INmusic prvi dan: Izvrsni Foalsi, razočarana nogometna publika i besni Cane

Foals
Premijerni dan devetog izdanja INmusic festivala sigurno neće biti jedan od onih za pamćenje, osim onima kojima nogomet u životu ima jednako značenje kao i glazba. Takvi će definitivno pamtiti da su u prilično bizarnom okruženju ispratili još jedan od “povijesnih“ poraza nacionalne nogometne repretentacije.

Naime, oko 22 sata, kada je počinjala utakmica Hrvatske i Meksika, znatan dio publike povukao se prema stageu “Ko to tamo peva“ ostavivši bend Fratellis na cjedilu. Tek kad su Meksikanci obavili svoj posao, glazba je mogla doći na svoje mjesto. Taman u tim trenucima na glavnoj pozornici nastupali su headlineri Foals.

¬ Koliko je? Jedan-nula za Hrvatsku?, upitao je publiku nešto iza 23.30 njihov frontmen Yannis Philippakis, očito jedan od rijetkih kojima tada nije bilo jasno da su se Modrić i društvo oprostili od Svjetskog prvenstva.

– Fuck!, izustio je nakon nekoliko sekundi stanke, shvativši da je pitao vjerojatno najgluplje moguće pitanje koje se u tim trenucima moglo uputiti Hrvatima. Makar treba dodati da je dosta stranaca među 15-ak tisuća okupljenih na festivalu.

Foalsi su, srećom, bolje svirali nego što je Yannis postavljao pitanja. Žestoki i emotivni, plesni i rockerski agresivni, virtuozni i pankerski jednostavni, prepuni su kontradikcija zbog kojih su se iz mase bezličnih bendova probili do velikih pozornica svjetskih festivala. Istina, proboj mogu zahvaliti i tome da su na zadnja dva albuma zašli u sigurnije srednjostrujaške vode, ali ni to im ne treba uzeti za grijeh jer u njima plivaju izvrsno.

Hitovima poput My Number, Blue Blood ili Spanish Sahara opravdano su proširili publiku, ali i nastup na Jarunu pokazao je da im je najimpresivniji uradak ostao debitantski Antidotes, po meni jedan od najboljih albuma prošlog desetljeća. Upravo su pjesme s Antidotesa (otvorili su nastup s Baloons i Olympic Airways, zaključili s Two Steps Twice), pojačane stroboskopskim svjetlima i laserima, bile onaj najsočniji dio koncerta koji je bacio znatan dio publike u plesni trans, no za razliku od većine nastupa bendova koji se drže principa “žestok početak – suzdržana sredina – efektan kraj“, kod Foalsa praznog hoda ili bilo kakve suzdržanosti nema.

Plesa je bilo i na world stageu. Ljubitelji afričkih ritmova razbacivali su se po jarunskoj livadi uz nastup Malijca Bassekou Kouyata i njegovog pratećeg benda Ngoni Ba, dok su oni eurofilski nastrojeni to isto činili uz Crystal Fighterse. I za jedan i na drugi nastup se može reći da su bili solidni, ali nitko ne treba previše žaliti i da ih je propustio.

Jedini koji je prvog dana bio izrazito nezadovoljan jest Partibrejker Cane, koji je s bendom svirao oko 18 sati pred jedva 500-njak ljudi.

-Koji kretenski termin, rekao je Cane i nazdravio “kretenima“.

Očito mu je netko trebao reći da na INmusicu u popodevnim satima inače nema nikoga, osim ako niste ime poput Editorsa ili Lilly Allen pa natjerate ljude da učine iznimku i zapute se ranije. A Partibrejkersi, ruku na srce, toga odavno nisu vrijedni.

Daniel Radman

Imate mišljenje? Iskažite ga!
Loading...

This website uses cookies to improve your experience. We'll assume you're ok with this, but you can opt-out if you wish. Accept Read More