Špiro Guberina, jedan od najomiljenijih domaćih glumaca i zvijezda brojnih predstava, filmova i serija, preminuo je u 89. godini. Opraštajući se od njega kroz tekstove i postove na društvenim mrežama, njegovi kolege slažu se u jednom – osim velikog glumačkog talenta, Guberina je posjedovao šarm, toplinu i ljudskost, a svojom je pozitivnom energijom uljepšavao svako snimanje i(li) probu.
“Špiro je po mnogočemu bio osebujan glumac: glasa koji poskakuje i brekće, lica s naglašenom mimikom, s povijenim ramenima i rukama koje uvijek pozivaju na druženje i radost igre, potvrđujući da nema malih uloga, jer je Špiro bez obzira na veličinu role uvijek prisutan na sceni, svijetleći iz prikrajka, jasan i čist, poput nekog neugasivog plamička”, stoji u in memoriam tekstu Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.
“Za sebe je govorio da se bolje osjeća na sceni negoli u životu, te je tako pozornica bila njegov pravi dom. Od bezbrojnih uloga koje je ostvario mnoge se pamte, ali Špirin zaštitni znak je bila ona u Marinkovićevom Kiklopu, u dramatizaciji i režiji Koste Spaića, uloga Kreleta, redova, koji prema zapovijedi oficira starojugoslavenske vojske ‘laje na sijalicu’. Stojeći u stavu mirno, Krele predano i uporno laje na žarulju nastojeći je ugasiti, dok se publika prvo smije, a onda i plače. Sposobnost da ni iz čega napravi nezaboravnu scenu, potpuna posvećenost glumi, uz neskrivenu duhovitost i zaigranost stvorili su od Špire Guberine sjajnog umjetnika kojeg je publika cijenila i voljela, sudjelujući s njom u igri, odgovarajući na njegove pozive i predajući se sa smijehom, pljeskom i radošću. (…) Njegovim odlaskom ugasila se još jedna glumačka zvijezda koja nas je obasjavala svojom dobrotom, radošću i glumačkim umijećem”, pišu o Špiri Guberini kolege iz HNK-a.
Šibenik je poznat kao grad glazbe i svi Šibenčani su morali imati muzičku naobrazbu. Ja nemam sluha, pa je bilo logično da se u gimnaziji odlučim za teatar.
– Špiro Guberina za Nacional o glumačkim počecima
Glumački portfolio šibenskog glumca doista je impresivan, a neke od njegovih uloga ostavile su dubok trag u domaćoj kulturi. Tijekom karijere duge više od 60 godina, surađivao je s najvećim hrvatskim redateljima, a proslavio se ulogom Joze Škovacina u seriji “Velo misto”, dok ga mnogi pamte i po ulozi Divca u “Prosjacima i sinovima”. Od 1959. godine pa sve do mirovine bio je u stalnom angažmanu Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Godine 1997. osnovao je privatno kazalište Mali hrvatski teatar Kiklop u kojem je izvodio dramatizirana Marinkovićeva prozna djela.
Osim kazališnih i televizijskih, Špiro Guberina je tijekom karijere ostvario i mnoštvo uloga na velikom platnu, među kojima je i hrvatski kandidat za nominaciju za nagradu Oscar iz 2018., “Osmi povjerenik” Ivana Salaja, zatim ekranizacija hrvatskog klasika Ivane Brlić Mažuranić, “Šegrt Hlapić” Silvija Petranovića (2013.), “Tu” Željka Ogreste (2003.), “Posljednja volja” redatelja Zorana Sudara i scenarista Ante Tomića (2001.), “Tajna starog tavana” Vladimira Tadeja (1984.), “Servantes iz Malog mista” Danijela Marušića (prema djelu Miljenka Smoje, 1982.) i mnogim drugima.
Godine 2012. dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, a dvije godine kasnije i Nagradu Hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje.