijanstva po danu, pa se mrtav pijan vratim doma u sedam. Ne možeš ni otić spavat jer oko tebe još kola život. A tebe alkohol buba, želiš još akcije, ali ne možeš, prehitilo te, pa samo nemoćno buljiš u Horvatove. I onda takav mrtav pijan zaspeš već oko devet, da bi se suhog ždrijela probudio opet oko ponoći.

Odustao sam od kupnje votke. Koja je ionako po tim manjim dućanima preskupa. Popeo sam se u Baretov haustor. Na portafonu sam našao njegovo prezime. Kemijskom olovkom, velikim, nemarno nadrljanim slovima pisalo je najjednostavnije moguće: BARE. Tek sad me oprala neka trema. Bilo mi je nekako glupo zvonit mu kao poštar na portafon, tu mu se nešto imbecilno predstavljat kroz taj zvučnik. Pričekao sam oko deset minuta da neki stari izađe iz zgrade, otvori ta jebena zaključana vrata od haustora. Popeo sam se na prvi kat. Đonovi od kaubojki baš su nekako neugodno odzvanjali po socijalnim stepenicama te limenke u Šišićevoj. Osjećao sam se kao zadnji idiot zbog njih. Na pola stepenica sam zastao, izvadio iz džepa upotrijebljene maramice i slinom ih pokušao zaljepit za đonove samo da manje odzvanjaju. Dok sam u polumraku slinio te maramice, neka dva tinejdžera obrijanih glava su me ukebala. Spuštali su se s nekog od gornjih katova.

– Gle odurnog đankozu… Kako mu slina curi tu po stubištu… Tu bu onda pobacal i te sidaške maramice s kojima se briše… Moja stara mora čistit ta sranja iza tih odurnih đankija… Donosi nam doma bacile na rukama… Nije ni čudo kaj mi se pitbulica razbolila… Moral sam veterinaru dat pol plaće… Jebem ti mater odurnu đankijevsku – obrijanoglavi će drugom obrijanoglavom.

Stali su pored mene i gledali me ko zadnje govno.

– Kak te nije sram klošaru… Tu nam slinit po ulazu i onda bacat te zabaljene maramice po stubištu?

– Ma, nisam… Ja sam novinar. Ne slinim ja od nikakve droge…

– A kaj je onda ovo, jeboti pas mater? Meni prodaješ te svoje đanki spike? – obrijanoglavi je bijesno pokazao na upljuvane maramice koje sam položio na stepenice kako bi đonom zagazio na njih.

– I gle mu te čizme… Kaj si štalu u njima čistil? – u pomalo će šaljivom tonu drugi obrijanoglavi.

Ostavili su me bez teksta.

– Ajd pokupi to s poda! – podviknuo je ovaj prvi obrijanoglavi.

Sagnuo sam se, pokupio maramice sa stepenice, zagurao ih u džep promočene jakne. Krenuo sam van.

– A, slinu? Slinu bu moja stara morala brisat? Vadi novu maramicu i pobriši stepenicu! I ovu iznad nje! Vidim i na njoj neke kapljice! – opet je ovaj dreknuo naređivački.

Zagurao sam ruke u džepove.

– Nemam više novih maramica – muklo ću.

– A, kaj ti je ovo? – Napadno mi je iz džepa obrijanoglavi izvukao džepno , BIGZ-ovo izdanje Raždijeve Djece ponoći.

Kupio sam to davno na Hreliću i nosio Baretu na poklon.

– Čupaj iz tog stranice i pobriši s tim… S takvim papirom moja stara pere stakla dolje u haustoru… S tim ćeš još bolje obrisat – naredio mi je obrijanoglavi.

Bez riječi sam iščupao prve tri stranice. Zgužvao sam ih u šaci. Sagnuo sam se i tom gvaljom papira ribao stepenicu. Vjerojatno sam izgledao kao neko dijete ponoći koje u olujnoj noći pokorno riba vanjske kamene stube Drakulinog dvorca.

Nakon što sam izribao stepenice, obrijanoglavi ih je kaplarski revno pregledao svjetlom od ajfona.

– Okej je – odobrio je. – A sad se gubi doma kljucat!

Žurno sam se spustio dolje u prizemlje, izašao ponovo na kišu.

Dok sam u kaubojkama kuckao po asfaltu, grabeći prema tramvajskoj stanici, poluglasno sam pjevušio samo da se ne rasplačem: Hodam ulicama u tim crnim čizmama, gazim svoju sjenu kao trul list, a sa druge strane maše mi Isus Krist. I kaže: samo hodaj, Cigane, izdrži u svojoj mučnini.

Književna Groupie

KUPI GROUPIE ZA 69 KUNA! Naruči Književnu Groupie, kultnu knjigu Pavla Svirca, o kojemuu superlativima piše i The Guardian, i plati je po akcijskoj cijeni od 69 kuna. Komplet od oba nastavka, (na genijalnih i zabavnih 520 stranica), sad je dostupno za samo 139 kuna, a uz besplatnu ekspresnu dostavu poklanjamo i zgodni arteistov blokić. Naruči na info@arteist.hr!

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More