Izazovnog zadatka očuvanja tradicije među djecom i mladima, u prilično teškoj konkurenciji medija, pop kulture i globalizacije primio se Grgo Petrov – zaljubljenik u tradicijsku kulturu i autor nove bajke “Imbra Houstovnjak”, projekta koji je zbog atraktivnog pakiranja i promišljenog pristupa već prozvan simbolom drukčijeg pristupa hrvatskim dijalektima i njihovu kvalitetnom očuvanju.
Ilustrirana bajka “Imbra Houstovnjak”, napisana na kajkavskom govoru Marije Bistrice, prati Imbrine pustolovine po krajevima sjeverne Hrvatske. Inspirirana slavenskom mitologijom te raznim elementima lokalne kajkavske baštine, za glavni cilj ima potaknuti mlade na zanimanje za vlastiti jezik, baštinu i socio-kulturni identitet te promijeniti negativnu percepciju javnosti o lokalnim govorima i kulturi kajkavskog govornog područja. Čini se kao gotovo nemoguć zadatak, ali za Grgu Petrova, diplomiranog dizajnera vizualnih komunikacija to je zapravo – strast.
Virtualnu verziju priče “Imbra Houstovnjak” možete pogledati ovdje
“Promatrajući kulturno-jezičnu situaciju u Hrvatskoj primjetio sam da se broj autentičnih lokalnih organskih govora i njihovih izvornih govornika sve više smanjuje. Osim demografskih faktora poput iseljavanja ili odumiranja stanovništva, smatram kako je daleko najveći problem onaj s društveno-obrazovnog aspekta. Često sam znao čuti roditelje kako se žale da im djeca gube interes za materinskim jezikom ili ih je sram koristiti ga. Žalili bi se kako djeca odu u školu ili na fakultet te povratkom doma zaboravili svoj materinski govor. Kod nekih dolazi do odbacivanje vlastitog identiteta zbog straha od neuklapanja u okolinu”, kaže nam Grgo Petrov i dodaje da je percepcija u društvu zapravo najveći problem – ako pričaš na dijalektu ili si neuk ili jednostavno nisi cool.
Imbra Houstovnjak by Grgo Petrov
Prev 1 of 13 Next
“Postoje brojni negativni stavovi i predodžbe o dijalektima u javnosti i društvu koji negativno utječu na same govornike i njihov odnos prema materinskom jeziku. Česte predrasude su kako su dijalekti nešto staromodno, nevažno, manje vrijedno, smiješno, neuko. Njihova prisutnost u medijima i obrazovanju je prilično slaba. Govornici se osjećaju marginalizirano. Slaba je i dostupnost ili nepostojanje suvremenih materijala bliskih djeci. Njihova prisutnost u medijima i obrazovanju je prilično slaba. Govornici se osjećaju marginalizirano. Slaba je i dostupnost ili nepostojanje suvremenih materijala bliskih djeci”, priča nam autor nove ilustrirane bajke koja u suvremenom pakiranju zapravo poručuje ono što mnogi zanemaruju – gubitkom jezika gubimo našu povijest i identitet.
U nedostatku kajkavske mitologije napisao je vlastitu
“Vjerujem kako je upravo jezik primarno sredstvo izražavanja pripadnosti nekom identitetu bilo koje zajednice. Taj identitet se čuva u lokalnim zajednicama u lokalnom govoru ljudi, njihovim običajima i tradiciji. Gubitkom jezika gubimo našu povijest i autentični identitet. Dijalekti kod nas u društvu i javnosti najčešće prebivaju u kontekstu prošlosti što smatram da je pogreška ako želimo prenijeti jezik na djecu. Ono što mislim da treba postići je da se djeca i mladi osjećaju ugodno sa svojim materinskim jezikom i identitetom. Da ga percipiraju kao nešto suvremeno i cool, a ne da ga se srame”, kaže Grgo Petrov.
