Filmski spektakl bez i jedne kapi krvi i vatrenog oružja

Inside Llewyn Davies
U glavi Llewyna Davisa (Inside Llewyn Davis), novi 105 minutni film braće Ethana i Joela Coena, nagrađen Grand Prixom na Festivalu u Cannesu 2013. možete pogledati u hrvatskim kinima. Film četverostrukih Oscarovaca, nažalost, ovogodišnji su Oscari gotovo zanemarili pa je nominiran u samo dvije kategorije i to za najbolju kameru i zvuk. Iako je, po svojoj kvaliteti, trebao dobiti više nominacije, sjajno snimateljsko umijeće Bruna Delbonnela, koje daje atmosferu cijelome filmu, teško je ne primijetiti.

Portretirajući ranu folk-scenu New Yorka 60ih godina, točnije veljaču 1961., s kratkim izletom u Chicago, braća Coen na platno donose svoje viđenje života pjevača Davea Van Ronka, čija ih je autobiografija inspirirala pri pisanju scenarija. Bez gotovo i jedne kapi krvi i vatrenog oružja, koju očekujemo u filmovima ovog tandema, Coeni su napravili film prepun suptilnog humora, začudnih likova i coenovske simbolike. Simbolike, koju svaki gledatelj može iščitati i interpretirati na sebi svojstven način. To i jest jedna od draži coenovske estetike. Prava je šteta promatrati ovaj film isključivo kroz prizmu američke folk-scene 60ih godina, a ne kao nastavak Coenovskih priča o ljudima koji ne mogu pronaći svoje mjesto u svijetu u kojem žive. Podsjetimo se samo njihovog Ozbiljnog čovjeka (A Serious Man) iz 2009. godine.

Llewyn Davis (Oscar Issac), polu Velšanin, polu Talijan, poput brojnih pjevača svoje generacije pokušava se probiti na folk-sceni, svirajući u klubu Gaslight. Čovjek je to čiji cijeli život, prožet pogrešnim odlukama i lošom srećom, stane u kutiju za gitaru i malu putnu torbu. Ako postoji lokva, Llewyn će u nju ugaziti. Postoji li mogućnost dobivanja dobrih tantijema, Llewyn će ih odbiti u zamjenu za jednokratnu isplatu honorara od 200 dolata. Kasnije će naravno požaliti jer je Jimova (Justin Timberlake) pjesma Please Mr. Kennedy doživjela veliki uspjeh. Da nije donio pogrešnu odluku, mogao se obogatiti od tantijema. Odlazeći kod ginekologa ugovoriti termin abortusa Jimove žene Jean (Carey Mulligan) doznaje da otac. Njegova nekadašnja djevojka nije abortirala već je odlučila roditi dijete. Kasnije doznaje da najvjerojatnije nije otac Jeanina nerođenog djeteta jer je ona imala aferu i s Pappijem Corsicatom (Max Casella), vlasnikom Gaslighta. Kad mu Bud Grossman u Chicagu (F. Murray Abraham) ponudi da svira u triju, on će odbiti jer želi solo karijeru. Plati posljednjim novce koji posjeduje vojnu članarinu, kako bi mogao otići u ratnu mornaricu. Ta mu uplata propada jer mu je sestra bacila papire, nakon što joj je dan ranije reko da baci sve njegove stvari. Apsurdnih situacija u životu Ilewyna Daviesa ne manjka.

Dramaturgija ovoga filma je kružna. Film počinje i završava Llewynovim nastupom u Gaslightu, nakon kojeg ga prebije muž gospođe koju je večer prije izvrijeđao. Radi li o repetitivnom događaju ili retrogradnom iznošenju događaja, Cohenovi nisu definirali. Kružna dramaturgija, osim što film počinje i završava istom scenom, pojačana je time što se Llewyn nakon uvodne sekvence te prije završne sekvence budi u stanu Gorfeinovih. Time se postiže narativna struktura A-B-C-B’-Aa, pri čemu je “A“ uvodna i završna sekvenca, “a“ dodatak završnoj sekvenci, “B“ prva sekvenca buđenja u stanu Gorfeinovih, “B’“ druga sekvenca buđenja u stanu Gorfeinovih, gotovo identična prvoj te “C“ predstavlja ostatak filma. U situacijama “B“ i “B’“ osim kroz vizuru glavnog antijunaka, situaciju promatramo kroz vizuru mačka Ulyssesa.

Mačak Ulysses, tj. Odisej ili Uliks, tvori drugog protagonista ovoga filma. Od kad pobjegne iz stana svojih vlasnika, Gorfeinovih, do njegovog bijega iz stana Llewyinovog kolege, na čijem je kauču spavao, pratimo scene, poput vožnje podzemnom željeznicom, više iz mačje nego iz ljudske perspektive. Mačak Odisej otišao je na put i izgubio se, no za razliku od svog suputnika Daviesa, on se vraća kući svojoj gazdarici Lilian (Robin Bartlett) i gazdi Mitchu (Ethan Phillips). Baš kao i njegov imenjak Odisej, koji se u Odiseji nakon 7 godina zatočeništva zaputio na 41 dana dug povratak kući. Llewyn nema doma i ne usjeva ga pronaći. Čak ne uspijeva pronaći ni mačka Odiseja, već ga zamijeni za žensku mačku, koju potom ostavlja u autu negdje na cesti između New Yorka i Chicaga. Ilewyn, od samoubojstva svog kolege Mike, s kojim je svirao i koji mu nedostaje, sam luta svijetom. Njegovo lutanje Coenovi su podcrtali plakatom kojeg Llewyn sreće pred kraj filma. Riječ je o najavnom filmskom plakatu na kojem se nalazi mačka i dva psa, a film je naslovljen Nevjerojatno putovanje (The Incredible Journey) s oksimoronskim podnaslovom Fantastična istinita drama (A Fantastic True-Life Drama). Taj plakat najbolje opisuje cijeli film u kojem nalazimo spoj klasike (Mozart, Chopin) s folk-glazbom te pregršt začudnih likova, kakve mogu stvoriti jedino braća Coen.

Iako je film žanrovski definiran kao glazbena drama, moglo bi ga se okarakterizirati kao tragično-humorističnu životnu priču jednoga u nizu nesretnika, koji upada iz jedne neugodne situacije u drugu. No, gledajući film nemamo dojam da se nižu jedna apsurdna situacija za drugom, već s velikim zanimanjem pratimo tužne i duhovite dogodovštine iz Llewynovog života, uživajući pritom u dobroj glumi, režiji, scenariju, glazbi i kameri. Skepsa koju možete imati kad na plakatu ili najavi vidite da glumi Justin Timberlake potpuno je neopravdana jer je on, kao i ostatak glumačke podjele koju predvodi Oscar Issac, odradio sjajan posao. Gledanje ovog uzbudljivog i začudnog filma postavlja u glavama gledatelja mnoga pitanja, na koja čak ni čitanje scenarija ne može dati jasan odgovor.

Frana Marija Vranković

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...