Temelji za ovakve interese, a onda i bajku “Imbra Houstovnjak” udareni su, naravno, u djetinjstvu, kojeg je u Grginu slučaju obilježila – potraga za dobrim pričama. “Inače obožavam priče u kojem god obliku. Tako sam bio znatiželjan pronaći neku suvremeniju mitologiju napisanu na kajkavskom. Kako nisam našao ništa adekvatno za diplomski rad odlučio sam da ću napisati vlastitu. Inspiraciju sam tražio ponajviše u domaćim primjerima iz različitih područja kulture i umjetnosti. Pretraživao sam narodne predaje i priče. Možda bih izdvojio knjigu ‘Hrvatska bajoslovlja’ Vida Baloga, digitalnu zbirku ‘Čakavčicu’ te priče Ivane Brlić Mažuranić. Naravno, materijale za priču sam skupljao i na svojim putovanjima Hrvatskom, a utjecaja je imalo Međuzemlje mog omiljenog autora iz djetinjstva”, otkriva autor.
“Spletom okolnosti potrefilo se da od malena obožavam priče i putovanja, volim učiti jezike, bavim se dizajnom, ilustracijom i dokumentarnom fotografijom, odrastao sam u familiji koja je jedan dan u Zagorju, drugi u Dalmaciji, a treći u Moslavini. Svojim radom nastojim uvijek inspirirati, educirati i povezati ljude, a posebno me smetala nepravda koju vidim da se događa s dijalektima i njihovim govornicima u Hrvatskoj. Žao mi je da naši jezici i baština propadnu zbog odluka sustava koji ne mare za njih. Zato sam se aktivirao sa svoje strane”, priča Grgo Petrov.
Česte predrasude su kako su dijalekti nešto staromodno, nevažno, manje vrijedno, smiješno, neuko. Njihova prisutnost u medijima i obrazovanju je prilično slaba.
“Svoja opažanja problema i potreba lokalnih zajednica, kao i dosadašnje iskustvo vlastitog angažmana u tom području, iskoristio sam za svoj diplomski rad na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu prije dvije godine. Pritom sam se fokusirao na kajkavsko govorno područje. Kao rezultat je nastala priča o Imbri Houstovnjaku”, opisuje nam svoj najnoviji projekt.
Mjesto i vrijeme priče određuje čitatelj
“Imbra Houstovnjak je bajka u kojoj pratimo Imbrine pustolovine po krajevima Sjeverne Hrvatske, a ono što ju čini posebnom jest da je napisana na kajkavskom govoru Marije Bistrice. Pri tome su mi svojim savjetima i prijevodima puno pomogle Ivana Škrlec i Ivančica Tomorad. Pomažući ljudima i prirodi u svojim se pustolovinama Imbra susreće s magičnim likovima i stvorenjima iz hrvatsko-slavenskih predaja i mitologija kajkavskog govornog podneblja. Među njima su pozoji, vedovnjaki, šumske vile i ostali”, kaže Petrov.
“Bajka je nastala je iz potrebe da se omogući mladim kajkavcima, prvenstveno učenicima osnovnih škola, uživanje u pričama na njima bliskom govoru te na taj način ostvari zdrav odnos, ljubav i interes prema vlastitom govoru i okruženju. Javlja se i kao odgovor na negativan trend odnosa javnosti prema dijalektima, na otuđenost mladih govornika te nedostatak atraktivnih, edukativnih sadržaja prisutnih u popularnim medijima za mlade. Mjesto i vrijeme radnje ove priče nisu precizno definirani, i to kako bi čitatelj mogao uz pomoć mašte oblikovati vlastiti doživljaj priče”, kaže nam o slikovnici s poluapstraktnim ilustracijama koje djeluju kao siluete, dok je font je ručno pisan.
Postoje brojne reference na naš suvremeni svijet i običaje, poput dvorca Trakošćan, sporta, purice s mlincima, kako bi se mlađoj populaciji priča učinila bližom. Čitava knjiga možda ima malo mračniji ton sa siluetama, ali one kojima je to namijenjeno nije smetalo. Dapače, još im je veća fora čime smo uspješno srušili početne sumnje nešto starije publike. Napomenuo bih i da smo eksperimentirali pravopisom u vidu lakšeg razumijevanja široj kajkavskoj publici. Pa tako npr. riječ sve koja se u kajkavskom izgovara kao se, smo pisali vse. Naravno, vjerujem da je zvučni zapis izvornog govornika nužan element, a tekst samo pratnja. Doduše, nismo uspjeli snimiti sve, već mali dio”, priča nam Petrov.
Imbra Houstovnjak: Skriti dvori krala houstnuga CLIP from Grgo Petrov on Vimeo.
“Ciljevi su brojni. Jedan je ostvarivanje pozitivnog poimanja kajkavskog identiteta, jezika i vrijednosti u javnosti. Vjerujem da pomoću edukacije i osvješćivanja radimo na izgradnji zdravijeg višejezičnog društva koje se temelji na uzajamnom poštivanju, razumijevanju i toleranciji za drugačijim od sebe. Bez predrasuda, izrugivanja i sličnog. Nadam se da će se prepoznati i potencijal korištenja dizajna u području nematerijalne kulture. Kao posljednji dugoročni cilj bih napomenuo povezivanje kajkavskih zajednica kroz jezik i dizajn”, kaže Grgo Petrov.
Učenici pokazuju veliki interes
Cijelu priču pratilo je i istraživanje koje je, kaže pokazalo veće potrebe učenika i nastavnika za prisutnošću dijalekata u svakodnevici. “Za potrebe diplomskog rada sam proveo upitnike među učenicima šestih razreda osnovne škole te nastavnicima. Sudjelovalo je po dvadesetak učenika iz OŠ Marija Bistrica te OŠ Voltino Zagreb. Od nastavnika se uključilo njih pedesetak većinom iz Krapinsko-zagorske županije te nešto iz Zagreba, ukupno 24 institucije. Pritom sam se koristio priručnikom ‘Kajkavsko narječje u nastavi hrvatskog jezika – prilozi za osnovnoškolsku nastavu’ (2011.) Tamare Turze Bogdan. Učenici iz jačih kajkavskih govornih područja pokazali su ogroman interes za materinskim jezikom. Kajkavski bi željeli više čuti i vidjeti na internetu, TV-u, u filmovima, na webu, u igrama i slično. Smatraju da ga treba biti više u govoru, pisanju i čitanju. Pa onda poradimo na tome! Jedan je učenik napisao možda najbolju izjavu – Svi nam govore volite kajkavski, njegujte kajkavski, ali nam brane da ga koristimo“, priča Grgo Petrov.
Prije Houstovnjaka, na fakultetu je samoinicijativno napravio “Moj pervi abecedarij“, ilustriranu kajkavsku abecedu namijenjenu najmlađima, a s udrugom Kajkavska renesansa surađivao je na projektima za edukaciju i obrazovanje mladih. Ipak, kajkavski nije jedini dijalekt kojeg želi popularizirati – na YouTube kanalu objavljuje i druge.
Jedan je učenik napisao možda najbolju izjavu – Svi nam govore volite kajkavski, njegujte kajkavski, ali nam brane da ga koristimo.
“Kada imam priliku i mogućnosti, snimam lokalne govore te ih postavim kasnije na svoj YouTube kanal. Kajkavski sam snimao u Mariji Bistrici, a posljednje dve, tri godine sam putovao po obali i otocima snimajući govore i priče iz Vodica, otoka Ugljana te Dugog otoka. Volim rad na terenu i prilike za upoznati ljude, čuti njihove priče. Ono što me razveselilo jest da mi se javilo puno nastavnika koji koriste moje snimke na nastavi hrvatskog jezika u školama ili na fakultetu”, priznaje.
“Namjeravam se i dalje povezivati s ljudima koji vjeruju i dijele istu viziju, a to je mogućnost promjene jezične situacije i svakodnevice u Hrvatskoj na bolje. I ono što me veseli je da se sve više i više ljudi uključuje u ovaj pokret, ne samo u Hrvatskoj, već i u inozemstvu”, zaključuje Petrov, mladi entuzijast koji poput, primjerice, ilustratora Zdenka Bašića (“Moguti”) i drugih talentiranih, ali i domišljatih umjetnika pronalazi nove načine za očuvanje tradicije te povratak dijalekta u svakodnevni život.